80 GODINA OD UBOJSTVA HRABROG SLAVE: Priča o golobradom dječaku kojem su ljotićevci urezali petokraku na čelo

Lupiga.Com

14. siječnja 2022.

80 GODINA OD UBOJSTVA HRABROG SLAVE: Priča o golobradom dječaku kojem su ljotićevci urezali petokraku na čelo

Kada je krajem 1978. godine u javnost dospjela fotografija golobradog dječaka kojem su zloglasni ljotićevci, početkom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, na čelu nožem urezali petokraku, nije bilo poznato tko je na fotografiji. Nakon objave te mučne fotografije otkrivene u arhivi logora Zabran, nedaleko Šapca, doznalo se da se radi o dječaku Slavoljubu Koviću Slavi kojeg su nacisti pogubili 10. siječnja 1942. godine. Na osamdesetu obljetnicu Slavine smrti ovih je dana podsjetio Antifašistički vjesnik

Slavoljub Ković je rođen 21. kolovoza 1924. godine u Bogatiću, mjestu na sjeverozapadu Srbije, uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Odrastao je u siromašnoj obitelji i s tri je godine ostao bez oca. U školu kreće s dvije godine zakašnjenja, a pred rat počinje izučavati krojački zanat. Nakon okupacije, s izbijanjem antifašističkog ustanka u Srbiji, priključuje se partizanima

„Isprva je bio kurir i stražar da bi potom počeo da pravi bombe, da popravlja naoružanje i da šije odela starijim borcima. Sve to pri seoskoj četi Mačvanskog partizanskog odreda, u kojoj je proveo svoj jedini ratni period“, piše Antifašistički vjesnik koji donosi i svjedočenje Živorada Berića, prvoborca iz Loznice, o tome kako je Slavo pristupio partizanima.

„Žiko, evo, došao sam i ja. Hoću da idem u partizane da se borim. Pušku nemam, oteću je od Nemaca, ali sam evo doneo ovu moju 'mašinku' (šivaću mašinu), trebaće mi da nešto drugovima sašijem i okrpim“, rekao je Slavo tada Beriću koji je i prvi prepoznao da se na objavljenoj fotografiji nalazi Slavo.

Nakon sloma Užićke republike i Prve neprijateljske ofenzive, Slava pada u njemačko zarobljeništvo i završava u logoru Zabran. Njegova majka i sestra pokušale su platiti njegovo oslobađanje preko jednog folksdojčera koji se bavio takvim „poslovima“, ali im je on objasnio da to nije moguće jer je Slava vrlo prkosan prema isljednicima koji su od njega pokušavali doznati imena drugih pripadnika antifašističkog otpora. Stalno ih je psovao, rugao im se pa je za njega bilo određeno strijeljanje. 

Boško Buha
Slava je zajedno s Boškom Buhom (zadnji s lijeva) bio borac Mačvanskog partizanskog odreda (FOTO: Znaci.net)

Za vrijeme boravka u logoru bio je izložen mučenju nedićevaca i ljotićevaca, zločinačkih snaga koje se danas u Srbiji pokušava rehabilitirati. 

„Trpio je i ponosito vikao da se borio protiv Nemaca. Takođe je, po rečima onog folksdojčera, vikao: 'Tucite, ubijte, pobeda je naša!'. Iako sitan i slab, herojski se držao i nije odao nijedno jedino partizansko ime premda ih je znao mnogo. Ljotićevci su mu zato nožem u čelo urezali zvezdu, krvavu zvezdu petokraku za nedužnog Slavoljuba“, piše Antifašistički vjesnik. 

Na koncu je Slavo strijeljan 10. siječnja 1942. godine, otprilike osam mjeseci prije nego što bi postao punoljetan. Pored njegovog imena u logorskoj arhivi jedan od isljednika je zapisao: “Priznao je samo da je učestvovao u borbama protiv Nemaca. Neće da kaže ko mu je dao pušku i municiju. Ništa više neće da prizna. Partija prva”. 

Nakon što je potresna fotografija objavljena u jugoslavenskim medijima pokrenuta je neformalna inicijativa da se Slavu proglasi narodnim herojem, a u selu Jabuka, nedaleko Prijepolja, u Memorijalnom kompleksu Boško Buha podignuta mu je spomen-bista, rad kiparice Drinke Radovanović, a poznati pjesnik Ljubivoje Ršumović napisao mu je pjesmu „Poema o ćutanju“. Inače, Slava i Boško Buha bili su suborci u Mačvanskom partizanskom odredu. Boško Buha imao je također samo sedamnaest godina kada je ubijen u četničkoj zasjedi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Antifašistički vjesnik