„Bosna, baš kao i Koreja, zemlja je guzonjinih sinova, po političkom uređenju, dakle, djecokratska država… Nije BiH korejska diktatura, pravo na funkciju u ministarstvu ili kakvom upravnom odboru ovdje imaju i ostali članovi familije, i kćerke i nećaci, i braća i sestre, i žene i zetovi, i cijela uža i šira obitelj“, piše Boris Dežulović u novoj kolumni za Oslobođenje, osvrćući se na izjavu Kim Han-sola, mostarskog učenika, unuka sjevernokorejskog pokojnog Dragog Vođe Kim Jong-ila i praunuka Velikog Vođe Kim Il-sunga, koji reče – „BiH mi se sviđa, sličnog je političkog sistema kao i moja zemlja”

"Pogledam malo bolje, kad nije Han Solo nego - Kim Han-sol, unuk pokojnog sjevernokorejskog diktatora, Dragog Vođe Kim Jong-ila, i praunuk Velikog Vođe Kim Il-sunga!" (FOTO: Kakanj-x.com)

Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Jesil čuo, veli, onaj o Spidermanu u Kaknju?

Elem, obreo se Spiderman u Kaknju, skočio s jednog nebodera na drugi, pa se zbunjeno osvrnuo oko sebe: "Đe ću sad, u pičku materinu?!"

Do jučer, eto, Spiderman je bio najugledniji gost koji je posjetio Kakanj. Ne računajući, dakako, Džemila Ugarka, ministra privrede u Vladi Zeničko-dobojskog kantona, koji je nakon nedavnog sastanka s načelnikom Mensurom Jašarspahićem skočio u Visoko, pa se, vele, zbunjeno osvrnuo s Piramide Sunca: "Đe ću sad, u pičku materinu?!"

Jučer, međutim, čitam u novinama da je u posjetu Kaknju bio i – Han Solo. Han Solo iz Lucasovih Ratova zvijezda u Kaknju?! Opet, sve je u Bosni i Hercegovini moguće, pa ako ima u Bosni piramida, ima i Spidermana, ako ima Spidermana, ima i privrede, a ako ima ministra privrede, ima i Hana Sola. Đe će, najzad, kriminalci iz intergalaktičkog švercerskog kartela nego u Bosnu? Letio valjda Han Solo s planeta na planet i obreo se u Bosni, "đe ću sad, bla bla bla", pa sa suprugom Leiom posjetio načelnika Jašarspahića, živo se zanimajući za mogućnosti ulaganja u rudnike i tvornice cementa. "Ratovi zvijezda: Industrija uzvraća udarac", ili tako nešto.

Sa zanimanjem sam stoga uzeo čitati vijest o posjetu Hana Sola Kaknju, pa se malo kao i iznenadio kad sam ga vidio. Ili je Harrison Ford bio na radikalnoj plastičnoj kirurgiji, ili je ovo neka kineska kopija Ratova zvijezda. Pogledam malo bolje, kad nije Han Solo nego - Kim Han-sol, unuk pokojnog sjevernokorejskog diktatora, Dragog Vođe Kim Jong-ila, i praunuk Velikog Vođe Kim Il-sunga!

Opet, sve je u Bosni i Hercegovini moguće, pa ako ima u Bosni piramida, Spidermana i kantonalnih ministara privrede, ima i korejskih prijestolonasljednika. Nije, uostalom, to nepoznata stvar, Kim Han-sol dobio je veliki publicitet kad je prije godinu dana stigao u Mostar da se školuje u međunarodnom United World Collegeu. Tamo je, čitam, stekao najboljeg druga, nekog mladića iz Kaknja, pa na njegov poziv posjetio tu srednjobosansku varoš.

"Želim obići što više gradova u ovoj lijepoj zemlji", izjavio je sedamnaestogodišnji Dragi Unuk za lokalni portal Kakanj-x. "Grad mi se sviđa, djevojke su prelijepe i nadam se da ću uskoro opet doći. Bosna i Hercegovina mi se sviđa, sličnog je političkog sistema kao i moja zemlja."

Dragi Unuk nije preciznije objasnio kako je to točno Bosna i Hercegovina sličnog političkog sistema kao i Sjeverna Koreja, ali mali je u Bosni već godinu dana i vjerojatno zna što govori. Ponekad, najzad, a bogami i češće - nije to nepoznata pojava - netko sa strane bolje i jasnije vidi stvari.

