Na servisu blog.hr nepoznata nam osoba piše izvrstan blog pod imenom Informatičar starog kova. U pitanju je stanoviti Dalmatinac koji se kuži u informatiku, a bogami mu ni pisanje nije lošija strana. Na ovom mjestu prenosimo jedan od njegovih zadnjih postova, koji govori o softveru što ga koriste u državnim institucijama. Bloger komentira najavu prelaska državne uprave sa Windowsa na besplatan Linux pa egzaktno izračunava da će nas to besplatnuće koštati ni manje ni više nego - 200 milijuna kuna. Imajte strpljenja, pročitajte ovaj zabavan tekst do kraja pa vidite o čemu se radi.

 

Nisan ništa pisa neko vrime što je rezultiralo činjenicom da vi niste ništa pametno imali čitati, a posljedica toga je narušeni timeline i okretanje strijele vremena ulijevo (koja je inače uvijek okrenuta udesno).

Dakle, u ne tako davnoj prošlosti moje nedejstvovanje rezultira alternativnim vremenskim pravcem u kojem se sada nalazimo, ali ne onom u kojem su ekonomisti plaćeni po učinku, nego u skroz trećem u kojem šupci koji su doo (dužni okolo i okolo) ponovo postaju ministri, neradnički unionisti postaju predsjednici vlada, a normalan čovik više ne može od straha sist u svoje auto da mu slučajno Čačić ne doleti iza kantuna.

...

No, kako su osnova i potka ovog bloga informatika, za ovaj ćemo post analizirati najnoviju blamažu i budalaštinu koja nam je servirana od strane nestručnih individua iz nove vlasti, usudio bih se reći totalnih bezjaka na području nula i jedinica.

Sve u svemu zaboravija san ko je bacija proliv, ali na portalima je osvanija boldani naslov "Nova vlada planira uvesti otvoreni kod u javnu upravu", a u tekstu mi je osobito privukao pozornost sljedeći pasus, citiram bez pitanja autora - boli me kurac: "Cilj je u državnoj upravi uvesti besplatan softver, čime bi se osigurala neovisnost državne uprave o bilo kome, a time i potaknuo razvoj IT sektora koji bi sve to osiguravao i održavao".

Budući da san bija malo offline šta se tiče bloga, pomislija san: eto ti glupane teme za post, ionako si u kurcu zadnje vrime. Uvođenje besplatnog softvera u državnu upravu opisat ćemo i zorno prikazati kroz 3 točke prelaska u (više) sfere softverskog postojanja.

Točka 1 – Postojeće stanje

Ne triba biti budala prve klase, dovoljno je biti i običan glupan, da se zaključi da državna uprava Republike Hrvatske koristi Microsoft software za svoj svakodnevni nerad i spamanje jedni drugih mailovima tipa "Oš mi dat pičke u zahodu, pročelnik je taman oša na janjetinu". Isto tako svak ko nije prispava zadnjih 10 godina zna da Microsoft software gušta kišu isusovu novaca. Do prije godinu dana su prodavali XPPro star 10 godina za 200 Eura.

Baš prije tjedan-dva dana smo (napokon) prodali PC jednom simpatičnom mladiću koji svoj kruh zarađiva mlateći praznu slamu po lokalnom veleučilištu. I kaže simpatičan mladić da on priko fakulteta ima sav softver legalan i da će ga on donit kad mu kompjuter bude spreman da mu instaliran. Nema problema.

Kad je kanta bila spremna za oplodnju zvrcnem ja tog simpatičnog mladića da dođe sa tim svojim original softverom, kojeg mu je platija radni narod. Naravno, kako san ja bukva starog kova mislija san da će simpatični mladić donit sobon CDove ili DVDove sa Windowsima i Officeom, međutim simpatični mladić je donija USB stick na kojem se nalazi Word dokument u kojem piše njegov username i password i link na stranicu di se može skiniti taj MS software.

Ništa, uđemo nas dva na tu stranicu kad ono za download ima točno 157 komada raznoraznog softvera, Windowsa ki drva, Officea ki škalje, itd itd. Naravno, nije mi se dalo skidat sad puste gigabajte, pa peć na medije, pa dok poštiman... ajde jebi nedilju, nego san mu zavida 7icu sa crackom i antivirusom i otpravio ga u smjeru EXIT.

Zaključimo, dakle, dok radni narod grca u nelegalnom softveru boreći se protiv Genuine-a, državne jasle troše miljarde, triljune na fensi šmensi 7 ultimate i ostala sranja. Napomenimo da je takvo stanje odavno, ima 15-20 godina, još od Officea 4 na 24 diskete i da je kompletna državna dokumentacija napravljena u formatima .doc i .xls.

I sad su pametne glave zaključile da je preskupo davat tolike pare za nule i jedinice, pogotovo jer je neki nadobudni politčki šegrt mladog kova (koji se napokon dokopa fotelje i pasata) čuja da postoji tamo neki Linux koji je džaba, staviš ga na računala i sve pet.

