PREVARA DOSTOJNA PREZIRA: HTV u epizodi - ispod ruba znanosti
Već dva mjeseca svjedočimo tomu da je jedina reforma ove vlade stvaranje potpunog svjetonazorskog i ideološkog jednoumlja, a glavna metoda osveta uličarskog tipa, čak i u doslovnom smislu (pogledati primjer Mirjane Rakić). Pothvat se provodi s minucioznom preciznošću, udarom na sve utvrde ne-konzervativnog, anti-nacionalističkog i antiklerikalnog stava. To su, jasno, neki novinski mediji, prvenstveno novinski portali s takvozvanih margina, zatim njihovi financijeri poput Odjela za medije u Ministarstvu kulture i Agenciji za elektroničke medije, pa Hrvatski audiovizualni centar koji je također davao sredstva za projekte koji propituju nacionalne svetinje i – napokon – HRT, posebno oni programski dijelovi koji su svima u ovom lancu dali legitimitet interesa javnosti i osigurali im širu vidljivost.
Prva tema su, naravno, dva rata i njihove rezidue u društvenim konfliktima, ali ne treba sumnjati da će se to preliti na sve ostalo što strši iz identiteta čvrste nacionalističke države, vođene nevidljivom rukom Kaptola i domovinske meritokracije. Da je tako, svjedoči i prva strašna epizoda koja je izašla iz kruga borbe između fašista i antifašista, a prebacila se na polje civilnog pitanja zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole. Budući da HDZ-ova vladajuća garnitura bivšoj SDP-ovoj, među ostalim, ne može oprostiti liberalan odnos prema homoseksualcima, donošenje Zakona o registriranom partnerstvu i neke izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, tako se posječene glave u vrhu HTV-a nisu ni ohladile, a već je HTV 4 ugostio profesora fiziologije splitskog Medicinskog fakulteta Matka Marušića i dao mu da govori o „zločinačkom“ Jovanovićevom programu zdravstvenog odgoja. Budući je prilog s Marušićem bio senzacionalno sramotan od prve do zadnje sekunde, tako ga treba i analizirati.
Voditelji emisije i Marušić zajedno su prešutjeli da se radi tek o jednoj od mnogobrojnih pedijatrijskih udruga u Americi, ali poznatoj po tome da su joj na čelu katolici fundamentalisti, pro-life, anti-gay i sve-što-ide- u-tom-paketu aktivisti (SCREENSHOT: HTV)
Prvo treba reći da je jedno američko pedijatrijsko udruženje pod nazivom American College of Pediatricians (ACP) 21. ožujka na svojim stranicama objavilo i skromno elaboriralo stav da „rodna ideologija šteti djeci“, te da je HTV na tu objavu reagirala već u osam ujutro istog dana. Emisiju koju sada uređuje Karolina Vidović Krišto, ranije poznata po aktivističkom angažmanu za koji je dobila potporu od notorne Judith Reisman i mnogih konzervativnih krugova u zemlji, voditeljica Vlatka Kalinić počela je s izjavom da je „svojedobno“ stav prema mogućnosti da homoseksualni parovi posvoje djecu raskolila dvije pedijatrijske udruge u Americi, od kojih je jedna sada ustala protiv rodne ideologije. Kalinić je još dodala da se udruga zove American College of Pediatricians i time je njezina novinarska dužnost da pravilno informira javnost bila naglo iscrpljena, pa je sugovorniku postavila prvo pitanje - kako komentira samu činjenicu da oko ovakve teme dolazi do podjele među pedijatrima.
Pretpostavimo, na trenutak, da je Marušić pravi izbor za sugovornika, samo zato što je fiziolog, iako nema veze s pedijatrijom niti s pedijatrijskim udrugama. Problem je, međutim, što Marušić na postavljeno pitanje kako komentira podjelu pedijatrijskih društava oko ove teme, kaže da se radi o „podjeli na loše i dobre pedijatre; na one koji stvarno znaju svoj posao, koji su završili medicinu i znaju svoj posao i ove druge koji su aktivisti i koji nemaju argument, nego samo govore u ime ljudskih prava“.
Ovdje već ne možemo zanemariti polaznu ideju da se govor u ime ljudskih prava mora zasnivati na biološkim činjenicama, u suprotnom su ljudska prava puka tlapnja i moderna religija, jer je to strašna greška na svim mogućim razinama. Ali i od toga postoji gore: voditelji emisije i Marušić zajedno su prešutjeli da je ACP jedna od mnogobrojnih pedijatrijskih udruga u Americi, ali jedina poznata po tome da su joj na čelu katolici fundamentalisti, pro-life, anti-gay i sve-što-ide- u-tom-paketu aktivisti, koji se tako deklariraju i djeluju. Njihova opća agenda je promocija kršćanskih tradicionalnih obiteljskih vrijednosti u odgoju djece, pa tako i u zdravstvenom odgoju. Predsjednica ACP-a i prva potpisnica spomenute objave protiv rodne ideologije je Michelle A. Cretella, pedijatrica opće prakse, na čijem osobnom profilu stoji da je „pro-life aktivistkinja, čiji su radovi zadnjih 20 godina objavljeni u mnogim neznanstvenim časopisima... bavi se osobnim treninzima i ministriranju mladih, uz to je certificirani vodič za apstinenciju u lokalnog katoličkoj školi“.
