U Nizozemskoj je jučer stupio na snagu zakon koji regulira pitanje eutanazije. Tako sada tamošnji liječnici neće biti sudski gonjeni u slučaju kada odluče pomoći ljudima na samrtničkoj postelji. No ipak odluka o primjeni će morati proći nekoliko faza.

Zakon koji dopušta ubojstvo iz milosrđa, u Nizozemskoj je prihvaćen još prošle godine u travnju, a jučer je stupio na snagu. Zemlja tulipana, lakih droga, nogometa, klompi i vjetrenjača od sad će biti poznata i po eutanaziji. Naime, prva je zemlja koja je odobrila eutanaziju, a tolerira je već od 1997. g. Nakon što je zakon prošao kod Nizozemaca, očekuje se da će i druge zemlje krenuti s ovakvom praksom. Belgija je prva od koje se to očekuje. U novijoj povijesti nacistička Njemačka je bila prva koja je odlučila da se neizlječivim osobama može olakšati smrt.
Liječnici više neće biti sudski proganjani odluče li se na primjenu eutanazije. No, moraju se držati nekih pravila. Pacijent mora bolovati od neizliječive bolesti i pri tom trpiti neizdržive bolove, također pacijent mora podnijeti zahtjev u kojem traži svoju smrt. Nakon što ovi uvjeti budu ispunjeni, liječnik mora konzultirati jednog svog kolegu, a onda cijela stvar ide pred komisiju, koju čine pravnik, liječnik i stručnjak za etiku. Tek tada stvar s pravnog aspekta završava.
Sama riječ dolazi iz grčkog jezika od eu=dobra i thantos=smrt. Pitanje eutanazije se žestoko raspravlja već duže vrijeme, a jedno je od najsloženijih moralnih, etičkih, vjerskih i pravnih pitanja. Obično u tim raspravama postoje samo dvije strane jedna koja je energično protiv i ona druga koja je sigurno za, a na toj strani je većina liječnika. Diljem svijeta liječnici kradom prakticiraju eutanaziju. Često bivaju uhvaćeni u toj aktivnosti, a tada porote rijetko uzimaju u obzir činjenicu da je razlog-milosrđe. Spotiče im se i Hipokratova zakletva u kojoj se liječnici zaklinju da nikada neće nikome dati sredstvo koje donosi smrt. Crkva ima svoje mišljenje o cijeloj stvari, a to je da je olakšanje smrti putem narkotika protiv ljudskog dostojanstva, protiv civilizacije i savjesti i da je jezovita i pogrešna odluka, proizvod očaja. Da li je i šta je mislim da bi nam ipak najbolje mogli reći oni koji su s eutanazijom napustili ovaj svijet.