Autor:
Viktor Pelevin
Generation ' P '
bozzo
14. 11. 2002.
ocjena:
godina izdanja:
2001.
izdavač:
DiVič
Evo nam romana najpopularnijeg modernog predstavnika mlade ruske proze koji u svom djelu analizira i tematizira suvremenu tranzicijsku rusku stvarnost prepunu mafijaša, tajkuna i ostalih likova dobro nam poznatih iz našeg svakodnevlja, a sve to umata u postmodernistički kolaž sastavljen od hrpe citata , filmskih, glazbenih i književnih, kao i mnogih mitološko-mističnih motiva, razgrađujući suvremeni svijet kroz mješavinu privida i zbilje. Višeslojan je to roman, koji je namijenjen zahtijevnijem dijelu čitateljstva jer je postmodernistički složen od niza književnih, glazbenih i filmskih citata i referenci.
Igrom slučaja, što je sasvim razvidno obratite li pozornost na mojih posljednjih nekoliko recenzija, u kontinuitetu pročitah romane tri ruska autora. I umnogome se iznenadih uvidjevši da oni ustvari tvore, uvjetno rečeno, labavo konstruiranu trilogiju koja obrađuje cjelokupnu rusku stvarnost u zadnjih sedamdesetak godina. Naime, Ruka Juza Aleškovskog govori o Rusiji pod staljinističkim diktatorskim režimom, kako predratnim tako i onim poslijeratnim, Vojni rock Wladimira Kaminera obrađuje zadnjih dvadesetak godina nešto blaže socijalističko-komunističke vladavine, a roman Generation ' P ' Viktora Pelevina o kojemu će biti riječi u ovome tekstu priča o postkomunističkoj, današnjoj ruskoj stvarnosti. No, zanemarimo tu začudnu koincidenciju te se zadržimo na Pelevinovu vrlo dobru romanu. Glavni lik romana je Tatarski koji se nakon svršena studija književnosti odlučuje na pisanje poezije, no tranzicija ruskog društva iz socijalističkog u kapitalistički sustav pokvari mu planove. Budući da je visoka književnost i poezija usmjerena dosezanju vječnosti (baš poput komunističkog sistema), a kod kapitalizma važno je isključivo DANAS i kako ga preživjeti, naš se junak preusmjerava na sastavljanje reklamnih poruka i scenarija za propagandne spotove, što također iziskuje određeno spisateljsko umijeće, a od tog se, može i bolje živjeti, zar ne? Daljnji tijek romana donosi nam njegova iskustva najprije pri prilagodbi u za njega novom poslu, a potom pri njegovu usponu u svijetu reklamnog biznisa, a poslije i unutar velike medijsko-televizijske korporacije. Naravno, Pelevin za osnovnu tematsku okosnicu svoga romana svijet reklamnog biznisa ne odabire slučajno, jer marketing i propaganda tvore samu bit modernog potrošačkog društva, te uvjetuju njegovo širenje i razvoj, a Pelevinu to omogućuje višeslojnu razradu, te on svoj roman rasčlanjuje na dvije razine.
Na jednoj razini analizira odnose u kapitalističkom društvu u koje je Rusija netom zakoračila, i to kako one međuljudske, tako i međusobne suodnose pojedinca i društvene zajednice, a na drugoj razini koja je za autora i važnija bavi se odnosima privida i zbilje, virtualne i prave stvarnosti, svijeta iz mašte i onog realnog. Isto tako uspješno iskorištava fenomen televizije koja u romanu također ima dvojaku funkciju - funkciju jedne od karika na putu od proizvođača ka potrošaču i osnovnog čimbenika pri pretvaranju slobodnog pojedinca u potrošačkog ovisnika, što je tema njegove analize kapitalističkog ruskog sustava, ali i funkciju medija putem kojeg se stvara paralelna virtualna, izmaštana, nerealna stvarnost. To je naročito dobro iskorišteno kod marketinškog posla kojim se naš Tatarski profesionalno bavi jer reklamne poruke stvaraju imaginarni, izmaštani, bajkoviti svijet koji dočarava idiličnu stvarnost za kojom potrošači žude i čime ih se podsvjesno nagoni na kupnju reklamiranih proizvoda. Osnovni motiv i cilj čovjekov je traganje i postizanje sreće, a zadaća je reklamnih spotova uvjeriti potencijalnog potrošača da će kupnjom proizvoda koji se reklamira istu tu sreću i doseći.
No, pri svome kraju roman se neočekivano razvija u smjeru fantastike te nam donosi pomalo apokaliptičnu sliku moguće skorašnje budućnosti, u kojoj ruskim društvom ponovo vlada diktatorski režim, ovoga puta utemeljen na prevlasti medijske korporacije koja manipulira i upravlja ljudima, njihovim stavovima i osjećajima uz pomoć virtualne, nestvarne realnosti prikazivane na TV ekranima, u koje mase svakodnevno bulje. Tako se roman, od prikaza današnje suvremene ruske tranzicijske stvarnosti pretvara u pravu orwelovsko-huxleyevsku antiutopiju, čija uvjerljivost i autentičnost kod čitatelja izaziva jezu, te ga navodi da se zapita ne živimo li i mi već u jednom takvom svijetu sumnjive realnosti, i ne živimo li medijskim manipulacijama stvorenu inačicu života. I tema virtualne stvarnosti kod Pelevina je dvostruko obrađena - kroz manipuliranje stvarnošću i stvaranje lažne, artificijelne realnosti putem televizijskog medija, ali i opisivanjem halucinantnih svjetova kod glavnog lika stvorenih i izazvanih vrlo čestom upotrebom raznih stimulansa, od alkohola do droge, koji konzumacijom čovjeka također dovode u nadrealna, stanja i izmaštanu, virtualnu realnost.
