„SLUČAJ ZAMBIJA“: Suludi juriš građana opasnih namjera
Na proljeće se navršiti punih deset godina otkako smo prvi put čuli za Željku Markić koja je javni prostor preko noći okupirala gaženjem prava jedne od najranjivijih društvenih skupina, a sad to - daleko jača i moćnija no onda - čini ponovno.
Referendumom o braku uspjela je, zahvaljujući nevjerojatnoj mlitavosti i kalkuliranju tadašnje vladajuće garniture na čelu sa Zoranom Milanovićem i u sprezi s HDZ-om, zabetonirati marginalizaciju istospolnih parova koji su, doduše, godinu poslije, dobili Zakon o životnom partnerstvu, no on nije ekvivalent ustavnoj bračnoj (ne)jednakosti.
Ipak, moglo bi se reći da Markić nije pobijedila jer je na koncu rezultat bio neriješen, a dodatni je udarac primila zahvaljujući upornosti prvog hrvatskoga gej para koji je izborio pravo na udomljenje djece i tako otvorio put prema mogućnosti posvajanja. To će već biti više nalik nokautu.
Bal vampira
Dio domaće javnosti probudio se tek nedavno, kad je Markić - premda nije jasno zašto i po čemu je za to kvalificirana - sudjelovala na tematskoj sjednici Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Odbora za obitelj, mlade i sport na temu "Porast broja transrodne djece i mladih ljudi U RH: Mogući uzroci i kliničke posljedice". No, opasni je val transfobije krenuo još koncem prošle godine, kad je objavljena vijest o osmero hrvatskih državljana koji su početkom prosinca uhapšeni u Zambiji zbog sumnje na trgovinu djecom.
Naime, još 27. prosinca, portal Narod.hr, čiji je nakladnik udruga U ime obitelji, trijumfalno otkriva kako "mediji šute" da je jedan od njih, Noah Kraljević, transrodna osoba i pritom (pa naravno!) vijećnik stranke Možemo u jednom od zagrebačkih mjesnih odbora.
Bal vampira mogao je početi.
Osim što je podatak o njegovoj stranačkoj pripadnosti bio ravan jackpotu za sve protivnike aktualne zagrebačke vlasti, Kraljevića se krenulo secirati uzduž i poprijeko. U tim se člancima o njemu pisalo u ženskom rodu, objavljivale su se njegove stare fotografije, adresa, otkrivali detalji iz privatnog života, gdje se vjenčao, tko ih je vjenčao, njegovu suprugu i njega nazivalo se "lezbijskim parom" itd, sve redom “informacije od javnog interesa”.
Doista niste morali biti baba Vanga da biste s priličnom točnošću mogli predvidjeti što će se događati dalje.
Meta na čelu transrodnih osoba
To je, za početak, pokrenulo lavinu uvredljivih, gnjusnih i nasilnih komentara koji su u međuvremenu "pročišćeni" (ali ne svi), a pozivima na linč priključili su se i svjetonazorski i politički bliski akteri. Pobješnjela svjetina je, posljedično, zagrizla bačenu kost nad kojom već dva i pol mjeseca orgija i slini bez ikakvih posljedica.
Tisuće "pravednika" i "moralista" iz dana u dan na društvenim se mrežama i portalima obračunavaju s ljudima koji se ne mogu braniti, s posebnim naglaskom na Kraljevića kojem kao da je time nacrtana meta na čelu. I ne samo njemu, nego svim transrodnim osobama u Hrvatskoj.
Valja otvoreno reći kako su na tom polju zakazali i mainstream mediji, upravo dopuštanjem i neuklanjanjem krajnje ponižavajućih komentara s pozivima na smrtnu kaznu, doživotni zatvor, silovanje.
To im je omogućeno novim Zakonom o elektroničkim medijima prema kojem izdavači nisu odgovorni za sadržaj komentara. Komentari znače i klikove, a zna se da se u bespoštednoj borbi za klikove ne biraju sredstva, pa se vode logikom “nismo ludi da ih isključimo i smanjimo si profit”.
Jer transrodnost je za prosječnog Hrvata očito zločin veći od upletenosti vrha vlasti u zapošljavanja preko veze u Hrvatskim šumama ili laganja državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek u Hrvatskom saboru. Ili bilo koje od mali milijun afera koje se, na koncu, direktno tiču njihovih života i zbog kojih su im se vlastita djeca zauvijek iselila u inozemstvo.
