Još malo o lubenicama

Božidar Alajbegović

3. rujna 2003.

Još malo o lubenicama

Za utjehu don Anti Bakoviću, statistike pokazuju da Lijepa Naša nije usamljeni primjer glede demografskih problema, te da je pad nataliteta i sve veći broj samačkih obitelji činjenica sa kojom se suočava sve veći broj zemalja diljem Europe. Italija je također jedna od takvih, a na što su uslijed toga bili primorani talijanski proizvođači zeleno-crvenog, sočnog i slatkog povrća poznatijeg kao čantrun, čitajte u

Na jugu Italije smještena je provincija Latina koja je nadaleko poznata po svojim farmama lubenica.
Njihove lubenice svoje su proizvođače proslavile svojom veličinom (od 10 do 20 kilograma), slatkoćom i sočnošću, ali, posljednjih godina zabilježen je osjetan pad prodaje. Uzrok tome pronađen je u demografskim kretanjima koja pokazuju da je u Italiji sve veći broj samaca.
Dovitljivim talijanskim farmerima nije trebalo dugo da i tome stanu na kraj.
Posebnim tehnikama koje ograničavaju rast lubenica oni su uspjeli proizvesti sortu čija se težina kreće oko jednog kilograma, s time da su i lubenice takvih manjih dimenzija u potpunosti zadržale svoj sočan i sladak okus.
Kratko nakon puštanja na tržište njihove "Lubenice za samce" postale su pravi hit na rimskim tržnicama, ilitiga pijacama.
Uzgajivači zadovoljno trljaju ruke i kažu kako lubenice velikih dimenzija polako postaju stvar prošlosti jer osim problema oko transporta i skladištenja, njih se niti ne može puno prodati u zemlji čiji se natalitet smanjuje i velike obitelji postaju stvar prošlosti.
Eh, kad bi još uzgojili i kakvu zimsku sortu...