Dakle, očito je da je Generation ' P ' iznimno višeslojan roman, koji je namijenjen zahtijevnijem dijelu čitateljstva jer je postmodernistički usložnjen nizom književnih, glazbenih i filmskih citata i referenci, i uz pomoć niza reklamnih poruka. Kroz roman kao likovi defiliraju i mnogobrojne ličnosti iz političkog i literanog svijeta moderne Rusije. On od čitatelja iziskuje velik opseg znanja iz različitih područja - ekonomskog, informacijsko-tehnološkog, političkog, ali i iz područja suvremene pop kulture kao i povijesti književnosti, ali će ipak i čitatelje oskudnije razine znanja zadovoljiti, i to ponajprije tečno ispričanom, zanimljivom pričom, prepunom duhovitosti zasnovanih na maštovitim reklamnim porukama Tatarskog koje on tijekom fabule neprestano sastavlja. Čitatelj se može zabaviti i usporedbom ruske tranzicijske svakodnevice sa ovom našom, koja je s ruskom u mnogočemu slična. Nažalost, podudarnosti su im najčešće u negativnostima, poput korupcije, siromaštva i obespravljenosti ljudi u uvjetima primitivne akumulacije kapitala koja karakterizira i naš i njihov aktualni ekonomski sustav.
Na jednoj razini analizira odnose u kapitalističkom društvu u koje je Rusija netom zakoračila, i to kako one međuljudske, tako i međusobne suodnose pojedinca i društvene zajednice, a na drugoj razini koja je za autora i važnija bavi se odnosima privida i zbilje, virtualne i prave stvarnosti, svijeta iz mašte i onog realnog. Isto tako uspješno iskorištava fenomen televizije koja u romanu također ima dvojaku funkciju - funkciju jedne od karika na putu od proizvođača ka potrošaču i osnovnog čimbenika pri pretvaranju slobodnog pojedinca u potrošačkog ovisnika, što je tema njegove analize kapitalističkog ruskog sustava, ali i funkciju medija putem kojeg se stvara paralelna virtualna, izmaštana, nerealna stvarnost. To je naročito dobro iskorišteno kod marketinškog posla kojim se naš Tatarski profesionalno bavi jer reklamne poruke stvaraju imaginarni, izmaštani, bajkoviti svijet koji dočarava idiličnu stvarnost za kojom potrošači žude i čime ih se podsvjesno nagoni na kupnju reklamiranih proizvoda. Osnovni motiv i cilj čovjekov je traganje i postizanje sreće, a zadaća je reklamnih spotova uvjeriti potencijalnog potrošača da će kupnjom proizvoda koji se reklamira istu tu sreću i doseći.
No, pri svome kraju roman se neočekivano razvija u smjeru fantastike te nam donosi pomalo apokaliptičnu sliku moguće skorašnje budućnosti, u kojoj ruskim društvom ponovo vlada diktatorski režim, ovoga puta utemeljen na prevlasti medijske korporacije koja manipulira i upravlja ljudima, njihovim stavovima i osjećajima uz pomoć virtualne, nestvarne realnosti prikazivane na TV ekranima, u koje mase svakodnevno bulje. Tako se roman, od prikaza današnje suvremene ruske tranzicijske stvarnosti pretvara u pravu orwelovsko-huxleyevsku antiutopiju, čija uvjerljivost i autentičnost kod čitatelja izaziva jezu, te ga navodi da se zapita ne živimo li i mi već u jednom takvom svijetu sumnjive realnosti, i ne živimo li medijskim manipulacijama stvorenu inačicu života. I tema virtualne stvarnosti kod Pelevina je dvostruko obrađena - kroz manipuliranje stvarnošću i stvaranje lažne, artificijelne realnosti putem televizijskog medija, ali i opisivanjem halucinantnih svjetova kod glavnog lika stvorenih i izazvanih vrlo čestom upotrebom raznih stimulansa, od alkohola do droge, koji konzumacijom čovjeka također dovode u nadrealna, stanja i izmaštanu, virtualnu realnost.
Dakle, očito je da je Generation ' P ' iznimno višeslojan roman, koji je namijenjen zahtijevnijem dijelu čitateljstva jer je postmodernistički usložnjen nizom književnih, glazbenih i filmskih citata i referenci, i uz pomoć niza reklamnih poruka. Kroz roman kao likovi defiliraju i mnogobrojne ličnosti iz političkog i literanog svijeta moderne Rusije. On od čitatelja iziskuje velik opseg znanja iz različitih područja - ekonomskog, informacijsko-tehnološkog, političkog, ali i iz područja suvremene pop kulture kao i povijesti književnosti, ali će ipak i čitatelje oskudnije razine znanja zadovoljiti, i to ponajprije tečno ispričanom, zanimljivom pričom, prepunom duhovitosti zasnovanih na maštovitim reklamnim porukama Tatarskog koje on tijekom fabule neprestano sastavlja. Čitatelj se može zabaviti i usporedbom ruske tranzicijske svakodnevice sa ovom našom, koja je s ruskom u mnogočemu slična. Nažalost, podudarnosti su im najčešće u negativnostima, poput korupcije, siromaštva i obespravljenosti ljudi u uvjetima primitivne akumulacije kapitala koja karakterizira i naš i njihov aktualni ekonomski sustav.
Definitivno!!!!!!