Godine 2002., nakon pet dana trajanja, održan je četvrti po redu najhvaljeniji hrvatski filmski festival, onaj motovunski.

Propeler Motovuna (glavna nagrada za najbolji film) pokupio je britansko-irski uradak Bloody Sunday redatelja Paula Greengrassa. Film se bavi, kako mu i samo ime kaže, tematikom nikada zaboravljenog pokolja katolika u Derryju. Snimljen je u dokumentarističkom stilu i prati dolazak tisuća britanskih vojnika u gorući Derry. Izdvajaju se dvije priče, ona protestanta pobornika mirnog rješenja i katolika koji u sukobe biva uvučen protivno svojoj volji. Film se može podičiti brojnim nagradama te godine, kao što su berlinski Zlatni medvjed i nagrada publike za najbolji strani film u Sundanceu.

Nagradu kritičara, Fipresci, dobio je njemački predstavnik Pečenjarnica (Halbe Trepe). Redatelj Andreas Dresen ponudio je priču iz njemačkog grada na rubu ničega, Frankfurta na Odri. Radnja se odvija u tridesetim godinama prošlog stoljeća i govori o ljudima čije je živote preplavila dokolica i monotonija, a gledatelju ostavlja vjeru u čudo. I ovaj film se može pohvaliti hrpom nagrada, kao što je Srebrni medvjed, nagrada udruženja njemačkih kinematografa.

Motovun on-line nagrada za koju su konkurirali kratki filmovi (zainteresirani su ih mogli vidjeti i na službenim stranicama festivala - www.motovunfilmfestival.com), sponzorirana je od strane našeg vrlog monopoliste tada poznatog pod imenom HiNet, a koji je pobjedniku drčno dodijelio novčanu nagradu od vrlo skromnih 1.000 eura. A soma eura pokupili su naši susjedi, koji nas redovito "šiju" u filmskim ostvarenjima. Riječ je o bosanskohercegovačkom desetominutnom uratku simboličnog imena "Deset minuta" u režiji Ahmeda Imamovića. Tematika filma vrlo je zanimljiva budući film pokazuje kako se dvije različite stvari mogu dogoditi u istih deset minuta 1994. godine, na dva različita mjesta, Sarajevu i Rimu.

Kako su Hrvati te godine bili dobri susjedi svjedoči i činjenica da su posebna festivalska priznanja dobili i drugi naši susjedi, Slovenci, za film "Kruh i mlijeko" te ekipa iz SiCG, tada još uvijek Jugoslavije, za film "Srbija godine nulte".

Posebna priča festivala bila je akcija kojom se od svake prodane karte odvajalo po pet kuna za obnovu gradskih zidina Motovuna. Cijena karata iznosila je 25 i 20 kuna, ovisno od mjesta projekcije, pa je tijekom trajanja festivala skupljeno približno 25.000 kuna.