SLOM LAŽNOG PROROŠTVA: Marić protiv Marića
Ante Radić
26. 06. 2015.
Naglašeno zanimanje javnosti prati saborskog zastupnika HDZ-a Gorana Marića otkako je objavio zbirku ekonomsko-političkih eseja čija je jasnoća obrnuto proporcionalna zakučastom naslovu knjige. U tom naslovu lako je prepoznati samo (gospodarski, državni, moralni...) slom, ali tko je lagao, s kakvim proročanstvima, nije najjasnije nakon pročitanih 316 stranica knjige.
No, dobro, vratimo se spomenutom zanimanju javnosti za Marića koje je daleko veće za njega kao autora, nego za uspjeh zamišljenih teza u knjizi i samu izvedbu pisanja i argumentiranja, a u tom grmu i leži zec. Naime, kada je Marić objavio knjigu i u njoj brojne optužnice protiv neimenovanih državnih dužnosnika, bivših i sadašnjih, tajkuna, poreznika, guvernera, bankara… za gospodarski i politički kriminal, za, ukratko, ekonomski i društveni brodolom države, mnogi u Hrvatskoj koji poznaju Marićev javni rad nisu mogli doći sebi. Jasno nam je, otprilike je bila reakcija Marićevih poznanika, kad takve knjige-optužnice pišu ekonomisti-katastrofičari, kriptokomunisti, 'neodgovorni i needucirani' publicisti i novinari, jugonostalgičari i Srbi, kao i drugi nevoljnici koji se ne klanjaju hrvatskom zlatnom teletu. Ali otkud takvo nešto od hadezeovca Marića koji sve do koju godinu prije, nije davao nikakve izjave u tonu svoje knjige, a kamoli intervjue? Dapače, bježao je od toga kao vrag od tamjana.
Opća zatečenost posljedica je činjenica da je Goran Marić bio dio sistema na koji se sada nemilosrdno obrušava, manirom pripadnika kakve revolucionarne organizacije. Predratni ekonomist u nekim zagrebačkim poduzećima, Marić je u prvim i godinama tranzicije što će uslijediti do današnjih dana, nanizao lijepu direktorsku (Tisak, Hrvatska tiskara, Štedbanka), sportsku (prvoligaški i međunarodni nogometni sudac od osobitog povjerenja moćnika HNS-a), političku (saborski zastupnik od 2008. godine) i znanstvenu karijeru, začinjenu doktoratom zagrebačke Ekonomije 2000. godine. Malo li je za jednog radikalnog kritičara hrvatskog modela ekonomskog i društvenog 'razvoja' od 1991. godine do danas?
Brodeći tako hrvatskom tranzicijom vrhovima njezine oligarhije u nekom trećem, četvrtom ešalonu, Marić je zacijelo puno toga vidio i čuo. On je svjedok vremena, kojeg, istina, zovu kad nema onih neposrednih očevidaca, ali ipak svjedok. No, kako nije 'propištao' u vrijeme kada je trebao, i sada je sastavio knjigu, opisujući katastrofalne političke i ekonomske odluke u tranzicijskoj Hrvatskoj, bez ijednog imena i prezimena autora tih i takvih odluka.
Marić piše manirom ogorčenog promatrača, a ne pripadnika dobro potkožene saborske (o)pozicije i uopće pripadnika društva koji dosada ničim nije pokazivao da je njegov kritičar (FOTO: Novilist.hr)
Može biti da autor knjige kao znanstvenik dobro zna da donositelji odluka, primjerice guverner HNB-a ili direktor Državne agencije za sanaciju banaka, ne moraju biti i njihovi autori, a stajalo bi priličnog istraživačkog rada da se za, primjerice, monetarnu politiku Hrvatske narodne banke s kojom je Marić očistio pod, utvrde svi naredbodavci i savjetodavci. Ovako je (naj)lakše sve to bilancirati na račun 'svih upravljačkih elita dosada' ma gdje bile.
