Ovaj tjedan domaća javnost suočila se s rezultatima istraživanja koji su mnogi istog trenutka proglasili alarmantnima. Naime, prema tom istraživanju 44 posto Hrvata u proteklih godinu dana nije pročitalo niti jednu jedinu knjigu. Što je do toga dovelo i kamo bi nas moglo odvesti, pitanja su o kojima smo porazgovarali s uglednom psihologinjom Mirjanom Krizmanić te mladim filozofom, publicistom i teoretičarom Srećkom Horvatom. Krizmanić će kao neke od uzroka apostrofirati državnu nebrigu, kućni odgoj, pa čak i Facebook, a i ona i Horvat ustvrdit će kako bi se rješenje moglo pronaći u promjeni politike domaćih medija

Prema profesorici Krizmanić podatak da čak 44 posto Hrvata nije pročitalo nijednu knjigu u zadnjih godinu dana, sasvim dobro oslikava današnje hrvatsko društvo, koje je, drži, na mnogim područjima u opasnoj stranputici. „Za to odgovornost snose i kućni odgoj i nebriga države. Narod je maksimalno zapušten, djeca se više ne uče čitanju od malih nogu, a dobar dio krivice snose i internet i televizija. Ne možete očekivati da ćete imati narod koji čita, kada se toliko vremena provodi pred računalom i televizijski ekranom“, kaže ugledna psihologinja, tvrdeći da danas postoje obrazovani ljudi koji u svom životnom prostoru uopće nemaju knjige.

Mirjana Krizmanić: "Tužna nas budućnost čeka, ako mladi neće imati pojma kakva je radost pročitati dobru knjigu" (FOTO: Libela.org)

Smatra kako je ključno da roditelji svoju djecu čim prije počnu upoznavati sa slikovnicama, a potom i s dječjom literaturom. „Ja se i dan danas, u ovim godinama, tako jako obradujem kada dobijem knjigu na dar. No, u društvu je danas knjiga sasvim nepoželjan poklon. Ako kome poklonite knjigu, taj će vas pogledati ispod oka, kao što je mene nedavno pogledao osamnaestogodišnjak kojem sam darovala knjigu. Nekada je čitanje bilo obiteljska aktivnost, a danas toga gotovo pa da i nema. Tome je znatno doprinijele i pojava društvenih mreža, prvenstveno Facebooka i Twittera, gdje se djeca uče jednom vrlo ograničenom obliku izražavanja i teško se mogu koncentrirati na čitanje i razumijevanje neke knjige“, objašnjava profesorica Krizmanić. Mišljenja je da bi se podebljavanje ovih 44 posto moglo spriječiti i tako da se školska lektira prilagodi današnjem dobu i približi novim generacijama, kao i da bi politika medija koji se sve češće bave trivijalnostima, morala promijeniti, jer oni danas ni u ludilu, uz čast iznimkama, knjigama ne posvećuju nimalo prostora. „Tužna nas budućnost čeka, ako mladi neće imati pojma kakva je radost pročitati dobru knjigu“, zaključuje naš razgovor.

Kako bi što bolje opisao svoj stav po ovom pitanju, mladi filozof Srećko Horvat, posegnuo je za splitskim gradonačelnikom Željkom Kerumom. „Da bismo izbjegli zamku optuživanja samih čitatelja, ovdje bi, naizgled paradoksalno, valjalo posegnuti za Kerumom. Ako ćemo zaoštriti njegove stavove o odgovornosti za elementarnu nepogodu, zar se ne bismo mogli upitati kako će građani uopće kupiti i jednu jedinu knjigu ako čak ne mogu kupiti čizme? Kako ih uvjeriti da je i knjiga važna, ako nemaju čak niti novac da kupe čizme i spriječe dnevne ozljede zbog snijega?“, pita se Horvat. Drugim riječima, objasnit će, nije problem samo u ljudima koji ne čitaju, nego je problem u društvu, jer upravo društvo generira vrijednosti, a onda i materijalne preduvjete hoće li netko na godinu kupiti jednu ili deset knjiga.

Srećko Horvat: "O Pulskom sajmu knjiga se tek počelo govoriti kada se u priču uplela Nives Celzijus, kao što se i o književnim nagradama govori tek onda kada netko baci stolicu" (FOTO: H-alter.org)

„U posljednjih nekoliko godina izdala se ogromna količina kvalitetnih naslova, što novijih, što klasika, ali gdje ste o tome mogli čitati? Kulturne rubrike su posve nestale iz naših tiskovina, ili su se već odavno pretvorile u žutilo. Knjige su zanimljive još samo onda kada je uz njih vezan neki skandal, pa i o Pulskom sajmu knjiga se tek počelo govoriti kada se u priču uplela Nives Celzijus, kao što se i o književnim nagradama govori tek onda kada netko baci stolicu. A onda, umjesto da se situacija popravi, smanjuje se proračun za Ministarstvo kulture i ukida se Vjesnik“, analizira teoretičar. Horvat, slično kao što nam je ustvrdila i profesorica Krizmanić, vidi rješenje u medijima. Naime, smatra da bi prvi korak za poboljšanje situacije bilo što hitnije ponovno uvođenje ozbiljne književne rubrike u novine. „Ako se to ne učini, nemojte se za par godina čuditi ako ljudi, ne samo da neće imati za čizme, nego neće ni znati da čizme služe za snijeg“, poentira Horvat.

Lupiga.Com