Na početku pisanja ovog teksta posjetili smo internetsku stranicu worldometers.info i uvjerili se kako svjetska populacija, usprkos pandemiji nezaustavljivo juri prema brojci od osam milijardi ljudi. Da budemo točni - trenutno je 7.787.431.798 ljudi na zemlji. Od ponoći do današnjeg jutra rođeno je preko 100.000 djece, a umrlo preko 50.000 osoba. U cijeloj ovoj godini svjetsko stanovništvo poraslo je za 33 milijuna. Dakle, porast svjetskog stanovništva je očit, kao i to da uskoro više nećemo govoriti o Kini kao najmnogoljudnijoj državi svijeta – Indija joj se približila na samo 60 milijun osoba manjka. Gledano iz naše perspektive taj je zaostatak otprilike 15 puta veći od cjelokupnog stanovništva Hrvatske. No, na brojku od 1,44 milijarde ljudi koliko živi u zemlji ishodištu COVID-a 19, to je zanemarivo. Hrvatska gledano prema simulaciji worldometersa u ovom trenutku ima 4,107 milijuna ljudi. Najsvježiji podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) zaustavili su se na još nižoj stopi - 4,076 milijuna. Vodeći demografski stručnjaci skloni su procjeni skorašnjeg pada broja stanovnika ispod četiri milijuna. 

Ostali demografski podaci u Hrvatskoj obrnuto su proporcionalni svjetskim kretanjima. No, osvrnimo se na dva pokazatelja – prirodni prirast i migracije – koja najviše pokazuju kakvo je zapravo stanje iz godine u godinu. Broj umrlih u odnosu na broj rođenih veći je za 15.000, a gledano po županijama taj je odnos u svim slučajevima bio negativan, uključujući i Grad Zagreb. Gledano po hrvatskim hiper-rascjepkanim jedinicama lokalne samouprave u čak 491 od njih 555 odnos je bio negativan, a pozitivan tek u njih 64.

„Hrvatska nastavlja izumirati, iako sporije nego prijašnjih godina. Taj će se trend nastaviti i sljedećih godina“, upozorava Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, komentirajući u medijima zadnje rezultate DZS-a. O ovisnosti Hrvatske o turizmu i njegovom utjecaju na društvena kretanja svjedoči i činjenica da čak šest „kontinentalnih“ županija nije imalo baš nijednu jedinicu lokalne samouprave s većim brojem rođenih od broja umrlih. To su redom od zapada prema istoku – Ličko-senjska, Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Koprivničko-križevačka, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska županija. I Zagreb kuburi u demografskom minusu pa je predlanjske godine bilo 801 više umrlih nego rođenih.

Najveći negativni migracijski saldo zabilježen je u Vukovarsko-srijemskoj županiji (FOTO: Wikimedia)

Najkritičnije je stanje na području Slavonije, Baranje i Srijema. Time se prošle godine pozabavio kolega Adriano Milovan u opširnom tekstu „Vodeći stručnjaci uvjereni da je broj stanovnika u RH pao ispod četiri milijuna“ gdje se navodi kako je na području pet slavonskih županija, koje obuhvaćaju 22 grada i 105 općina, pozitivan prirodni prirast lani zabilježen samo u jednom gradu - Orahovici, te u samo tri općine - Voćinu, Strizivojni i Jarmini. 

„Pritom, pokazuju podaci, pozitivan prirodni prirast u svim je tim lokalnim jedinicama, osim u Voćinu, vrlo mali. Slučaj Voćina, s druge strane, u kojem je lani bilo 16 više rođenih nego umrlih, posljedica je višeg prirodnog prirasta doseljenih Hrvata iz Letnice s Kosova“, piše Milovan u tom tekstu. 

Vrlo je zanimljiv fenomen, vezan uz teritorijalno-upravni ustroj Hrvatske, na koji nailazimo uz prstene većih gradova. Primjerice razvijene općine Viškovo i Kostrena u zaleđu Rijeke u demografskom su plusu, kao i Solin, Klis te Dugopolje u splitskom zaleđu, odnosno Dugo Selo, Brckovljani i Stupnik u zagrebačkom zaleđu. Slična pozitivna kretanja nailazimo i u zadarskom zaleđu. Kompletirani podaci za 2018. godinu govore ponešto i po pitanju sklapanja brakova, točke preokreta tradicionalnih i suvremenih shvaćanja brakova. Tako je na svaka tri sklopljena braka, jedan razvrgnut, a po prvi puta su se pojavile sredine u kojima je taj trend potpuno preokrenut, pa ima više rastava, nego brakova.

