IZRABLJIVANJE I NAKON SMRTI: Ukop Hugha Hefnera uz Marilyn Monroe pljuska je u lice svakoj ženi
Smrt Hugha Hefnera pokazala se jednako kontroverznom kao i njegov život. Dok mnogi odaju počast pokojnom utemeljitelju Playboya, drugi su odlučili naglasiti koliko su žene i feminizam propatili zahvaljujući njegovom životu i karijeri.
Polemiku je rasplamsalo otkriće da je još 1992. godine platio 75.000 dolara kako bi bio sahranjen u grobnici do Marilyn Monroe. Oni koji ga brane od optužbi da je bio tek nešto više od preplaćenog ljigavca, u tom vide potvrdu njegove „legendarne veličine“, pa čak i sladak, romantičan potez. Drugi taj čin interpretiraju potpuno drugačije. Čvrsto se ubrajam u kategoriju tih „drugih“.
Počet ću od očitog: Marylin Monroe je mrtva. Ne vjerujem da će se njezin duh ukazati i viknuti: „Zašto ste, pobogu, dozvolili ovom degenerativnom, perverznom izrabljivaču da sklizne u moju, do sada nesmetanu, smrtnu postelju, samo zato što ima novaca i načina da to ostvari?!“
Ni nakon smrti nema garancije da će žene biti slobodne od nekog ljigavca, samo zbog toga jer ih je neki milijunaš odabrao kao „ultimativnu plavušu“ (FOTO: pxhere)
Ne vjerujem da će se njezina duša uvrijediti i vratiti se da bi nas sve progonila, bez obzira koliko bi to zahvalno bilo. Ipak, to ne znači da Hefnerov čin ne držim duboko drskim i bez poštovanja.
Ne poštuju želje pokojnika samo oni koji vjeruju u zagrobni život. Rečenica, „ona ili on bi tako željeli“ je najčešći motiv pri izboru pogreba, pjesme kod ukopa ili cvijeća na nadgrobnom spomeniku onoga koga sahranjujemo. I bez vjerovanja da će Hefnerova nametljiva prisutnost uznemiriti duh Marylin Monroe, možemo ustvrditi da je njezina ostavština uvrijeđena; uzurpirana je njezina osobna „priča“.
Pljuska je to posred lica svakoj ženi svugdje, jer, očito ni nakon smrti nema garancije da će biti slobodne od nekog ljigavca, samo zbog toga jer je on milijunaš koji ju je odabrao kao „ultimativnu plavušu“. Dozvoliti pravom ženomrscu da uskoči u krevet ženi pod zemljom, bez njezinog pristanka za života, djeluje, najblaže rečeno, neprilično. No, vrhunac svega je da je Marylin Monroe imala osobne razloge da ne voli tog mogula, kao i mnoge druge žene koje su pale kao žrtve njegove izrabljivačke prirode.
Predstavljena je kao prva Playboyeva djevojka s naslovnice, kojom je franšiza lansirana, ali je kasnije priznala da se osjećala nelagodno zbog tih fotografija. U očajničkoj besparici bila je drastično potplaćena za to golo poziranje. Dok je taj broj Playboya prodan u 50.000 primjeraka, njezin honorar je iznosio bijednih 50 dolara.
Dok je taj broj Playboya prodan u 50.000 primjeraka, honorar Marilyn Monroe iznosio je bijednih 50 dolara (FOTO: Wikipedia/Milton H. Greene)
U svojim memoarima je kasnije napisala: „Nikad nisam dobila ni hvala od svih tih koji su zaradili milijune na fotografijama gole Marylin. Čak sam morala kupiti primjerak magazina da bih se vidjela u njemu.“
Dozvoliti Hughu Hefneru da se smjesti kraj žene koju je iskoristio na taj način, nije samo uvreda uspomeni na nju, već šalje i uznemirujuću poruku svim ženama - društvo neće poštovati želju da se oslobodi muškarca koji joj je učinio nešto nažao.
Svakoj studentici koja mora dijeliti hodnik s mladićem koji ju je „zašlatao“ tijekom prve godine faksa, svakoj ženi koja je prisiljena iznajmljivati stan od stanodavca koji uporno povisuje stanarinu, svakoj koja je zaglavila radeći za šefa koji joj se obraća s „dušo, donesi nam kavu“ - to je udarac. Kolosalni, simbolički udarac.
Iako ne vjerujem da će se Norma Jean doslovce okretati u grobu, pozli mi od pomisli da će njezino zadnje počivalište okupirati čovjek koji joj je iskazao nepoštovanje, kao i mnogima njoj sličnih, isključivo zbog svog pohotljivog zadovoljstva i financijske dobiti.
Biba Kang/Independent
Za Lupigu prevela Eva Kranjec
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hina/EPA/BrunoBebert/GlennPinkerton
Je li zaista razmisljanje na tako ocito polariziran nacin mudro. Donosi ili ikada mir ili samo uznemirava. Niti jedno od spomenutih osoba gore nisu bili agresor ni zrtva, svetica ni demon... Oboje su izgubljeno bauljali kroz zivot nastojeci naci ljubav i srecu na svoj smotani nacin. Oboje su ucestovali u drustvu koje je sve to podrzavalo, pratilo, slavilo. Nijh dvoje smo svi mi. Neka ljudi leze na miru.