Na svojoj koži Marija Jurić Zagorka najbolje je osjetila okrutnost muškog svijeta. Kao prva hrvatska novinarka morala je pisati u muškom rodu. Govorili su joj da nema sposobnost biti novinarkom, dok je Ksaver Šandor Đalski njenu književnost nazivao „šundliteraturom za kravarice“. Na koncu je utemeljila prve ženske novine u regiji – „Ženski list“. Iako ćete na Wikipediji pročitati da je umrla 29. 11. 1957. godine, pravi datum njene smrti je 30. 11. Kako bi Vas podsjetili na Zagorkinu veličinu donosimo vam neke njene vrijedne zapise ne biste li vidjeli s kakvim se predrasudama morala nositi

Marija Jurić Zagorka (1873. - 1957.)

„Pod teškom društvenom zabludom da su novinarsko zvanje i politički rad isključivo samo muško poprište rada, prolazila sam u svojem novinarskom zvanju kao nevino okrivljeni kroz pranger španjolske inkvizicije. Taj mi je rad bio potrebom života kao hrana, zrak i sunce tijelu i moje političko djelovanje smatrala sam nečim sasvim prirodnim. Pošto nisam uvažavala društvenu zabludu, koja je stvorila nepisan zakon protiv javnog rada žene, naišla sam na putu toga rada na neprijateljstva, čije posljedice snosim još danas."

(Zagorka, autobiografija Kako je bilo)

Nakon što je predvodila prve ženske demonstracije završila je i u zatvoru

"Svugdje sam bila dočekivana s nepovjerenjem i prezirom jer je žena u politici u 19. stoljeću bila smatrana poput žene u javnoj kući. U redakciji Obzora svatko me gledao s čuđenjem ( ...) A ja sam u prvom redu širila feminizam i u ženama budila volju da sudjeluju u javnom životu. Moja je težnja uvijek bila emancipacija žena."

(B. Đorđević, zagorka kroničar starog Zagreba)

Lupiga.Com