Prvi deo "Vere" na ovom linku!Drugi deo "Vere" na ovom linku! Priča o nesrećnom "Molim vas, uhapsite me. Upucao sam je! Evo, vidite ... bila je tu! Sad je nema. Upucao sam je." Tog dana, on je sam nazvao policiju, priznao da je počinio ubistvo, pričekao da stignu i dobrovoljno se predao. Ali ni to mu nije bilo dovoljno, pa je kasnije, u bolnici, ubio i sebe. Policija je smatrala da je bolnica adekvatnije mesto za njega, pa su ga tamo i odveli. Pošto nije znao kako da se obesi, a sve…

Razmišljate li ponekad o tome kako neke vaše sitne i sporedne, naizgled beznačajne, trivijalne reakcije mogu glasno i jasno zažuboriti istinu o samoj biti vas kao osobe, o okosnici vašeg karaktera? O meni je, tako, pred punom prostorijom ljudi, ponižavajuću istinu iznijela jedna gljiva. Jedna majušna gljiva, gljivica, niti dva centimetra visoka, otprilike isto tolikog promjera klobuka, ali vidno drugačija od ostalih. Nalazila se na mom tanjuru, između dvije pljeskavice veličine kovanice od…

AMON Sram me. Možda mi je čak i žao. U svakom slučaju, svjestan sam da nisam trebao reći - "Nadam se da ti nisi suicidalan tip." Barem ne novom dečku moje bivše djevojke kojoj se jedan od bivših ubio. Objesio, da budem sasvim precizan. Na to sam aludirao, bila je to samo glupa fora, ništa više od toga, a što je najgore čak nije ni smiješno. S tim samoubojstvom tog njenog bivšeg, Drago mu je bilo ime, sam se i prije često sprdao. Govorio sam joj da ga potpuno razumijem, da se uopće ne čudim što…

Prvi deo "Vere" na ovom linku! Priča o čoveku s retkim pločama Imao je ploče koje su bile izuzetno retke, i mislio je da je to vredno svačijeg poštovanja. I verovao je da je veoma poštovan. A u stvari, bio je čovek kojeg su svi izbegavali. Nametljiv i jedan od onih koji vole ceo svet i koji su sa svima u prijateljskim odnosima. To im pada sasvim prirodno, pošto ih svi poštuju. Jer imaju retke ploče ili poštanske marke, ili papagaja koji govori, ili bubuljice na čelu koje su tako…

Arboretum. Za zurenje u moje ožiljke, napise, crteže naplaćuju. Za osluškivanje mog srca, ono zaista kuca. A postoji i pristojba, vrlo velika pristojba za riječ ili dodir ili kapljicu fluida. Pruža mi zlatnu poljevaču obasjanu suncem. Laži. Laži i tuga. I smiješak padne u travu. Nepovratan. Trava bezumno vrti glavom. Prenježno sam za život u takvom društvu. Prijatelji. Jedan nikad ne diže pogled. Oči su mu uvijek prekrivene kapcima. On se ne smiješi i ne puši. Drugi to čini. Kosa mu je duga i…

U frizerskom salonu preko puta mene, devojka nabacuje novu frizuru. U salonu moje glave svira Dave Matthews band, lete raznobojne ptice, a ja mislim o Antićevim pesmama i divim se kako je jednostavnim rečima opisao jedinstvene osećaje. Kad ljubav brojiš do jedan, onda je ima najviše … A onda sumiram teorije ljubavi koje sam nekada čula ... Srđan ima svoju teoriju. Sedimo na klupi u dvorištu i slušamo nekadašnje hitove iz nekadašnje velike zemlje koje klinci besomučno vrte na nekoj žurci u…

Kratki sadržaj prethodne kolumne, za one koji se još nisu probudili i nasnifali se kofeina, te su potpuno neufurani u zbivanja u odvjetničkom uredu X. - nakon grozomornog otkrivenja značajnih i potencijalno zapaljivih smjesa u većim količinama i u neposrednom susjedstvu, hrabri fiškalski šegrti Mušica i Ana upuštaju se u borbu za goli život. No, kako to nije njihova struka, svoj goli život, fiksiran u polugolim tjelesima, prepuštaju na milost i nemilost uniformiranim ekspertima! Korak su…

Nakon događaja kojeg ću ukratko prepričati u ovom tekstiću, sasvim mi je jasno zašto se Zagreb može podičiti siromašnom gastronomskom ponudom koja se u principu svodi na par kineskih i meksičkih restorana, te na natruhe japanske kuhinje i na još manje od natruha ostalih nacionalnih kuhinja. Zapravo lažem, ima tu i bezbroj pizzerija, ali pizzu smo ionako već odavno usvojili i prisvojili, pa se još dičimo kako je naša pizza neusporedivo bolja od one "originalne", talijanske. Ne zaboravimo i…

- dobar dan, jesam dobio gospođu ..........?- da, ali sam gospođica.- ispričavam se. hrvoje šutim iz graewe osiguranja pri telefonu. vi ste ...poziv, kao da je došao iz one čaše kojom me gađao kada je predzadnji, samo još jedan u nizu puteva, njegovih puteva odlazio. znam da sam rekla da više neću pisati, da više neću pričati, pogotovo da neću njega spominjati jer sam dovoljno bila glupa, jer sam dovoljno plakala, u stvari jer mi se još uvijek tresu ruke kada se svega sjetim, jer se osjećam kao…

Grad kao i svaki drugi. Nedjelja. Zvono sa starog zvonika upozorava ljude na još jednu dosadnu svetkovinu. Dan mrtvih. Ljudi poput crva gmižu po blatnom groblju, krase te humke predaka kao da je vašar, a ne svetac. Kad je A. stigao u grad, sat na zvoniku pokazivao je da je prošlo podne. Sunce ga, sada dok promatra oronule kućerine, dok promatra to sivilo sveljudskog postojanja, užasno nervira. I ti pogledi koje mu svakodnevno upućuju. Da … to je on. Ljigavi stranac. Nijedno mjesto ga…