Što vam prvo padne na pamet kad čujete za riječ liberalizam. Temeljna načela liberalizma govore o tome da su svi jednaki i imaju neotuđiva prava bez obzira na rasu, naciju, vjeru, spol ili bilo koju različitost. Novica koja govori o Draženu Budiši, najvećem konzervativcu među liberalima i najsličnijem nasljedniku pokojnog predsjednika Tuđmana.

Ima neka magična veze između zatvora u Lepoglavi, Franje Tuđmana i Dražena Budiše. Još u gimnaziji bio je nevoljen od strane tadašnje komunističke vlasti zbog otvorenog nezadovoljstva zatvaranjem Franje Tuđmana. Godine 1967 godine upisuje se na faks, a već godinu dana kasnije javno je branio Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Nakon Karađorđeva, 11. prosinca 1971., Budiša je uhapšen i kao prvooptuženi osuđen na kaznu strogog zatvora od četiri godine. Kaznu je odležao u Staroj Gradiški i Lepoglavi. Iz zatvora je izašao u prosincu 1975. Kažu da ga je Tuđman zvao da se priključi Hadezeju no on rađe pristupa Liberalima. I zaista, nema sumnje da je čovjek svojim životnim primjerom i više nego zaslužio da nosi titulu Liberal.

No, što je to onda u njemu da nedugo nakon izbora 1995. godine zagovara pregovore s tada već ogrezlim HDZ-om. Ako se sjećate te godine je pod njegovim mudrim vodstvom čak šest (!?) saborskih zastupnika (Božičević, Tadić, Rožić, Zorić, Ropuš, Herak) prešlo u HDZ-ee. Njegove mudre ideje o vodstvu stranke prelaze u rat s Vladom Gotovcem koji rezultira raspadom HSLS. Do tada najjača oporbena stranka preko noći se pretvara u dvije stranke, opet na oduševljenje protivničkog tabora.
I dok je Ivica Račan mudro i staloženo čekao svoju priliku, Budiša se posvađao i s IDS-om, a ni s Mesićem se nije slagao baš najbolje. 1999. na izborima, zajedno u koaliciji s SDP-om, Budiša preko noći postaje čovjek broj 2. Na njegovu veliku žalost svu je slavu pobrao mali Ivica, a i Stipica ga nije poštedio na predsjedničkim izborima u siječnju 2000. Ostalo mu je slabo plaćeno mjesto saborskog zastupnika i on 2000. godine neopozivo daje ostavku na mjesto predsjednika HSLS-a.
Sve do sada kad je Dražen još jedanput odlučio rastaviti stranku na više djelova zahvaljujući svome antiliberalnom stajalištu. Dok zemlja grca pod teretom 400.000 nezaposlenih, Dražen silom želi u vladu. Oni koji su protiv toga mogu otići, a oni koji su za njega mogu ostati. Sigurno će mudro i staloženo podijelit vlast svojim podanicima, a kad iskoristi potencijale vlastite stranke onda će valjda dati otkaz i stranci. Obračunat će se s Ivicom, Stjepanom i Goranom koji se usudio postati dobar prijatelj s Ivicom, jer Liberalna stajališta to strogo zabranjuju. Kako kažu zadnje vijesti više članova njegove stranke ipak su izrazili spremnost da ga ne fermaju ni pol posto i da nastave s radom u vladi. Pitanje je što će sada napraviti Dražen. Možda bi bilo najbolje da opet odstupi i da se posveti sviranju flaute.
I za kraj zamislite Dražena kao predsjednika kako na Jarunu pozdravlja vojnu paradu. I nije tako teško zamisliti kako to izgleda. I svi mu nešto šapću u uho: "Bravo predsjedniče, sad ste broj jedan".