Da se usred noći na ulicama jednog europskog glavnog grada pojavi banda pod fantomkama, da kamionima blokiraju gradski promet, pohapse sve koji bi mogli biti svjedoci i bagerima sruše dio gradske četvrti – to se može zamisliti samo u trećerazrednim akcijskim filmovima. Jer kad bi do takvog scenarija došlo u realnosti, za najkasnije pola sata na licu mjesta bio bi odred specijalne policije, po potrebi bi se pucalo iz heklera, poprište obračuna nadlijetali bi policijski helikopteri, zavijale bi sirene policijskih vozila i kola hitne pomoći. Za najkasnije dva sata brojali bi se mrtvi i ranjeni, a preživjeli banditi proklinjali bi glupana sa vrha zločinačke organizacije koji je osmislio akciju. O toj noći mediji bi govorili mjesecima, u informativnim emisijama redali bi se stručnjaci za sigurnost, a tabloidi bi iz dana u dan na naslovnicama donosili vijesti iz pouzdanih izvora bliskih istrazi. Reklo bi se, dakle, da ne postoji kriminalni mastermajnd koji bi svoju organizaciju izložio takvom riziku.

A opet, u Beogradu se dogodilo upravo to: u noći sa 24. na 25. april, dok su nadležne državne službe prebrojavale glasove s parlamentarnih izbora,  odred naoružanih ljudi s fantomkama blokirao je kamionima bez registarskih tablica ulice u dijelu grada koji se naziva Savamala, priveo nekoliko ljudi, a onda bagerima srušio niz objekata u Hercegovačkoj ulici. Unatoč pozivima uspaničenih građana, na lice mjesta nije izišao odred specijalne policije, nije se pucalo iz heklera, nije bilo policijskih helikoptera, niti su zavijale sirene vozila hitne pomoći. Na lice mjesta nije izišla niti najobičnija policijska patrola. Policijska službenica zadužena za hitne pozive uspaničenim građanima objašnjavala je da je u pitanju slučaj za koji je nadležna komunalna policija. Pritom je, pokazat će kasnije izvještaj ombdusmana koji se u Srbiji naziva Zaštitnikom prava građana, otvoreno rekla da su policijskih službenici od svojih pretpostavljenih iz vrha policije instruirani da ne odgovaraju na pozive na intervenciju zbog rušenja dijela Savamale. Dakle, ipak se može naći kriminalni mastermind koji će se upustiti u rušenje dijela grada. Na pitanje otkud takvom moć da neutralizira čak i policiju odgovor je porazan, ali logičan: rečeni kriminalni mastermajnd pozicioniran je u samom vrhu srpske vlasti. 

Detalj s prosvjeda protiv Aleksandra Vučića (FOTO: Lupiga.Com)

- Objekte su srušili Aleksandar Vučić, Siniša Mali i Goran Vesić, pisalo je na jednom od transparenta koje su u srijedu poslijepodne, na velikom prosvjedu protiv noćnog rušenja dijela gradske četvrti, istaknuli Beograđani i Beograđanke. Prosvjed je organizirala inicijativa Ne davimo Beograd, koja se već mjesecima bori protiv projekta Beograd na vodi. Najmoćniji zagovornik projekta srpski je premijer Aleksandar Vučić, investitori dolaze iz arapskog svijeta, a u svrhu realizacije projekta gradske vlasti Beograda već su prekršile niz zakona i urbanističkih procedura. Predstavljeni projekt Beograd na vodi postoji samo na maketi, a njegova grandioznost obrnuto je proporcionalna njegovoj izvodivosti. U inicijativi Ne davimo Beograd smatraju da se iza projekta kriju krupni financijski interesi domaćih političkih moćnika, odnosno domaćih i stranih krupnih kapitalista. Dio četvrti Savamala, koju su u noći sa 24. na 25. april srušili nepoznati ljudi pod fantomkama, također se nalazi u obuhvatu projekta Beograd na vodi. Više je nego jasno da je operacija rušenja izvedena kako bi se skratila formalno-pravna procedura oko izvlaštenja objekata. Neki od vlasnika navedenih objekata, naime, pokrenuli su sudske sporove protiv države, u namjeri da spriječe rušenje objekata u čijem su bili posjedu. Vladajući su se dosjetili kriminalnom rješenju: u rušenje objekata poslali su maskiranu bandu naoružanu bagerima i bejzbol palicama.  

