Za traženi pojam “marko tomaš” pronađeno je 89 rezultata.
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Glupost lako uzgoji mržnju

Marko Tomaš

20. 02. 2017.

Kolumne

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Glupost lako uzgoji mržnju

Demokracija je mrtva. Svi politički akteri pozivaju da skupimo glave, mislimo u istom pravcu. Umiremo u tržnim centrima. Iščezavamo s ulica. Pokušavamo se skriti u noći, među prijatelje. Mi, zapravo, bježimo od demokracije, od propisanog života. Punimo rupu u grudima rakijom i pivom. Maglimo je cigaretama. Živimo prazni. Živimo u doba bez emancipacije.  Ne postoji ništa što bi ljudski duh gurnulo u smjeru dalje evolucije. Politika više nema
PUT NA JUG: Kao da se vozite američkom prerijom, samo je malo ljepše

Ahmed Burić

06. 01. 2017.

Kolumne

PUT NA JUG: Kao da se vozite američkom prerijom, samo je malo ljepše

Kad se sve sabere i oduzme, od zadnjih četiri mjeseca, skoro sam pola vremena bio na putu. Kao nekad u najbolje dane, kad sam bio novinski reporter – a ne doživljavam se puno drukčijim ni danas – obilazio sam Balkan, i pomalo sabirao (putopisne) utiske. Pa evo i nalaza: Nekako se tako namjesti, ili se čovjeku ne događaju stvari različite od onoga kakav je on sam, ali sve je počelo kad me zapalo da jugoistočnom Hercegovinom, nakon dugog vremena prođem na dan, famoznog referenduma na
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Izbjeglica i u vlastitom domu

Marko Tomaš

29. 12. 2016.

Kolumne

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Izbjeglica i u vlastitom domu

Trebamo napustiti naše domove i zemlje i ostaviti ih stvarnim patriotima i krojačima sudbina. Eto vam zemlja, jebala vas ona! Mi smo ionako odavno prognani. Prognani smo onog trenutka kad je ispaljen prvi metak, kad su poginuli prvi sin i brat i sestra na čijim kostima danas počivaju vaše voljene države - kosturnice.  Cilj je ionako da svi nekako negdje odemo. Negdje gdje nećemo biti sasvim svoji, da živimo izmješteni i, samim tim, bez želje da bilo što oko
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Posljedice nesanice

Marko Tomaš

24. 11. 2016.

Kolumne

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Posljedice nesanice

Rat nije gotov. Nije čak ni odgođen. Samo je promijenio agregatno stanje. Zatim se preselio. Luta svijetom kao nezvan i neželjen gost. Luta svijetom kao što agresivni pijanac obilazi kavanske stolove. Netko nekome pokazuje mišiće. Želi reći da ga se ne boji. A meni nikada neće biti jasno zbog čega itko želi da ga se netko drugi plaši. Zašto je osjećaj nadmoći toliko erektilan ili je pak potreba za tim osjećajem siguran znak erektilne disfunkcije? Ali to je samo jedna
PISMO PREVARENIM KLINCIMA: Vaša djeca će se sutra stidjeti onoga čime se vi danas ponosite

Marko Tomaš

23. 09. 2016.

Kolumne

PISMO PREVARENIM KLINCIMA: Vaša djeca će se sutra stidjeti onoga čime se vi danas ponosite

Ne držite ruku na srcu kada svira himna. Himne budu i prođu. U srcu nema prostora za traćenje. Ono je kao soba u japanskom hotelu. Himna ga učini nepodnošljivim mjestom za život. Vaša djeca će se sutra stidjeti onoga čime se vi danas ponosite. Države, baš kao i himne, budu i prođu. Život nije generalna proba. On bude i prođe. Ne smije se umirati za državu. Treba živjeti. Država će vas često poticati da za nju crkavate, rijetko će vas nasmijati, a još rjeđe zamoliti
PARANOJA MARKA TOMAŠA: U vama vidim buduću emigraciju

Marko Tomaš

27. 08. 2016.

Kolumne

PARANOJA MARKA TOMAŠA: U vama vidim buduću emigraciju

Kao da nismo svi izbjeglice. Kao da nismo emigracija. Ljudi nemoćni da premostimo vrijeme. Kao da nam treba još nasilja da nas još više udalji od nas samih i od mjesta koja su nam bila draga, topla i poznata i jedina pružala kakvu takvu utjehu. Živim u sokaku popločanom granitnim kockama. Nekada, ja se još sjećam tog vremena, cijela glavna ulica u Mostaru bila je popločana istim takvim savršeno posloženim kockama. Ali progres je asfaltirao glavnu ulicu. Nitko
PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

Marko Tomaš

12. 05. 2016.

Kolumne

PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

Rat oružjem u mirnodopskom razdoblju obično zamjeni ratovanje simbolima. Takvom ratu u Mostaru svjedočimo posljednjih dvadesetak godina. Najžešće borbe vode se uvijek u mjesecima pred izbore bez obzira radi li se o općim izborima na kojima Mostarci imaju pravo sudjelovati ili onim lokalnim koji nikako da se dogode ima tome nekih osam godina. Najviše bih volio vjerovati da u tom specijalnom ratu sudjeluju stranačke paravojne formacije sastavljene uglavnom od golobradih mamlaza, jer