Pomalo je ova novica neobična za mene, ali eto i navara ponekada dirnu ljudske priče, pogotovo situacije kada je nekome bitna tuđa sreća, a ako ne sreća, a ono barem pojednostavljenje onoga što se zove život. Ukoliko se smatrate iole dobrom osobom i imate samo malo dobre volje te se ne bojite određenih vrsta rastanka, trebali biste i morali kliknuti na

Dakle, Ploče su mali jadranski grad specifičan po tome da nema gotovo nikakve turističke događaje, ako se izuzme neretvanski Maraton lađa. Radi se o tome da su Ploče čisti lučki grad, s velikom lukom i mnogo prljavštine u moru. No, kao svaki grad ima svoje probleme, svoju dušu i svoje ljude. I normalno, neki od njih nisu imali sreće u životu, te su rođeni s nekim manama.

Kako je dalmatinska sredina poznata zapravo kao vrlo teška, veliko je iznenađenje bilo organiziranje neprofitne udruge građana, koja je samo željela pomoći ljudima i djeci koji su samo malo drukčiji od nas, kako bi im život bio jednostavniji. Udruga postoji već mjesecima, no jasno, kako ne donosi nikakvu lovu, a i ne igraju nogomet, sponzora ima malo. Hrane se mnogo više entuzijazmom i empatijom nego novcem, ali tu i tamo im treba nekakva lova, kako to već biva. Sad bi se tu mogle pričati romantične priče o tome kako su neke stručne djelatnice, zaposlene na određeno vrijeme, i nakon isteka ugovora (koji je prekinut jer udruga više nije imala novaca za plaće), nastavile raditi kao volonterke, odnosno za džaba.

No, nema potrebe, dosta je kazati da iz prve ruke znam da se radi o ljudima kojima je tuđa sreća na prvom mjestu. Nedavno su pokrenuli blog na kojem izvještavaju o svojim djelatnostima, ali i o volonterizmu kao takvom, pa tko želi neka posjeti stranicu udruga radost.bloger.hr. Na njoj je dan i broj žiro-računa, stoga ukoliko među čitateljima ove stranice postoje milostive osobe, koje shvaćaju tuđu nesreću, a nije im se problem rastati od koje kune ... Broj imate, još vam treba samo malo dobre volje ...