U cijelom nevjerojatnom dijapazonu javnih uvreda koje su Srbi koristili na sav glas, kao što su: kepec (Blaire), đubre (Westendorp), podlac i hijena (Clinton), tvor (Albright), najviše pamtim ovaj: bečki konjušari. Izraz je to koji je pjevač Riblje Čorbe, Bora Đorđević upotrijebio za naše drage susjede, Slovence. Uvreda je vrlo dobro prihvaćena u Srbiji, pa se tamo Slovence često naziva upravo tako. Sve se nekako zbilo uoči nikada održanog nastupa u Ljubljani, 22.12.1997., Bora izjavljuje kako su Slovenci "bečki konjušari" i čak šta više pravi i pjesmu s istoimenim naslovom.
Potom se digla cijela pobuna u slovenskoj javnosti. Usljedili su zahtjevi za isprikom ukoliko Bora želi dobiti potrebnu vizu za Sloveniju. Sve je završilo tako, što je organizator otkazao koncert. Na cijelu halabuku, stari i potpuno sijedi rocker je reagirao hladno i izjavio kako će nastupati tek onda kad ga bude zvao Milan Kučan, a to čuje od Janeza Drnovšeka.
Javnost nagnuta na desno pozivala je na linč. Skinheadsi koji su naročito dobro organizirani u bogatom mjestu kraj Ljubljane, Domžale, prijetili su da će mu napraviti sve i svašta.
Neki osvješteni Slovenci to nisu tako zlonamjerno shvatili, pa i sami za sebe upotrebljavaju navedeni termin. Pod ovo osvješteni mislim na onakve tipove, kao što su neki Amerikanci koji se još i dan danas u kontaktu s Indijancima ispričavaju za zla koja im je nanio njihov narod, kao i Japancima što su ih za vrijeme drugog svjetskog rata zatvarali po logorima. Dakle osvještenost, ovaj put u negativnom kontekstu.
Zanimljivo je mišljenje jednog od najvećih ljudi slovenske estrade, Zorana Predina koji je prije dvije godine izjavljivao kako je Bora vojnik i kandidat za Haag, te osipao drvlje i kamenje na njega. Ovih dana se prije svog prvog koncerta u beogradskom Sava centru, ispravio i rekao kako je to sve zaboravljeno i da on nema ništa protiv Bore.

Bora, čovjek rođen 1952. g., od oca Dragoljuba, partizana, kojemu nikada nije priznat tzv. borački staž i majke Nerandže, profesorice srpskohrvatskog jezika, je ipak oduvijek politički angažiran, što je često izražavao svojim pjesmama. Bio bi red i da spomenemo njih par. Kao prvo ona nezaboravna i prema njegovim izjavama, njemu najdraža pjesma "Pogledaj dom svoj anđele". Prije rata napravio je pjesmu namijenjenu nama, a koja kaže "Tito je vaš", a maršala se tiče i ona "Al Capone". Na početku rata prvi javno podržava tamošnjeg zločinca, Slobodana Miloševića, a potom ide po frontovima, vojnicima pjeva i nosi rakiju te poručuje Juri Stubliću i opet nama, "E moj druže zagrebački". Recimo i to da je za SAO Krajine bio proglašen prvim počasnim građaninom Knina. Kada mu biva jasno da od Miloševića ima slabe vajde, piše pjesmu "Baba Julu", a potom i simboličnu "Otišo si sarmu nisi prob'o, nema veze samo idi Slobo" (mora se priznati, duhovito), da bi završio sa "Kad skinemo komuniste s vlasti, Čorba ima ceo Trg da časti". U zadnje vrijeme budući da je opjevao i Hrvate i Slovence i Srbe, nije imao kome da se okrene, nego Crnogorcima. Njima poručuje:
"Otcjepi se Milo
unaprijed ti hvala
u Srbiji bice
manje kriminala."
Uočavate li one tipične Borine rime?


I kako završi cijela stvar sa Slovencima, bečkim konjušarima?
Ljubljana, Hala Tivoli, 25.03.2002. g., Riblja Čorba. Dođe čovjek, naplati im karte i ode! Cijena karata u pretprodaji bila je 3 500 SIT (oko 120 kn), a na dan koncerta 4 500 SIT (150 kn). Prilično skupo usporedimo li to s 4 900 SIT koliko traži Rammstein za svoj nastup u istoj dvorani u Ljubljani. Putničke agencije su dobro poslovale, pa su ljude na koncert vozili sa svih strana Slovenije, iz Murske Sobote, Jesenica, Kopra, Brežica. Predgrupe su bili Delirium i Zaklonišče prepeva. Nravano da je bilo i Hrvata na tom koncertu, navodno je i jedan hajdukov šal završio na pozornici. Svi oni su mogli vidjeti ono što su toliko puta mogli čuti kao moto "Nema prevare nema laži-Čorba svira uživo". Na koncertu se ispričao za sve što je rekao i to je to. No, Bora priča gluposti i čini se da je sve prevara i laž!