Nova razina užasa
I dok ni dan danas nemamo potpunu informaciju o tome što se zapravo dogodilo u Zambiji, što se zapravo događalo u Hrvatskoj u vezi s tim slučajem ili što je s četvoro djece iz DR Konga - najvećih žrtava te situacije - koja su trebala biti posvojena i koja imaju hrvatsko državljanstvo, neke to nije spriječilo da odu još dalje, a sve pod krinkom pravdoljubivosti i tobožnje brige za nevinu dječicu. Presuda je pala.
Tako je, primjerice, Velimir Bujanec u svojoj emisiji u videorazgovoru sa zambijskim novinarom "upozorio" da je jedan od posvojitelja transrodna osoba, a propali političar Ivan Pernar neki se dan na Facebooku pohvalio kako je upravo on zambijskoj policiji otkucao Kraljevića te građankama i građanima dao upute kako da to učine i sami. Bolje je ne znati koliko ih je slijedilo njegov primjer.
Bolje je ne znati koliko je ljudi slijedilo primjer Ivana Pernara (FOTO: Lupiga.Com)
Budući da žive u uređenoj zemlji vladavine prava, mnogi su Hrvati prirodno osjetljivi čak i na samu pomisao da bi njihov sunarodnjak mogao kršiti zakon u nekoj drugoj državi, pa su pohrlili na zambijske portale drukajući Nou Kraljevića i huškajući tamošnju javnost na njega, dobro znajući što bi se transrodnoj osobi moglo dogoditi u zatvoru. Neustrašivi junaci i junakinje kolektivno se na mrežama iživljavaju nad osobom koja se ne može braniti, prizivajući doživotni zatvor za njega i sve uključene. Zatvorite ih i bacite ključ.
Bezumlje i govor mržnje preplavili su javni prostor i to je postalo normalno. Popraćeno institucionalnom šutnjom. Šuti policija, šuti DORH, šuti Ministarstvo kulture i medija, šuti državni vrh, ni glasa od Agencije za elektroničke medije koju je, spomenimo to kao zabavnu zanimljivost, portal Narod.hr pokušao preveslati podvaljujući 121 od 165 prijavljenih tekstova za koje je dobio sredstva Fonda za pluralizam kao autorske, iako su preneseni iz stranih izvora, što se kosi s pravilima natječaja.
Može li gore? Uvijek.
Oglasila se jedino Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter koja je upozorila da “pojedini mediji i građani o transrodnom državljaninu RH pišu negirajući da je u skladu s hrvatskim pravnim sustavom riječ o muškarcu, a posebno zabrinjavaju slučajevi u kojima građani ulažu dodatni napor da zambijskim institucijama, javnosti i medijima ukažu da se među pritvorenicima nalazi transrodna osoba, čime ga potencijalno i dovode u opasnost, s obzirom na položaj transrodnih osoba u Zambiji na koji je upozorila zambijska Komisija za ljudska prava”.
Naravno da nas itekako mora zabrinuti činjenica da oko nas žive osobe spremne uzeti “pravdu” u svoje ruke igrajući se životima ljudi koji im ništa nisu skrivili i koje čak ni ne poznaju. Možda je među njima vaš prvi susjed, možda kolegica s kojom svaki dan pijete kavu na poslu. Naravno da nas itekako mora zabrinuti činjenica da oko nas žive osobe koje su svoju iracionalnu mržnju spremne provesti u djelo ni ne trepnuvši.
A to u sjećanje priziva neka mračna vremena za koja smo mislili da se više nikad neće ponoviti jer smo bili uvjereni da smo, kao pripadnici “superiorne” vrste, nešto naučili. E pa nismo. I ne budite naivni pitajući se kako smo, pobogu, kao društvo došli do ovoga i može li gore.
Može. Ali valjda i oni koji su dosad zabijali glavu u pijesak konačno znaju gdje živimo i shvaćaju da smo to već vidjeli. Samo je pitanje hoćemo li okrenuti glavu ili bespomoćno promatrati Zlo koje je u “slučaju Zambija” izgmizalo na svjetlo dana.
Lupiga.Com via Crol.hr
Naslovna fotografija: screenshot/Crol
Za mene je osobno ovaj slučaj još jedan dokaz da su transrodne osobe potpuno iste kao i svi ostali ljudi. Ima među njima poštenih i vrijednih ljudi, ali ima i ljudi poput Kraljevića - "znaš li ti tko sam ja?" tipova. Ljudi koji misle da im društveni status i/ili financijska situacija omogućuju sve što god požele. Onih koji će zažmiriti na sve zakone jer njima nitko ništa ne može.
Mene bi kratka internet pretraga "adoption in Congo" momentalno odgovorila od ideje posvajanja djece iz Konga. Ovu osmorku nije. To je razlika između naših moralnih vrijednosti. I ta razlika nije zbog toga što je jedan od njih transeksualac, koliko god me uvjeravali u suprotno.