„Zamislite da se tolika energija, umjesto na ovaj referendum, usmjerila na borbu protiv korupcije ili na ekonomski razvoj“, analizira izvršni direktor GONG-a, Dragan Zelić, s kojim je Lupiga uoči referenduma povela razgovor o trenutno najaktualnijoj temi u zemlji. Zelić, kojem mobitel gotovo da ne prestaje zvoniti, ne može vjerovati da je netko pitanje iz predstojećeg referenduma uopće nametnuo kao temu. No, kad već jeste, napominje da ni dan danas ne znamo tko nam to zapravo mijenja Ustav, jer je inicijativa „U ime obitelji“ od početka vrlo tajnovita. Građanima poručuje da ne dopuste da ih se izmanipulira, jer tko zna kakve zamaskirane inicijative mogu doći sutra.

Otkako je postalo jasno da je inicijativa „U ime obitelji“ prikupila dovoljan broj potpisa i da će referendum za promjenu Ustava biti raspisan, poručujete da je važno izaći na referendum.

Izuzetno je važno. Imam osjećaj da dio građana ne zna o čemu se ovdje odlučuje, da jednostavno nisu dovoljno informirani. Mnogi misle da se na referendumu odlučuje o braku između muškarca i žene, ali to je tako samo na prvi pogled. Je li muškarcima i ženama ugroženo pravo na brak? Je li netko možda pokrenuo inicijativu da se ograniči nama muškarcima da imamo pravo na brak sa ženama? Tko je pokrenuo inicijativu da samo jedni imaju pravo na nešto što se zove brak, a u isto vrijeme drugima koji su drugačiji od nas, našim sugrađanima ograničava to pravo? Ono što nikako ne mogu shvatiti, posebno u današnjim okolnostima velike ekonomske krize, da je ovo netko nametnuo kao temu. Nije mi jasno čemu taj stalni poriv da ograničavamo i sužavamo prava onima koji su drugačiji od nas, manjinama, koji nas ničim ne ugrožavaju. Ali to je valjda slično kao i kad su se ograničavala prava crnaca, i tada su bile impresivne brojke građana ZA takvu diskriminaciju. Čemu to? Uživamo li u tome da namećemo nešto drugima? Volio bih pitati gospođu Željku Markić zar je tako dobar osjećaj kad pokreneš Inicijativu kojom ugrožavaš prava drugih i drugačijih od tebe. Pa pustimo ljude, ljudi su različiti, nek' ljudi žive svoje živote i nek' imaju prava kao i svi drugi. Pa zar to sve, na kraju krajeva, nije kršćanski? Ili je kršćanski stalno nabrijavati ljude protiv onih koji nisu kao mi i ograničavati im prava? Stoga se ovdje ne radi o braku, nego o želji da se nekome oduzmu neka prava i da im se zacementiraju pozicije, a ljudi rezoniraju ako ste „protiv“ postavljenog pitanja, znači da ste automatski protiv braka muškarca i žene, što, trebalo bi biti jasno svima, apsolutno nije istina.

Ne mislite li da sada podcjenjujete građane?

Dio građana nije dobio prave informacije i izmanipuliran je od strane inicijative „U ime obitelji“ koja ih je „navukla“ i navela da potpišu jer se, navodno, radi o zaštiti obitelji. I sam naziv Inicijative je manipulativan, jer se ovdje ne radi o obitelji. Međutim, ne smijemo zaboraviti da preko tri milijuna birača nije dalo svoj potpis. Pa i Sanader je uspio godinama zavoditi dio građana iako smo i tada jasno upozoravali na malverzacije. Vjerujem da građani nisu svjesni, da se kroz ovo izjašnjavanje, kroz cementiranje braka između muškarca i žene u Ustav, nekomu oduzimaju prava, a da istovremeno ničim neće poboljšati svoju poziciju. Promijenjene su društvene okolnosti, živimo u društvu koje ima pravo na različitost, stoga svi naši sugrađani moraju imati pravo na brak. To najviše govori o tome koliko je ovaj referendum zapravo manjinsko pitanje i koliko je besmislen. Pogledajte čime se cijela država mora baviti. Zamislite da se tolika energija usmjerila na borbu protiv korupcije ili na ekonomski razvoj. Osobno me zabrinjava što je dio građana podlegao ovoj manipulaciji, a ukoliko svjesno uzimaju prava drugima, onda su stvari još bitno gore.

