S bloga "Kako umrijeti bez stresa" riječke spisateljice Vedrane Rudan prenosimo njezin posljednji post o (anti)fašističkim događanjima u Zagrebu. Njezin osvrt neće se svidjeti niti lijevima niti desnima koji su u petak i subotu bili na ulicama promovirajući svoja uvjerenja. To je razlog više da pročitate njezino razmatranje problema fašizma pa donesete svo sud o tome da li je Vedrana Rudan u pravu. Za uvod recimo tek toliko da riječka spisateljica napominje da fašisti našeg vremena ne marširaju; oni vam se smiješe s televizijskih ekrana i uvažavaju sve počasti što ih daje suvremena civilizacija.

 

Nekoliko puta godišnje u Hrvatskoj se povede žestoki rat između “fašista” i “nefašista”. Lako je prepoznati i jedne i druge. Hrvatski “fašisti” odlaze na Bleiburg odjeveni u crno i još nose crne kape.

Uvozni “fašisti” su sutra zajedno sa svojim hrvatskim “kolegama” trebali na Trgu bana Jelačica održati svoj skup. Tko su pak ti? Svi ste ih već sto puta vidjeli na svojim ekranima. Nabildani mrki momci obrijanih glava iz gotovo svih zemalja Evrope žele svoje zemlje očistiti od stranaca, milom ili silom, i još žele…
Zaboravila sam. Uglavnom, znamo tko su fašisti bili i ostali. To su borci protiv demokracije, divljaci i nasilnici kojima ni jedan zločin nije mrzak. Zato na golo tijelo navlače crne, kožnate prsluke ili odore.

Naravno da svaka normalna zemlja, mi smo ti, ima i svoje strastvene “antifašiste”. Oni ne nose uniforme. To su prastari partizani koji plačući u mikrofon objašnjavaju onima koji čekaju “Larin izbor” za što su se borili. To su i klinci kojima je na srcu ljubav prema bližnjemu svome pa makar to bio i stranac. Ako nije “fašist”. Priča je vrlo jednostavna, u suštini banalna, “lijevi” i “desni” slikaju se da bi svijetu poručili…

Što? Da vole izazvati pozornost. Ljudima koji ne znače baš ništa to je jedina prilika da postanu bitni. Mediji ih prate, gradovi im dozvoljavaju skupove pa ih zabranjuju, policija izvlači pendreke ili samo prijeti, rodbina ih gleda na ekranu oduševljena da je najzad i netko njihov sinoć bio na teve.

Ni političarima “fašisti” nisu mrski. Milanoviću je to bila fenomenalna prilika, iskoristio ju je nevješto, da Hrvatsku proglasi zemljom koja ne voli fašizam. Naravno da samo glupani “fašistima” drže skupinu pijanih ili trijeznih sirotana opsjednutih potrebom da pokažu svoje tetovaže.

Pravi fašisti, zlikovci koji zaista normalnom svijetu čine zlo ne marširaju, ne svlače se i ne deru. Imamo nasmiješenog Obamu koji je, iako je to nevjerojatno, gori od fašiste Busha.

Imamo Sarkozyja koji Francusku čisti od cigana i ostalih ljudi čokoladne boje. Imamo Britance koji ubijaju tamo gdje im Obama kaže. Imamo NATO.

Imamo Vladu države Izrael koja Guntera Grassa proglašava “antisemitom” samo zato jer je izjavio kako je Zapad licemjeran i kako je Izrael, dok njime vladaju likovi koji vladaju, prijetnja svjetskom miru.

To je, po meni, trenutno najčišći mogući oblik fašizma. Da li se ikad netko od naših čelnika očitovao na temu jedinog svjetskog fašizma? Nema šanse. Dapače, naši klinci ga svojim životima slave u Afganistanu, za koji će mjesec u Iranu. U ime “antifašizma”, naravno.

Da li je jedan jedini hrvatski “intelektualac”, “ljevičar”, “antifašist” stao u obranu Guntera Grassa? Ne pada im na kraj pameti. Pa da budu proglašeni “antisemitima”. Ta se etiketa teže briše od brojki koje su esesovci utiskivali u kožu Židova, Cigana, Srba, Hrvata… Mnogo je lakše, bezbolnije i politički prihvatljivije izaći na Trg bana Jelačića pa se “hrabro” sukobiti sa “fašistima” u crnim majicama.

Da se mene pita ti bi dečki, i “crveni” i “crni”, šetali centrom Zagreba i urlali što ih volja. Neopasni su, nebitni, nemoćni onoliko koliko su to maškare ili parada homoseksualaca. Ali, našim su političarima potrebni poput kruha. Uz njihovu pomoć građanima prodaju tezu kako su borci protiv “fašizma” vjerujući kako smo baš svi u ovoj zemlji glupani potpuno imuni na zamjenu teza.

Razumijem ih. Mnogo je jednostavnije zabraniti skup “fašista”, nego Hrvatsku izvući iz fašističkog NATO-a. Doduše, to im ne pada na kraj pameti.

Da skratim, Hrvatska je fašistička zemlja slizana sa najvećim svjetskim fašistima. Naša djeca ginu i ginut će u ime svjetskog fašizma. Naši mediji nikad neće napisati ili objaviti istinu o svjetskom fašizmu.

To što Obama i kompanija ne bauljaju ulicama svjetskih gradova tetovirani, odjeveni u crno i obrijane glave…To ih čini antifašistima? Toliko smo glupi da vjerujemo kako fašizam nije ono što nosi skupa odijela i ubija djecu u Afganistanu, Gazi, Iraku, Libiji…

Tko može nabrojiti sve bivše i buduće ciljeve istuširanih boraca protiv “fašizma”? U modernom se svijetu zaista više ne nosi crna boja, nosi se fašizam svih boja.

Vedrana Rudan

Lupiga.Com