Marušić je pomiješao sve kruške i jabuke ovoga svijeta da bi se održao u gabaritima naručenog napada (SCREENSHOT: HTV)
Potpredsjednik ACP-a Quentin Van Metter je dječji endokrinolog koji „podržava katolički pristup zdravom odgoju djece“, ne propisuje kontracepcijsku pilulu, ni bilo koje drugo sredstvo za zaštitu od trudnoće, protivnik je abortusa i eutanazije, a u obavljanu liječničke profesije vodi se „etičkim i vjerskim direktivama za katoličku mrežu zdravstvene zaštite“. Treći potpisnik objave ACP-a je psihijatar Paul McHugh, psihijatar u John Hopkinsu, među ostalim poznat po tome što je sudjelovao u kampanji protiv ginekologa iz Kansasa, Georgea Tillera, koji je radio abortuse i kojeg je hicem u glavu ubio – ovo je doista za anale – pro-life aktivist.
Pretpostavimo, na trenutak, da fiziolog Marušić nije znao da su dobri, pravi, medicinski obrazovani i znanstveno potkovani pedijatri koje je nahvalio, zapravo skupina deklariranih katoličkih aktivista i propagandista, koji su isključivo zahvaljujući manipulativnoj zlobi novog vodstva HTV-a završili među znanstvenom američkom elitom. Je li to moguće? Eskulpira li ga to?
Pa, recimo da je moguće, ali bi se znanstvenik takvog kalibra u tom slučaju morao ispričati za barem dvije stvari: prvo, jer je nenamjerno sudjelovao i dao kredibilitet takvom manipulativnom smeću od priloga, a drugo, jer kao znanstvenik nije nastupio oboružan ni elementarnim činjenicama, počevši od toga koga proziva znanstvenikom od formata.
To je jedno. Drugo, objava ACP-a odnosi se na stav prema „rodnoj ideologiji“ u kontekstu liječenja transrodnih i transseksualnih osoba, te ističe osobitu opasnost od hormonskih i kirurških intervencija u promjeni spola, osobito na djeci u razvoju i pubertetu. Neovisno o katoličkom backgroundu udruge, izneseni podaci o pogubnim ishodima takvih intervencija trebaju biti razmotreni i na njih treba dati suvisao odgovor. HTV je, međutim, potpuno zaobišao činjenični supstrat objave ACP-a i iskoristio je isključivo zato da napadne, kako je Marušić kazao, „zločinački Jovanovićev zdravstveni program“. Jasno, kako je problem transrodnosti samo jedan mikroelement u tom zdravstvenom programu i kako američka udruga upozorava na temu koja nema nikakve veze s tim programom, tako je Marušić pomiješao sve kruške i jabuke ovoga svijeta da bi se održao u gabaritima naručenog napada. Pritom mu je u retoriku upala i fiziologija i prirodni zakon (što je politički koncept) i bolest kao odstupanje od prirodnog zakona (ovo je već nadrealno).
Cijela priča o izvrsnoj američkoj udruzi i objavi koja je povod da se napadne zdravstveni program je, budimo pošteni, teški falsifikat (SCREENSHOT: HTV)
Usput, možda Marušić misli da onome što odstupa od prirodnih zakona – bolesti, dakle – ne pripadaju ni prirodna prava, ali to je već tako ozbiljna papazjanija, da se ne usudimo spekulirati.
TRANSRODNE OSOBE: Za nacionalno zdravlje smo veća opasnost od ebole
Na koncu, Marušić je više puta spomenuo da su osobe koje osjećaju konfuziju oko svog spolnog identiteta, bolesne ili poremećene i na tome je ustrajao kao na središnjoj poruci svog nastupa, ciljajući – pretpostavljamo – na to da društvo zbog jednog poremećaja ne smije revidirati stav prema zdravom prosjeku i ograditi ga od bolesnog, rijetkog i aberiranog. Drugim riječima, da u zdravstveni odgoj ne smiju biti uneseni svi oblici seksualnosti, već samo zdrav odnos između muškarca i žene, po mogućnosti u braku. Ali to je opet samo maliciozno ustrajanje na fikciji, jer „rodne ideologije“ nisu bazirane na fenomenu transrodnih i transseksualnih osoba, već na propitivanju i kritici socijalnih aspekata spola i kulturalno uvjetovanih uloga muškaraca i žena u raznim društvima i fazama njihovog razvoja.
Nadalje, nepotrebno je da se na ovakav način govori o problemu transrodnosti i transseksulanosti, budući da su obje kategorije danas predmet kirurških, endokrinoloških i psihijatrijskih tretmana, s ciljem da se osobni i socijalni disbalans ukloni, a ne poveća stigmatizacijom. No, te osobe nisu izvan dosega medicine i ne treba nam Marušić da nam to objavi, osim ako cilj takve objave nije bila ideologizacija bolesti i suptilna prijetnja stranačkim protivnicima.