"Zabrinjava me što je dio građana podlegao manipulaciji" (FOTO: Lupiga.Com)

Oko 750.000 ljudi dalo je svoj potpis, mislite li da među njima ima veliki broj onih koji, kako kažete, svjesno žele drugome oduzeti pravo?

Teško je reći koliko je takvih, međutim sva događanja zadnjih dana i mjeseci, ovo konstantno nabrijavanje većine protiv manjine, bilo protiv etničke, bilo protiv seksualne, upućuje nas na to da oni itekako postoje. Kad HDZ nije na vlasti, takve snage su posebno vidljive. Sve ovo je možda posljedica toga da su se građani svih ovih godina samostalnosti i kakve-takve demokracije sustavno zanemarivali. Izgrađivale su se institucije i još se izgrađuju, donose se zakoni, država se još gradi. Na razvoju demokracije se mora stalno raditi, ali na podizanju demokratske političke kulture nije se dovoljno radilo. I dalje ne postoji sustavno obrazovanje za demokratsko građanstvo. Kao što profesor Berto Šalaj kaže, odgajamo li dobre građane ili podanike? Odgajamo li građane da ne uzimaju prava onima koji su drugačiji? Nažalost, sada nam se sve to vraća što dijelom pokazuje i potpora inicijativi kakva je „U ime obitelji“. Za vrijeme Sanaderove vladavine pokazivalo se naše umiveno lice valjda radi Europe. No, sada je dio građana u ovoj zemlji, vjerujem vrlo mali dio njih koji je glasan, pokazao svoje pravo lice i to govori o tome koliko se ne razumiju osnovne postavke ljudskih prava i demokratske države - većina ne može odlučivati o pravima manjine. Nadam se da će šutljiva većina reagirati, izlaziti na sve buduće referendume i pokazati da smo ipak zemlja uljuđenih i tolerantnih građana.

INTERVJU - SANDRA BENČIĆ: „Danas su na tapeti LGBT osobe i Srbi, a već sutra to može biti bilo tko drugi. Možda i vi!“

Gong se na samom početku javne rasprave po pitanju nedjeljnog referenduma jasno svrstao na jednu stranu.

Da, GONG se svrstao na stranu obrane dostojanstva čovjeka i osobne slobode koja ničim ne ugrožava drugoga, a kamoli većinu. Te su vrijednosti narušene i sve vodi tome da se i dalje narušavaju najviše vrednote našeg ustavnog poretka i zato se mora dići glas protiv ovakve netrpeljivosti. Ovime također branimo i štitimo demokraciju u Hrvatskoj. Tko misli da je demokracija samo vladavina većina, vara se. Je li ljudski bilo ne zaštititi crnce kada ih se tjeralo u drugi dio autobusa? Ne može se šutjeti na takva ugnjetavanja. Hoćemo li homoseksualce, samohrane roditelje, udovice ili osobe s invaliditetom sutra gurati u drugi, posebni dio autobusa? Hoće li oni sutra možda morati biti označeni kao što je, nažalost, bilo slučajeva u povijesti prije Drugog svjetskog rata? To je kao kada vidite da netko cipelari dijete na cesti. Pa nećete valjda stajati po strani i reći „ja sam neutralan, mene to ne zanima“. Možete i to napraviti, ali to nije ni ljudski ni građanski. Odgovorni građani u ovoj situaciji ne mogu biti neutralni i trebaju stati u obranu temeljnih vrijednosti.

"Inicijativa 'U ime obitelji' je od početka bila tajnovita" (FOTO: Lupiga.Com)

Odustali ste i od promatranja referenduma pa će sada preko 6.000 volontera inicijative „U ime obitelji“ nadzirati provedbu referenduma.