I tu je, doduše, Marić selektivan, pa za najveći doprinos ekonomskom brodolomu zemlje okrivljuje 'Kukuriku koaliciju', ispisujući protiv sadašnje vlasti, među ostalim, golemu kaznenu prijavu pod naslovom 'Predstečajne nagodbe atentat na Ustav'. Obrušava se i na samu najavu uvođenja poreza na nekretnine, prodaju Croatia osiguranja; maltene na sve što je sadašnja vlast poduzela i pomislila poduzeti.
Upravo su predstečajne nagodbe vjerojatna materija iz koje će HDZ Tomislava Karamarka ako dođe na vlast crpiti 'gorivo' za slanje novih kontingenata političara i poduzetnika u Remetinec. I još je po nizu drugih naglasaka Marićeva knjiga na tragu nove HDZ-ove politike, bolje rečeno Karamarkove retorike. Ima u Marićevu štivu puno zaklinjanja u državu i prolivenu krv (zar smo se za to borili) i gnjeva prema elitama koje su proizašle iz bivšeg sistema, kao i prozivanja mrzitelja svega što je hrvatsko. Otuda su mnogi zaključili kako je autorova motivacija za ovaj rukopis pokušaj da kod Karamarka i njegova pobočnika Milijana Brkića osigura bolje mjesto u novoj hijerarhiji. Karamarko se, kako sada stvari stoje, u ekonomskom vagonu svoje zacrtane vladalačke ekspedicije, odlučio za neke druge putnike (Ivan Domagoj Milošević, Marko Kolaković, Tomislav Ćorić), pa se Marićev refleks čini zakašnjelim. Možda čak i kao poruka odbačenog u stilu 'jesam vam rekao'.
Nesumnjivo je ova knjiga pisana manirom ogorčenog promatrača, a ne pripadnika dobro potkožene saborske (o)pozicije i uopće pripadnika društva koji dosada ničim nije pokazivao da je njegov kritičar. Najmanje je u njoj Marića znanstvenika ili ekonomista od prakse. Čak i kad se skoncentrira na neki problem iz monetarne ili fiskalne politike, autor vrlo brzo završi analizu, ispali neki zaključak i ode dalje. I u tome je, barem kod ovog čitatelja knjige, najviše razočaranja.
Kao nekakav publicistički, moguće i znanstveni doprinos djela može se uzeti tek autorova interpretacija usporedbi osnovnih ekonomskih pokazatelja države iz 'devedesetih' s onim aktualnima. Dosada je, naime, svako glorificiranje makroekonomskih pokazatelja do 1999. godine, što Marić čini nižući argumente, u prevladavajućim stručnim i medijskim krugovima ismijavano do bola. E kako bi se branilo ono što je u ekonomskoj politici činjeno zadnjih 15 godina kroz uvoz kapitala, uništavanje industrije, privatizaciju 'bez alternative' i druga majstorstva koje brutalno kritizira autor knjige.
Nadmoćno je pučki glasnogovornik Marić u ovom rukopisu nadvladao znanstvenika i ekonomista Marića, a zašto je tome tako, to valjda zna samo on. Sve smo to već negdje uglavnom pročitali, daleko bolje i elegantnije sročeno nego kod Marića. On je prvi, ili među prvima od hadezeovaca koji je 'toljagom', a ne kakvim usputnim primjedbama, nasrnuo na sistem socijalnih i ekonomskih odnosa koji smo izgradili unatrag 25 godina. I po tome je valjda Goran Marić svojim Slomom 'ušao u historiju'.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Novilist.hr/Ljevak.hr
Goran Marić iz Travnika opasna je" zmija " za kojeg je Plenković morao formirati ministarstvo koje i nije potrebno jer može se i u drugim resorima isto ništa raditi kao i u navedenom ministarstvu državne-društvene imovine.To ortačko ministarstvo služi isključivo za potrebe mafije- hercegovaca.Znači efekti su negativni i djeluju depresivno jer se pretače iz nečega u nešto a to je "tajna".Konačni rezultat je negativa omotana sa maglom u obliku laži i smrdljivog taloga.