Vjerujem kako vam ovo neće biti nikakva novost, ali mene koji se na bespuća Interneta spajam putem najobičnijeg eksternog modema i podatke skidam brzinom od 3 do 5 kilobajta u sekundi, zabezeknula je spoznaja kako su između Los Angelesa i Ženeve uspješno preneseni podaci brzinom od 6,25 gigabita u sekundi. Ni manje ni više, nego 6,25 gigabita

Držim kako bi mi kućna veza od 6,25 "gigi" po sekundi u potpunosti promijenila navike surfanja i da jednostavno ne bih znao što sada raditi s tom brzinom. Možda skinuti desetak filmova i stotinjak muzičkih albuma u minuti? Ne znam. Ali jednostavno je frapantna spoznaja da je konzorcij imena Internet 2 u sklopu kojeg se nalazi preko 200 sveučilišta porazbacanih u raznorazne kutove zemaljske kugle uspio obaviti transfer podataka između Los Angelesa i Ženeve, dvaju gradova međusobno udaljenih 11 000 kilometara, i to već spomenutom brzinom od 6,25 gigabita u sekundi.

Možda i nije čudo, jer taj konzorcij u svom naumu razvijanja tehnologije za slijedeću generaciju Interneta surađuje s nekoliko velikih tech tvrtki, baš kao i sa vladama nekolicine poprilično moćnih država.

Ovaj uspjeh postigli su znanstvenici kalifornijskog tehnološkog instituta Caltech, pri čemu su koristili Internet protokol IPv4. Ista ekipa može se pohvaliti kako je već jednom postavila rekordnu brzinu prijenosa podataka. On je do sada iznosio 4 gigabita u sekundi. Stvarno, pa što bih radio s tom vezom?