GONG ima pravo promatranja referenduma i kao zainteresirana strana, ali s obzirom da smo zauzeli poziciju odlučili smo ne iskoristiti to pravo. Time smo željeli pokazati određenu korektnost. GONG je do sada promatrao izbore isključivo neovisno i nestranački što znači da nam nije bio cilj rezultat pojedinih stranaka nego je fokus nestranačkog promatranja uvijek na regularnosti i provedbi izbornog procesa sukladno visokim demokratskim standardima, kako bi stvarna volja birača mogla doći do punog izražaja. Pravo promatranja nije samo GONG-ovo pravo i drugi se trebaju uključiti u promatranje izbora, ali isključivo s kvalitetno educiranim promatračima koji znaju koja su im prava i dužnosti na biračkom mjestu i koja znaju prepoznati kršenje procedure. Promatranje izbora i referenduma i kad su promatrači volonteri itekako košta što govorim iz našeg dugogodišnjeg iskustva pa bih volio vidjeti koliko će koštati promatranje od strane inicijative „U ime obitelji“.

Ta je inicijativa najavila da neće objaviti imena svojih donatora. Mislite li da nešto skrivaju?

Inicijativa je od početka bila tajnovita. Nisu se legitimirali, a dodatno su skrivali i skrivaju svoje financije. Građani bi na to trebali obratiti pažnju jer je iznimno bitno da znamo tko nam to zapravo mijenja Ustav. I dalje nagađamo tko nam zapravo mijenja Ustav. Po nekim informacijama to su nasljednici stranke Hrast. Također, prema nekim je stvarima jasno da iza ove inicijative dijelom stoji Katolička crkva u Hrvatskoj, ali i HDZ. Sve je to legitimno, ali se onda pred javnosti legitimirajte i pokažite svoju „osobnu kartu“ i tko je „naručitelj radova“. Žalosno je što u svojoj igri ne žele poštovati jedan minimum dosegnutih standarda u Hrvatskoj koji nalažu da se pokažu financijski izvještaji. Svaka udruga koja kreće s nekom aktivnošću dužna je, kao minimum obzirnosti, objaviti tko ih financira i na što troše ta sredstva. Naravno da u tom dijelu još nemamo adekvatno zakonodavstvo, ali bez obzira na to, odgovorne inicijative i udruge bi morale objaviti tko ih financira, kako bi bile čiste pred građanima. GONG svoje financijske izvještaje objavljuje na svojim internetskim stranicama bez obzira što nas na to zakon ne obvezuje. Odbijanje tih pravila dokaz je da ova inicijativa nije autentična građanska inicijativa, bez obzira što su skupili 750.000 potpisa. To je značajan broj, ali vidjeli smo u povijesti da su i neke druge pogubne inicijative dobivale veliku potpore i kako je to na kraju završilo. Poručio bih građanima - ne dajte da vas varaju i s vama manipuliraju - i samo se nadam da će nadležne institucije provesti nadzor financiranja „U ime obitelji“.

"Inicijativa je iskoristila rupe u Ustavu kako bi se nametnula na političko tržište" (FOTO: Lupiga.Com)

Zašto je uopće bitno ako iza inicijative stoji Hrast ili neka druga politička opcija?

Naravno da je legitimno da političke stranke, pa i one propale, pokreću neke inicijative, ali onda se odmah u početku trebaju predstaviti i ne prodavati građanima priču da je to građanska inicijativa i još manipulirati s obiteljskim osjećajima građana. Bilo bi fer da su na početku rekli koje su im ambicije, dali jasno obrazloženje potrebe raspisivanja referenduma i relevantnosti pitanja te, naravno, pokazali svoje financije. U ovom slučaju to je izostalo i mi do danas uopće nismo vidjeli obrazloženje ovog referendumskog pitanja. Uz ovaj postojeći pravni okvir loše regulacije referenduma ne znamo koje će nam sve maskirane inicijative doći. Građani se danas vrlo lako izmanipuliraju i zato je strahovito važno da se građane konstantno educira, kako kroz medije, tako i kroz obrazovni sustav, kroz uvođenje građanskog odgoja, da kritički razmišljaju kako ne bi bili povodljivi.

Što je u biti cilj ove inicijative, s obzirom da se izmjenama ustava, navodno, ništa ne mijenja?