Sjeverna Koreja je, kako znamo, posljednja preživjela diktatura staljinističkog tipa, čvrsti jednostranački sistem s apsolutnom i monolitnom vlašću komunističke Radničke partije, od osnivanja države do danas. Bosna pak ima višestranački parlamentarni sistem, sve od osnivanja države vlast nije apsolutna, čvrsta i monolitna. I ne samo da je labava i fragilna, ne samo da i na takvoj klimavoj vlasti nije jedna, već šest stranaka nego od svih stranaka, pokreta i ideja na bosanskoj političkoj sceni nema jedino – komunista.

Teško, dakle, da bi se moglo reći kako su Sjeverna Koreja i Bosna i Hercegovina sličnog političkog sistema. A teško bogami da je i pametni Vođin unuk na to mislio. Nije, jebiga, ni on na koledž u Mostaru došao zato što je imao sve petice u osnovnoj školi, već zato što je sin guzonjinog sina.

U toj dalekoj zemlji, čuli ste već za to, guzonje gaje kult obitelji i baš se neobično brinu za djecu. Veliki Vođa Kim Il-sung, recimo, svome je sinu našao krasan posao Dragog Vođe i vrhovnog zapovjednika Korejske narodne vojske – ništa posebno, tek da se mali osamostali – a ovaj, opet, svoga je sina, dok se ne snađe, zaposlio kao Izvrsnog Vođu i predsjednika Centralnog komiteta Radničke partije Demokratske Narodne Republike Koreje.

Za djecu iz zemlje u kojoj guzonje svoje sinove zapošljavaju kao diktatore, Bosna i Hercegovina je naime upravo idealna zemlja za školovanje.

Bosna, baš kao i Koreja, zemlja je guzonjinih sinova, po političkom uređenju, dakle, djecokratska država. Dosta je vidjeti posljednje izvještaje Transparency Internationala za BiH: državni ministar financija i bivši premijer Veliki Vođa Nikola Špirić, samo posljednji slučaj, sina je uhljebio na mjestu prvog sekretara Ambasade BiH u Beogradu, Dragi Vođa federalni ministar prostornog uređenja Desnica Radivojević sina je namjestio za savjetnika ministra poljoprivrede Jerka Ivankovića Lijanovića, dok je Izvrsna Voditeljica Slavica Josipović, zastupnica HDZ-a 1990 u federalnom Parlamentu, svoga sina zaposlila kao savjetnika ministra komunikacija i transporta Rude Vidovića.

To je Bosna, europska Koreja, obećana zemlja za sinove. Jer u Bosni, za razliku od Koreje, ne postoji samo jedan Guzonja.

Nije to jedina razlika: u Bosni je nepotizam, naime, neusporedivo razvijeniji i demokratskiji, pa tamo ne zapošljavaju isključivo i samo sinove. Nije Bosna i Hercegovina korejska diktatura, pravo na funkciju u ministarstvu ili kakvom upravnom odboru ovdje imaju i ostali članovi familije, i kćerke i nećaci, i braća i sestre, i žene i zetovi, i cijela uža i šira obitelj. Zemlja je ovo neslućenih mogućnosti, lokalni Dragi Vođa ne mora nužno biti sin Velikog Vođe, može mu biti i šogor ili punica, kao što Izvrsni Vođa Dragom Vođi može biti i amidžić i vjenčana kuma.

Fasciniralo je to očito mladog Kim Han-sola, ta dirljiva briga za obitelj do koje se još drži samo u Sjevernoj Koreji i Bosni, pa je oduševljeno i nostalgično primijetio kako je "Bosna i Hercegovina sličnog političkog sistema" kao i njegova Koreja.

Bit će stoga veselo kad Dragi Unuk završi školovanje u Bosni, pa se jednog dana vrati kao nekakav, štajaznam, Nevjerojatni Vođa, i u svoju zaostalu, zatvorenu zemlju unese libertinski dah zapada. Bit će to velika, suštinska promjena u najizoliranijoj zemlji svijeta, stariji će Korejci kolutati očima, a stare Korejke zazivati smak svijeta kad sve svjetske novine jave da je u sklopu revolucionarnih političkih reformi Nevjerojatni Vođa, bosanski student Kim Han-sol, na mjestu svoga nasljednika - vrhovnog zapovjednika Korejske narodne vojske i predsjednika Centralnog komiteta Radničke partije DNR Koreje - imenovao malu od ženinog mlađeg brata.

Boris Dežulović, Oslobođenje