Problem je što jest. Cijela priča o izvrsnoj američkoj udruzi i objavi koja je povod da se napadne zdravstveni program je, budimo pošteni, teški falsifikat koji se prelomio preko leđa „muškaraca koji stavljaju perike, nose štikle, itd“, da citiram Marušića. Jedini realni sadržaj u cijelom razgovoru je činjenica da je nad jednom iznimno osjetljivom populacijom HTV – s Kaptolom u pozadini – držao mač bolesti i društvene poruge, praveći se da to čini u ime znanosti. Prevara dostojna prezira.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/htv
G. Štulhofer kaže otprilike ovo: „To je knjiga (poglavlje) koje pokazuje da gledanje pornografije može poboljšati seksualni život. Ne uvijek, ali može.“ Nadalje nastavlja da je taj podatak, odnosno rezultat, dobiven iz svjedočenja seksualnih terapeuta koji su tako liječili ljude sa seksualnim problemima.
Prije nego objasnim krajnju neutemeljenost te Štulhoferove informacije, čitatelja moram podsjetiti na dvije zanimljiva i važne činjenice: a) knjiga dakle jest ubačena u program odgoja u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, a na osnovi toga da „pornografija može poboljšati spolni život“, pa je, valjda, dobro i važno da to djeca nauče i znaju. b) Pornografiju g. Štulhofer naziva „izvorima eksplicitnog sadržaja“, dakle izbjegava naziv koji kaže da je taj sadržaj prljav i odvratan.
No, usredotočimo se na Štulhoferov „znanstveni“ argument, tj. kako on brani svoj čin uvrštavanja pornografije u hrvatski spolni odgoj u školama za djecu.
1. Liječenje ljudi osniva se na provedbi „intervencijskih studija“, tj. na uvjerljivom dokazivanju da nekim postupkom (lijekom) neko neželjeno stanje doista možemo izliječiti, ili ga barem ublažiti. U znanosti postoji samo jedan ustroj studije koja primjereno testira učinak intervencije (lijeka ili postupka). Taj se ustroj naziva „randomizirani kontrolirani pokus“. To, dakle, vrijedi, nužno je i neizbježno, i za „liječenje osoba sa seksualnim problemima izlaganjem pornografiji“.
2. Studija koju je Štulhofer citirao nije gledala stanje pacijenata, nego je bila neka vrsta ankete među terapeutima. Štulhofer, dakle, citira „presječnu“ studiju, a presječna studija nikad i apsolutno nikad ne može poslužiti za procjenu učinka terapije. On je izgovorio rečenicu zbog koje studenti drugoga semestra medicinskoga fakulteta (u Splitu) padaju na ispitu.
3. Ako netko ima ideju (hipotezu) da će gledanje pornografije poboljšati (poremećeni?) spolni život ljudi, onda bi on morao napraviti ovakvu studiju (ukratko): definirati populaciju kojoj želi pomoći („što znači poremećaj spolnoga života“), uzeti uzorak ispitanika (tako da on predstavlja cijelu tu bolesničku populaciju), ispitanike nasumice podijeliti u dvije skupine („randomizacija“), a onda jednoj prikazivati pornografiju, a drugoj nešto što nema veze sa spolnim životom, npr. kaubojske filmove jednake duljine i učestalosti kao što su odabrani pornografski filmovi. Zatim treba objektivno izmjeriti učinak – tj. što znači „poboljšanje spolnoga života“ i – dobiti brojeve koji dokazuju ti poboljšanje. Na kraju treba matematičkom analizom, koja se zove „statistička obrada podataka“ dokazati da je vjerojatnost poboljšanja značajno veća u skupini ispitanika koji su gledali pornografiju nego u skupini koja je gledala kaubojske filmove.
(Rečeno se čini dugim i složenim, a radi se tek o jako sažetom i nepotpunom predstavljanju modela po kojemu medicina – za svaki lijek i intervenciju – dolazi do dokaza učinkovitosti i dozvole za primjenu i naplaćivanje u praksi.)
4. Ne, Štulhofer donosi studiju („dokaze“!) gdje su „znanstvenici“ ispitivali seksualne terapeute (!) o tome kakvi su njihovi rezultati (u liječenju pornografijom). Međutim što god ti terapeuti rekli ne se može uzeti kao dokaz učinkovitosti pornografije! Oni, naravno, vjerojatno navijaju za učinkovitost svoje terapije, jer je naplaćuju (i žele se prikazati u svjetlu dobronamjernosti, poštenja i korisnosti) i taj se izvor pogrješke nikako ne može isključiti. Čim se moguća pristranost ne može isključiti – studija ne valja (v. gore napomenu o studentima druge godine medicine). Nadalje tu nedostaje definicija ispitanika, definiranje mjere ishoda i mjerenje ishoda, statička uvjerljivost (analiza) rezultata… Ma tu, brate, nedostaje – sve; to je krajnja intelektualna bijeda, a ne znanost!
Sramota je što je g. Štulhofer time rekao javnosti, s obzirom da je „poznati seksolog“ i sveučilišni