Jedan od najcjenjenijih političkih dokumentarista današnjice, Izraelac s pariškom adresom Eyal Sivan održao je u Zagrebu, u sklopu 14. Human Rights Film Festivala, predavanje na temu vlastitih istraživanja političkih zločina u kolonijalnim i postkolonijalnim uvjetima s posebnim kritičkim osvrtom na tradicionalni dokumentaristički pristup „pričanja povijesti“. 

U suradnji sa zagrebačkim Restartom za vrijeme Human Rights Film Festivala prikazana su i njegova tri filma "Izkor: Slaves of Memory", "Specijalist" te "Jaffa, paklena naranča". 

Sivan je autor niza sad već antologijskih dokumentarnih filmova, a pored toga drži predavanja i organizira događaje o izraelsko-palestinskom konfliktu, dokumentarističkom filmskom stvaralaštvu i etici, političkim zločinima i njihovoj reprezentaciji te posebno političkom korištenju sjećanja. U „Izkoru“ Sivan propituje načine na koje se sjećanje instrumentalizira u izraelskom obrazovnom sustavu i razotkriva “teleologiju” cionističkog super-narativa žrtve koja nikad ne može postati počinitelj. Politike sjećanja, Sivan preispituje na pitanju židovske države i njezine politike i pokušava dati odgovor na pitanje kako je moguće da je narod koji je preživio Holokaust sposoban ponavljati slične zločine prema drugima (Palestincima) danas. 

Sivan je proglašavan antisemitom te je dobivao prijetnje smrću (FOTO: HRFF)

Kako je naglasio kasnije na predavanju, tradicija dokumentarnog skriva počinitelja, on u njoj ne postoji, dokumentarno se bavi samo žrtvama, a to je ono što je shvatio rano zbog čega mu je beskrajno drago jer mu je takva promjena u percepciji omogućila da snimi i ovaj film koji prikazuje na koji način izraelski obrazovni sustav gradi poslušnike i vojnike. 

„To je odgovor na pitanje zašto se Izrael ponaša kako se ponaša. To je pokušaj razumijevanja uma počinitelja, a ne žrtve“, rekao je Sivan. Još jedan važan njegov film koji smo imali prilike pogledati u Dokukinu KIC je „Specijalist“ o suđenju nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu 1961. godine s kojeg je izvještavala Hannah Arendt i iz kojeg je proizašla njena slavna teorija o banalnosti zla. 

Vjeran svom uvjerenju o davanju prostora počinitelju i istraživanju njegovog uma, Sivan najveći prostor u filmu daje upravo Eichmannu koji u njemu 90 posto vremena govori uz istovremeno prikazivanje izraelskog državnog aparata i načine na koje vječno instrumentalizira ulogu židovske žrtve. Film je u Izraelu izazvao val negativnih kritika, a Sivan je proglašavan antisemitom te je dobivao prijetnje smrću.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HRFF