Fiš paprikaš starog ribara
Tata Branko
07. 02. 2003.
Kad mi netko kaže da je ribolovac, prvo ga pitam koji je njegov recept za fiš. Ako i ne zna kuhati, bar ono, kaži mi teoriju. A ako mu je i teorija strana, onda taj za mene nije ribolovac, nego ribohvatač niže kategorije. I odmah da nešto rasčistimo, govorimo o kraljevskom jelu, njegovom visočanstvu Ribljem paprikašu, a ne o ribljoj čorbi ili ribljoj juhi. Koliko je kuhara, toliko je i recepata. Postoji i neki standard, ali to je za standardne ljude. Tatek Brankec to kuha ovak\':
Prvo pronađem onaj moj bakreni kotlić od desetak litara, pa nađem jednog da ga opere, a drugog otjeram po drva. Za to vrijeme popijem prvu pivu. Kad se raja vrati, zapalimo vatru ispod kotlića, pa:
- na 2 dl ulja zviznem 2 kile sitno nasjeckanog luka,
- dodam 2 jušne žlice vegete, miješam dok luk ne postane staklast,
- na to opičim 2 konzerve oguljene rajčice (pelati),
- glavicu nasjeckana češnjaka (može i u prahu),
- jušnu žlicu origana,
- 2 jušne žlice mljevene slatke paprike,
- papar u zrnu, pa teška srca ulijem
- 2 litre lagana kiselkasta crvena vina (naivci stavljaju vodu).
To polako povremeno promiješam i krčkam na vatri dok ne provrije. Okus se kontrolira, popije se druga piva. Ovis
i o raspoloženju. Obično se skupe "žrtve" koje onda učim kuhati, pa za mene obave ružniji dio posla. Natjeram ih da očiste ribu, i narežu je na komade. Dolaze u obzir som, šaran, štuka, klen. Glave, peraje i slabiji djelovi se bacaju. Žrtva mora u jednoj posudi ugrijati malo ulja, pa posoljene komade ribe, lagano opržiti. Tek toliko da zakrkne površina. Sad te komade dodajem u krčkajući paprikaš, kao i ulje na kome se sve to pržilo i
i o raspoloženju. Obično se skupe "žrtve" koje onda učim kuhati, pa za mene obave ružniji dio posla. Natjeram ih da očiste ribu, i narežu je na komade. Dolaze u obzir som, šaran, štuka, klen. Glave, peraje i slabiji djelovi se bacaju. Žrtva mora u jednoj posudi ugrijati malo ulja, pa posoljene komade ribe, lagano opržiti. Tek toliko da zakrkne površina. Sad te komade dodajem u krčkajući paprikaš, kao i ulje na kome se sve to pržilo i- dodam malo lovora u prahu (ili 5 listova),
- osušeni peršin (može i svježi),
- pola tube koncentrata rajčice.
Sad to krčkamo još pola ure. Ako je tekućina hlapila, po potrebi dodajem vina i začinima dotjerujem ukus. Popijem treću pivu.
Uz to se ponašam kao James Bond, jer sad se više ne smije ništa mješati, već se kotao samo protrese, da se komadi ribe ne raspadnu. I ono najljepše: ne serviram, nego svatko sam uzima iz kotla na tanjir, koliko želi.
Sad se postavlja pitanje, za koliko je to osoba. Obično svatko uzme repete, pa bi to bilo za 8 do 10 osoba. Ako ne dođe Franjo, a on pojede za trojicu pa mi zariba matematiku. Ali zato bez pogovora oriba kotao, jer uvijek nešto ostane...
Inače možete upotrijebiti zejtin, crni lukac, beli lukac, sirče, alevu papriku. To je vaša privatna stvar. Ali to nije recept Tate Branka.
Gdje si vidio da se u fiš stavlja origano, pa moj djeda i mama nisu do prije 10 godina ni znali što je to origano, a ja sam od njih naslijedio recept i uvijek je fiš bio odlićan. Osim toga, tvoj fiš uopće nema ljutine, pa on mora malo paliti po jeziku i ustima, gdje su ti feferoni ili ljuta paprika.