Bilo je to previše čak i za Srbiju, čak i za Beograd, grad u kojem su se devedesetih izvršni organi (neformalne) vlasti odazivali na imena Arkan, Bata Tarlaja, Vlada Budala, Vule Balavi, Duća Šiptar, Dule Pacov... Najmanje pet tisuća Beograđana i Beograđanki, koliko ih je u srijedu stiglo na prosvjed pred zgradu Skupštine grada, pokazalo je da nema namjeru mirno gledati kako Aleksandar Vučić, gradonačelnik Siniša Mali, gradski menadžer Goran Vesić i njihova klika Beograd i Srbiju vraćaju u devedesete. Beogradskim ulicama u srijedu poslijepodne orila se parola: „Čiji je Grad? Naš Grad! Čiji je Beograd? Naš Beograd!“ Bio je to najveći prosvjed protiv Aleksandra Vučića od njegovog dolaska na vlast. Organizatori iz inicijative Ne davimo Beograd s improvizirane pozornice, točnije prikolice bijelog kamiončića parkiranog pred Skupštinom, poručili su vlasti: „Tek ćemo se mi videti na ovom mestu!“ Nakon što je na Skupštinu bacila rolne toalet papira, „jer njihove laži smrde“, prosvjednička kolona krenula je gradskim ulicama i stigla pred zgradu Vlade. Ugao Nemanjine i Ulice kneza Miloša zvonio je: „Vučiću – lopove!" Incidenti na prosvjedu nisu zabilježeni, a novo okupljanje najavljeno je za dvije sedmice. 

Prosvjed inicijative Ne davimo Beograd (FOTO: facebook.Com/nedavimobeograd)

Ono što demaskira narav Vučićeve vlasti u jednakoj mjeri kao i noćna akcija rušenja objekata u Savamali jest strategija manipulacije kojom se srpski premijer služi u nastojanju da skrene pažnju javnosti sa nezapamćenog kriminalnog čina u režiji vlasti. Kad ga novinari iz rijetkih preostalih slobodnih mediji pitaju o Savamali, on odgovara da nije u redu takvo pitanje, kad policija nije razriješila ubojstvo o kojem već tjednima pišu beogradski tabloidi. Također, Vučić tvrdi da su srušeni nelegalni objekti, iako su pitanje njihove legalnosti imali rješavati nadležni sudovi. Na koncu, na dan kad je održan prosvjed protiv njegove vlasti, srpski premijer održao je konferenciju za novinare i praktički najavio mogućnost rata u susjednoj državi, Bosni i Hercegovini. (Treba li napomenuti, sve vrijeme Vučić tvrdi, baš kao i beogradski gradonačelnik Siniša Mali, da s noćnim rušenjem nema ništa, niti o tome što zna.) Pokušavajući se izvući iz jedne krizne situacije, srpski premijer stvara još veću krizu, a najavljujući mogući rat on pokazuje da je u očuvanju svoje vlasti spreman ići do kraja, točnije da je spreman gaziti preko leševa, baš kao i jedan od njegovih prethodnika na poziciji najmoćnijeg čovjeka Srbije -  Slobodan Milošević.

Na koncu, nešto prostora valja posvetiti srpskim medijima, gdje profesionalnost i sloboda odavno nisu kod kuće. Gotovo niti jedne dnevne novine u četvrtak ujutro nisu izvijestile o najvećem prosvjedu protiv Vučića od njegovog dolaska na vlast. Srpska državna televizija izvijestila je o okupljanju nekolicine pojedinaca, a lojalni novinari na konferencijama za medije napadaju kolege koji se usuđuju postaviti pitanje o nelegalnom rušenju. Novinarka Studia B, recimo, kolegu je željela ušutkati povikom: Dokle više ta pitanja o Hercegovačkoj ulici! Na naslovnim stranicama novina od četvrtka nalazi se Vučićeva najava mogućega rata u Republici Srpskoj te priča o ubojstvu pjevačice Jelene Marjanović, koja se, kako smo spomenuli, razvlači tjednima i o čemu više možete čitati u tekstu Bojana Tončića objavljenom na ovom portalu. Od utjecajnijih medija, zastavu slobode govora u Srbiji nosi televizija N1, nekoliko malih internet portala na čelu sa Peščanikom, a pristojnim se može nazvati i dnevni list Danas, odnosno tjednik Vreme. Svi drugi utjecajniji mediji, a u Srbiji ih ima koliko vam srce poželi, mogu se smatrati strogo kontroliranima. Kriminalni mastermajnd na vlasti zato ima prostora i za takve akcije kao što su noćna rušenja gradskih četvrti. Nema sumnje, strategiju vladanja kakvu danas koristi Aleksandar Vučić svojedobno je koristio Slobodan Milošević. Međutim, prosvjedi od srijede također podsjećaju na one koji su se u Beogradu događali devedesetih i sva je prilika na prosvjedima od srijede neće ostati. Logika stvari zato govori da bi učenik mogao završiti poput učitelja.     

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: facebook.com/nedavimobeograd