Točka 2 – Migracija

Pretpostavimo da ovi gladuši, koji su se jedva dokopali fotelja i pasata, odluče da se sa državnih kompjutera skine Microsoft i instalira npr. Ubuntu ili neka druga crnačka distribucija. Ne želin niti u najluđim snovima biti prisutan kad se dotične radnje budu radile.

Korisnike državnih kompjutera možemo podijeliti na sretnike i nesretnike. Sretnici su i oni dudlači narodnih novaca koji su na svoj radni stol dobili PC tipa Dell, HP i sl. a nesretnici su i oni dudlači narodnih novaca koji su na svoj radni stol dobili PC tipa MS, Končar i sl. Razumljivo je da je kod nesretnika visoko dvoznamenkasti postotak onih koji će prijeći u sretnike, drugim riječima dobiće novu kantu. Budući da takvih ima pun kurac, zato sada USKOK i češlja pojedine firme, eto ti troška radnom narodu par desetaka miljuna kuna za nove kompjutere.

Možemo dati nako ofrlje, grubu računicu da triba zaminit 50.000 kompjutera koji su nabavljeni transparentnim javnim nabavama i koji se ponosno diče sa 845 i 915 chipsetima i 256 MB RAM-a. Matematika ne laže kad kaže da će zbog migracije na besplatni softver trebati uložiti 150 miljuna kuna u nova računala kako bi u potpunosti bila u skladu sa hardverskim zahtjevima novih operativnih sustava.

Znači idealna situacija da putem još jedne transparentne javne nabave ispliva neki novi distributer informatičke opreme kojem će 2015, kad se HDZ vrati na vlast, USKOK češljati registratore.

E sad, triba napraviti backup svih njihovih sranja koja su se godinama taložila po diskovima. Taj dio posla je idealan za pokazivanje stručnosti i sposobnosti državnih informatičara koji se nisu mogli zaposliti u nijednoj privatnoj firmi. A isto tako i idealan za nabavku dodatnih 20.000 USB diskova...

Instalacija besplatnog softvera na računalo je pičkin dim, za to uopće ne triba informatičar, dovoljno je tetki u kancelariji poslati link na ISO sa Debian-om i ona će bez iti malo problema u Neru spržiti ISO na optički medij i u BIOS-u podesiti da se boota sa CD-a... kad bi se gađali friganim čentrunima...

Jadna mu školska tašna koga dopadne taj posal.

Točka 3 – D dej after tumorov

Sve je instalirano, sve radi. U nova računala, backup podataka, prekovremene sate, podešavanje mreža i gigabitne patch kabele zdrobljeno je 0,2 miljardi kuna narodnih novaca, ali ko ga jebe ka je softver mukti. Veliki projekt prelaska na besplatni softver je završen, naravno uz blagoslov Evropske unije koja se sa zadovoljstvom odrekla PDV-a, a sve zbog toga šta Evropi nisu bitni novci, ni one 4 miljarde članarine, nego sreća i zadovoljstvo maloga čovika.

Državna uprava je napokon postala neovisna o bilo kome, pogotovo o preplaćenim pederčinama informatičarima koji su naplaćivali ki suvo zlato svoje znanje o Windows Server 2003 Family.

Sve je bajka. FreeCell nikome ne fali.

Tetke su napokon sretne ki prasci u blatu jer nema više BSOD, sad se napokon nalaze u softverskom okruženju u kakvom su se oduvijek htjele nalaziti i više-manje je svakoj tetki ža šta nije upisala FER kad je već tako talentirana za diskutiranje o 0ad-1.0-0.8899.2-mdv2011.0.i586.rpm.

Sad napokon možemo prodiskutirati pasus koji smo citirali bez dozvole autora: "Cilj je u državnoj upravi uvesti besplatan softver, čime bi se osigurala neovisnost državne uprave o bilo kome, a time i potaknuo razvoj IT sektora koji bi sve to osiguravao i održavao"

Dakle, cilj je ispunjen, džaba softver je uveden.

Međutim, pogledajmo da li se osigurala "neovisnost državne uprave o bilo kome". Naravno da je, i to u potpunosti. Ne ovisimo više o nikome, jer ni sami ne znamo koji softver koristimo ni ko je odgovoran zašto nešto ne radi, a najmanje šta znamo je koga ćemo dovest da to popravi i poštima. Tako da će naša softverska "neovisnost" brzo izvisiti bilu zastavicu pred nekim bubuljičavim nesocijaliziranim punjetarom koji zna zašto sud ne prima mailove i di je kvaka.

Kako stojimo sa razvojem IT sektora u ciloj situaciji? Više nego dobro. Naime, većina hrvatskih softverskih firmi je ionako imala u planu za 2012-2013 višak sredstava investirati u nove Red Hat Enterprise servere tako da je portanje njihovih aplikacija više-manje gotova stvar.

Kao što vidimo, komunjare su dobro razmislile o informatičkom progresu Lijepe naše i nema niti govora o tome da je iko reka HOP prije skoka... u parangal.

Sve u svemu, ako u vremenskom podeoku od sljedeće 4 godine na iti jednom državnom kompjuteru vidim bilo šta osim Windowsa kidam kurac.

Lupiga.Com via http://quark.blog.hr/