Lat. Phaseolus vulgaris (sad konačno znam zašto se na selu kod moje bake za grah veli pažulj), po naški fažol, pasulus, pažulj, grah je najpoznatija mahunarka. U Europu je stigao tek u 16. st. zajedno sa krumpirom i kukuruzom, a do tada su ga uzgajali samo američki Indijanci. Danas se uzgaja na preko 22 miliona hektara.
Grah je prava energetska bomba sa 143 kcal na 100g, a jedno zrno sadrži do 26% bjelančevina i 52% ugljikohidrata. Osim toga bogat je aminokiselinama, lecitinom i mineralima kao što su dušik, kalij, željezo, kalcij, natrij, magnezij i cink , te vitaminima E I C. Vrlo je zdrav i smanjuje kolesterol u krvi.
Prije pripreme ga treba namakati u vodi preko noći, a ona prva voda u kojoj se kuha se baca.
Na tanjuru je najpoznatiji u obliku graha s kobasicama, a sprema se još kao «grafče na tavče», grah salata, grah i repa, grah sa zeljem, pašta-fažol, grah na kiselo s mrkvicom i krumpirom, pažuljevka, chilli...
Osim za jelo nekima je dobar i za gatanje, u Japanu ga jednom godišnje sprže i razbacuju po kući, tjerajući zle duhove i unoseći radost, a Kinezi jednu od mnogobrojnih vrsta graha-soju zovu «ta-teou» ili «veliki grah» svrstavajući ga u red svetih biljaka.