Sena Puhovski radi kao dječja psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. S kolegicama psihologinjama Ivanom Ćosić Pregrad i Jasenkom Pregrad u sklopu Tjedna psihologije pokrenula je zanimljivu akciju “Psihologija nije astrologija”. Ovo nije prvi put da se psiholozi bave medijskim tretmanom psiholoških tema pa je tako naša sugovornica već 2008. godine radila na akciji "Ugasi loš program i upali svoj stav!" što je dovelo do toga da emisiju "Trenutak istine" Vijeće za medije negativno ocjeni.

O čemu je riječ u ovoj akciji, kome se obraćaju i zašto je - iako očito - važno uspostaviti distinkciju između psihologije i astrologije – teme su ovog razgovora.

Zašto je važno podsjećati kolege psihologe i psihologinje da psihologija nije astrologija? Očito postoje ljudi iz struke koji nemaju problem s radom u takvoj vrsti produkcije.

- Bilo nam je važno da podsjećamo sami sebe, dakle, jedni druge jer su nam važna etička načela naše struke, zato to i radimo u Tjednu psihologije. Osim toga želimo informirati javnost da smatramo kako psiholozima u takvim emisijama nije mjesto i zašto. Iz pozicije nas organizatorica ove akcije, reality emisije su nešto što se kosi s elementarnim postavkama naše struke. S obzirom na to da je iza ove naše akcije, osim mnogih kolegica i kolega pojedinačno, stalo i Hrvatsko psihološko društvo - jedna od dvije naše krovne stručne organizacije, nadam se da će to biti tema o kojoj ćemo nastaviti razgovarati i nakon Tjedna.

Kome se zapravo obraćate, osim široj javnosti? Hoće li ta akcija ići direktno na produkcijske kuće?

- Sama formulacija je takva da se obraćamo direktno TV kućama. Mi govorimo njima zbog čega ne želimo sudjelovati u takvim emisijama. U kojoj su mjeri kolege koji su osobno dobili pozive direktno odgovarali TV kućama nisam sigurna, no znam da neki jesu.

Nerijetko i olako neki psihijatri ispostavljaju dijagnoze u informativnom programu...

- Zakon o psihološkoj djelatnosti i naš etički kodeks je takav da nam nalaže da sve što tijekom psihologijske obrade i dijagnostičkog procesa kao i procesa savjetovanja saznamo ne smijemo dijeliti, dakle to je profesionalna tajna. Jedan od osnovnih postulata naše struke. Za mene je u potpunosti nedopustivo javno komentirati pojedince na bilo koji način. Po mojemu shvaćanju to itekako znači da ne možemo komentirati zdravlje osobe koju nismo obrađivali, ali niti one koju jesmo. Sigurna sam da liječnici imaju Etički kodeks struke i pretpostavljam da se i tamo govori o tome. Trenutačno možemo svjedočiti velikoj javnoj debati u Americi gdje je velik broj stručnjaka psihijatra i psihologa potpisalo izjavu za medije o mentalnom zdravlju i pretpostavljenoj dijagnozi novog predsjednika. Hoću reći da očito ovaj problem nije rezerviran samo za naše podneblje no to ga ne čini ništa manje važnim. 

Zašto mislite da psiholozi ne bi trebali biti dionicima takvih emisija? Zakonski će taj angažman sigurno biti zamaskiran...

- Uvjerena sam da će u ovom slučaju Nova TV pronaći način da zakonski pokrije ovakve angažmane. Vani postoje terapeuti koji rade terapiju pred kamerama, također u reality emisijama i sigurna sam da je i to nekako zakonski uređeno. U ovoj akciji smo htjeli govoriti o etici našeg djelovanja, o aspektima etičkog kodeksa naše struke. Psihologinje u medijima usmjeravaju se na to da komentiraju pojave na generalnoj razini. Tako možemo govoriti o nasilju, ljubavi, depresiji, odnosima ili drugim pojavama, ali komentirati pojedince ne. Reality upravo traži da komentiramo pojedinca po mogućnosti na što više senzacionalan način. Drugi dio priče je da je psihologija društvena znanost temeljena i na humanističkim vrednotama čiji je zadatak inzistiranje na očuvanju dostojanstva svakog pojedinca. Ovakve emisije to uglavnom narušavaju, a po mojem mišljenju mi, ako u njima sudjelujemo, narušavamo dignitet struke. Zarada na zabavi na račun tuđe muke nije nešto u čemu želimo sudjelovati. A očito po broju kolega koji su se pridružili, mi koje smo ovo pokrenule, nismo u tome usamljene.

Nerijetko su "psihologijska" vještačenja za ulazak u takve emisije radili ljudi koji s psihologijom nemaju nikakve veze. Sve češće imamo i „pop-psihologe“ koji nemaju veze s psihologijom a postaju glasnogovornici polja... Kako se struka tome može oduprijeti, kako prokazati to paraznanstveno djelovanje?

- Mislim da mi kao struka možemo i trebamo, da ne kažem moramo reagirati, to nitko neće napraviti za nas. Reagirati na dva načina. Jedno jest da artikuliramo spoznaje koje za sada poznaje naša struka o temama koje su važne. Da u skladu sa Zakonom o psihološkoj djelatnosti, kojim smo i počele ovu našu akciju, djelujemo u skladu s općim ciljem psihološke djelatnosti pa tako onda "unapređujemo kvalitetu života pojedinaca, skupina i ljudske zajednice". Drugo jest da reagiramo kada si netko tko nije stručnjak daje za pravo da govori o temama o kojim nije stručan govoriti. Tu je važno da budemo korektiv i medijima koji nerijetko o temama za koje postoje kompetentni stručnjaci pitaju one koji to nisu. Ne želim reći da ljudi nemaju pravo govoriti svoje mišljenje, naravno da imaju, samo mislim da je to upravo to, mišljenje. Stručnjaci osim mišljenja imaju za ponuditi i mnogo drugoga. 

Kako se planira zaokružiti akcija? U petak ide zadnji „papirić na zidić“?

- Tako je, u petak zadnji papirić na zidić. Nadam se da to neće biti i kraj priče i da ćemo zajedno još puno govoriti o ovome. Zajedno, mi psiholozi i vi novinari. U studenom je 26. godišnja konferencija hrvatskih psihologa, a tema su Ljudska prava. Mogu zamisliti da ćemo i tamo govoriti o ovome. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album