Drugi demografski pokazatelj – migracijski saldo – puno je veći odraz gospodarske razvijenosti. Hrvatska je nastavila s odljevom stanovništva – njih 39.500 je odselilo, a doselilo je 26.000 ljudi, što je ipak nešto manje nego prethodnih godina kada je ta brojka znala biti i tri puta veća. Iseljavanje je usporeno, no i dalje je zabrinjavajuće da najviše emigranata Hrvatska ima u formativnim godinama života. Kao zemlju za ostvarenje svojih snova njih 21.600 (otprilike jednako broju stanovnika grada Petrinje i grada Omiša zajedno) ili 59,3 posto odabralo je tradicionalno Njemačku, koja ostaje dominantnom imigrantskom zemljom. Ona je ujedno i jedina država Europske unije koja spada među 20 zemalja svijeta s najvećim brojem stanovnika.

Irska, koja se „u narodu“ smatra sinonimom novovjeke hrvatske emigracije, lani je zabilježila dolazak nešto više od 2.000 osoba iz Hrvatske, a zanimljiv je podatak da je više stanovnika emigriralo u Bosnu i Hercegovinu te Austriju – po 2.500 ljudi.

Prema dostupnim statističkim podacima najviše iseljenika su osobe u dobi od 20 do 39 godina (45,5 posto svih iseljenih je u tom rasponu godina života), a više iseljavaju muškarci nego žene (55,1 posto svih iseljenih su muškarci). 

Najviše iseljenika je u formativnim godinama života - od 20 do 39 godina (FOTO: Lupiga.Com)

Na pitanje tko najviše useljava u Hrvatsku, odgovor je vrlo jednostavan – najviše je ljudi uselilo iz područja Bosne i Hercegovine (40 posto od svih useljenika). Inače, od svih useljenika u Hrvatsku jedna trećina ima hrvatsko državljanstvo, a dvije trećine državljanstvo neke druge zemlje.

Od dvadeset županija, plus Grad Zagreb, međužupanijski pozitivan migracijski saldo imalo je šest županija te Grad Zagreb. Najviši pozitivan migracijski saldo, očekivano je bio u Zagrebu, u koji se doselilo 3.413 osoba. Negativan saldo imalo je četrnaest županija, s time da je najveći bio u Vukovarsko-srijemskoj županiji (920 osoba manje), a slijede je Brodsko-posavska i Osječko-baranjska županija.

Ukoliko gledamo po postocima i usporedimo se sa zemljama bivše Jugoslavije, prema podacima koji se mogu naći na worldometers.info, Hrvatska stoji najlošije, uz bok Bosni i Hercegovini s minusom od 0,61 posto. Srbija ima negativnu demografsku statistiku od 0,41 posto, Makedonija i Crna Gora su na nuli, dok je jedina zemlja s pozitivnim predznakom Slovenija, no sa zanemarivim povećanjem od 284 stanovnika više. U okviru Europske unije najdramatičnija je situacija na Baltiku - Litva je u minusu 1,35, a Latvija 1,08 posto, dok je treća baltička država u nizu – Estonija u plusu. Gori od Hrvatske su još Bugarska (0,74) i Rumunjska (0,66), dok za vrat Hrvatskoj „pušu“ Grčka (0,48), Portugal (0,29) te zemlje ideali hrvatske političke desnice – Mađarska (0,25) i Poljska (0,11).

Za podatke o učinku koronakrize na demografiju Hrvatske trebat ćemo još pričekati, jer će se oni moći jasno iščitati tek u 2021. godini. Tada Hrvatsku čeka i sravnjivanje računa sa samom sobom – popis stanovništva. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2018. godinu zemlja je dočekala s 200.000 ljudi manje nego na popisu 2011. godine.

Naravno da će posljedice ove krize s obzirom na strukturu hrvatskog gospodarstva biti vidljive i u kretanju stanovništva. Krava muzara zvana turizam, čiji se udio u BDP-u penje na frapantnih 20 posto, u ovoj će godini ostvariti malu ili sasvim skromnu dobit, a izvjesno je da će kao posljedica toga nastupiti teška i neizvjesna jesen, u stvarnom i prenesenom značenju. Nažalost, Hrvatska će vjerojatnije iz koronakrize izaći po onoj ekstremno ciničnoj C19 fori - „sva sreća da smo na vrijeme uništili gospodarstvo, jer bismo sada imali velike gubitke“.

U međuvremenu otkako smo počeli pisati ovaj tekst na svijetu se rodilo oko 26.500 ljudi, a umrlo ih je oko 10.000, pa je, dakle, svjetska populacija narasla za još oko 16.500 duša. Od toga rođeno je tisuću malih Kineza i skoro dvije tisuće malih Indijaca. U Hrvatskoj će se u cijelom današnjem roditi oko stotinu beba neizvjesne budućnosti, a umrijet će 140 osoba …

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"