Kilonov ustanak (oko 630. god. prije n. e.), brutalno ugušen na način nepoznat čak i jednom Machiavelliju, bilo je značajno upozorenje atenskim aristokratima pa su se odlučili na ustupke. Od zahtjeva naroda naumili su udovoljiti barem jednom: da se javno utvrdi što je pravo, a što dužnost. Godine 621. prije n. e. povjerili su jednome od arhonata da prouči i pribilježi cjelokupno običajno pravo. Njegovo je ime bilo Drakon, a izuzetno strogi i bezobzirni zakoni do danas se nazivaju drakonskima, navodno ih nije zapisao tintom, već krvlju, a za i najmanje prijestupe odmjerio je najteže kazne. Ipak, Drakonovi su zakoni imali određeno napredno značenje. U imovinske odnose unijeli su čvrst red, a kažnjavanje ubojstva, što je do tada bila stvar krvnih srodnika, predali su u ruke države kao organa društva. Drakonovi zakoni nisu, međutim, pomogli seljacima da se izvuku iz svoga teškog položaja, niti su insolventne dužnike spasili od ropstva. Unutarnja situacija u Ateni nije se poboljšala, ali se zato pogoršala inozemna: Megarani su s otoka Salamine započeli blokadu atenske luke Pireja, što je tek nekoliko desetaka godina kasnije riješio Solon (vidi Solon).