Inicijativa je iskoristila rupe u Ustavu i Zakonu o referendumu kako bi se nametnula na političko tržište i stvorila samoreklamu što je na neki način zloupotreba instituta referenduma i to još s netransparentnim financiranjem. Već sutra netko može doći s deset milijuna kuna i bez problema nam promijeniti Ustav. Ivo Sanader je govorio da se izbori dobivaju s novcem za kampanju ispod stola. Svatko ima pravo pokretati političke inicijative, ali budite transparentni i nemojte manipulirati s niskim strastima i ugrožavati slobodu i ljudska prava.

Mnogi građani misle da ih se referendum ne tiče, pa neće niti izaći na glasanje, pod obrazloženjem da ne žele utjecati na tuđe živote. Kako takve građane, kojih je iznimno puno, potaknuti da ipak izađu na referendum?

Kad pogledamo koliko je građana dalo potpise, to se čini kao velika brojka, ponavljam, nemojmo zaboraviti sve one naše građane koji nisu dali svoj potpis, a to je oko tri milijuna birača. Ona tiha većina koja možda ne izađe na referendum, također snosi odgovornost. Tiha većina mora biti svjesna da ne može stajati sa strane i promatrati cijelu stvar. Ona ima šansu pokazati da većina neće ugrožavati prava manjine.

Imate li neke projekcije odaziva?

Teško mi je bilo što predviđati, ali bit će znakovito vidjeti koliko ljudi nije izašlo i koliko je onih koji su rekli „protiv“ u apsolutnim brojkama. Moramo biti svjesni svoje odgovornosti da u nedjelju na referendumu  konkretno reagiramo glasom PROTIV na ovakve inicijative, kako im se ne bi dao vjetar u leđa i kako sutra ne bi bilo prekasno, jer to može kobno utjecati na društvo. Samo se trebamo pitati kako bismo se postavili na progon i stradanja Židova da živimo u Njemačkoj tijekom Drugog svjetskog rata ili u SAD-u za vrijeme ugnjetavanja prava crnaca.

"Odgovorne vlade i mediji moraju odgajati dobre i aktivne građane" (FOTO: Lupiga.Com)

Vjerujem da ste analizirali ankete o raspoloženju građana. Kakvom se rezultatu nadate?

Smatram da će građani na neki način pokazati da im je stalo do čovjeka, čak i ako rezultat bude 60 posto „za“ i 40 posto „protiv“. Ovo može biti na određeni način škola za neke buduće referendume. Bit će dobro ako svi nešto naučimo iz ovog iskustva. Građani trebaju poručiti da je ovaj referendum nepotreban i da se taj novac uzaludno potrošio. Referendume treba održavati uz kvalitetna pravila igre, oni mogu biti dobar korektiv vlasti i mogu biti konstruktivni, ali ne na način kao ovaj, kada su upereni protiv slabijeg, drugačijeg.

Mislite li da je potrebno jasnije regulirati institut referenduma?

Svakako. Već godinama upozoravamo na vrlo loš pravni okvir referenduma. Optimisti smo da će se predstojećim ustavnim promjenama i izmjenama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i novog Zakona o referendumu napokon urediti ovo pitanje. Svjedoci smo krize predstavničke demokracije, nepovjerenja u političare i politiku pa ono što građanima ostaje je da pribjegavaju referendumima kako bi se čuo njihov glas. Često se događa da se referendum ne koristi za neke zdrave i konkretne prijedloge koji će utjecati na kvalitetu života građana, poput raspolaganja javnim dobrima, pojedine mirovinske, zdravstvene ili obrazovne politike, nego upravo idu u smjeru ograničavanja prava manjina. Građani moraju negdje kanalizirati svoje nezadovoljstvo i zato je važno da ih se cijelo vrijeme uključuje u procese donošenja odluka, da participiraju, da ih se sluša i onda će biti manje potrebe za referendumima. Međutim, ukoliko pravila za referendum budu stroga i građani teško budu mogli pokretati referendume te ukoliko ih se ne bude uključivalo u procese odlučivanja, nažalost, bojim se da će se odluke donositi na ulici. Izravna demokracija ne može zamijeniti predstavničku, ali joj može biti važan korektiv. Nije dilema ili/ili nego je potrebna i predstavnička i izravna demokracija uz jasna pravila igre.

Znači li to da nismo zrelo društvo za izravnu demokraciju?

Vidjeli smo da dio građana nije zreo ili je bio izmanipuliran, odnosno, možda je bolje reći neke male grupacije su iskoristile institut referenduma u svrhu vlastitog političkog formiranja.

Ali ako su u stanju prikupiti potpise 750.000 ljudi, možemo li ih zvati „malima“?

Nije to bilo toliko teško. Jednostavno provedete anketu među građanima, s deset pitanja iz kojih ćete otkriti na što najviše „grizu“. Analizirate odgovore, odaberete jednu temu i sigurno ćete uspjeti, uz ogromnu količinu novaca u kampanji i uz loš referendumski pravni okvir.

Pitanje je i koliko je zakonodavcu zapravo stalo da se građani mogu koristiti referendumom?

Da. Ali odgovorne vlade i mediji moraju odgajati dobre i aktivne građane. Bili smo iznenađeni što na početku mandata socijaldemokratske vlade nije bilo dovoljno volje da se problemi riješe i pravni okviri urede. Neshvatljivo je i zašto su ustavne promjene bile predložene uz vrlo kratku javnu raspravu. Doslovce smo se morali izboriti za javnu raspravu po tom pitanju.

Kako gledate na takozvani „referendum protiv ćirilice“?

Referendum o ćirilici predstavlja još veću opasnost za ugrožavanje ustavnopravnog poretka Hrvatske jer se radi o udaru na jednu etničku manjinu, naše sugrađane, kroz razbijanje dvojezičnih ploča. Dosegnuta prava etničkih manjina su u samoj naravi državnosti Republike Hrvatske. Nema demokratske Republike Hrvatske bez poštivanja prava etničkih manjina i kada to dođe u pitanje, mislim da se ne smije i ne može šutjeti. Inicijativa protiv ćirilice predstavlja i civilizacijsku sramotu za Hrvatsku. Svatko ima pravo izraziti nezadovoljstvo prema vladajućima. Ali nitko nema pravo uzimati zakon u svoje ruke, ugrožavati temelje ustavnopravnog poretka i imati licencu tko je i kako se postaje pravi Hrvat i domoljub. Vlada i lokalna vlast mora sve učiniti, da, primjerice, djeca u Vukovaru bez obzira na nacionalnost imaju priliku i mogućnost igrati zajedno nogomet, odbojku, rukomet, da brane boje vukovarskih sportskih klubova zajedno jer je Vukovar samo njihov. Ljudi u Vukovaru su doživjeli velika stradanja i to treba razumjeti, ali to ne smije biti osnova za širenje netrpeljivosti prema drugima i ograničavanje prava ljudima koji nisu ni krivi ni dužni, ali im se ograničavaju njihova prava samo zato što su Srbi. Zar treba stvarati još veće nepravde? Treba graditi suživot i mir te pomoći Vukovaru u svakom pogledu. Pomoći ljudima da prebrode traume, da odgovorni budu kažnjeni bez obzira na nacionalnost i da se osude loše politike tog vremena. Smetaju ploče, je je ćirilica kao srpska. Prema tome onda smetaju i Srbi u Vukovaru, očito više nego ploče. Je li to ljudski? Zapitajmo se kako se osjećaju naši sugrađani srpske nacionalnosti? Svaki zločin ima svoje ime i prezime. Ovdje netko opasno manipulira osjećajima ljudi, a ljudi se love na te udice, nažalost. Istovremeno vrh katoličke Crkve u Hrvatskoj šuti i čak daje potporu svemu ovome. Je li to poslanje vjerskih zajednica? Kakvo je to shvaćanje kršćanstva i vjere? Što je s oprostom, kajanjem, milosrđem, ljubljenjem bližnjega svoga, što je sa zaštitom slabijih, što je s onim Svim na zemlji mir veselje? Isto vrijedi i za neke druge vjerske zajednice na Balkanu. Uglavnom, teško je bilo kojoj manjini na Balkanu. Ajmo malo širiti dobre stvari i ne biti protiv prava drugih i drugačijih.

 

Razgovarao: Ivor Fuka

Lupiga.Com