To Whom It May Concern ... molim Vas da se u sledećem životu probudim u zemlji s mediteranskom klimom okružena ljudima koji razumeju Balaševića, slušaju Dunav i broje zvezde. Unapred hvala. Posle svake zime imam osećaj da je to poslednja koju sam bila u stanju da pregrmim. It's official: ja mrzim zimu ... jer sam onda užasno patetična i cmizdrava; jer je hladno i sivo; jer sunca ima na kašičicu; jer mi se ujutru ne ustaje iz kreveta; jer dan traje suviše kratko ... Zato me nekako s proleća…

Vero je pakleno teplo ovih zadnjih dni! I kako za vraga baš se ne moren kupat, aš da gren vjerojatno biste jutro prikojutro čitali na naslovnici od "Dvajsetičetire ure" kako je sprid Krka adoćana bela psina, a da je za to kriva kolumnistica od "Lupige" aš se je šla okupat ... Brižna Kristina zi Survajvjora jedan celi dan ne bi mogla pokazivat cice čitateljimi i čitateljicami ke isto tako vole cice ... Nego, evo ga na lipo su nan se tornali naši dragi biznismeni ki se vole nazivat vikendaši.…

Bijes. Bijes naspram drugih i sebe. Bijes još od puzanja naovamo. Bijes koji tutnji i odzvanja poput zamaha sjekirom nakon čijeg udara utihnula šuma odzvanja, a ona uzvišena u oštrom sivilu navlači hladnu masku amnezije. I sve je opet mirno do sljedećeg udarca koji će fijuknuti zrakom. Ne vjerujem da sam se negdje usput zajebala, negdje u nizu smjerova bez putokaza, puteljaka sa bezrukim autostoperima, šumskih makadama na kojima su vozači prenervozni i trube, viču, savjetuju, krive te,…

Sebe sam zatekla kako nekom objašnjavam da nema ništa loše u tome da se družiš ili da ljubakaš sa osobom koja ne sluša istu glazbu kao ti. Komunicirati se može i kuhanjem. Opet, šta ako ne voli jesti? Nekome će kulturni događaj značiti novu knjigu Ivana Aralice. Tom čovjeku, po svoj prilici, ništa neće predstavljati Fyncherov film. Svi se prave da su im u centru ljudi i svaki proizvod kulture pretendira na (relativnu) univerzalnost. Pored toliko mp-trica postoje odlasci u dućan. U pauzama…

Gren va "DM" (tamo kupujen - čitaj trošin - aš me tamo cijene). Kad se vrata sprid mene same otvore zazvone nikakovi zvončići da se zna da san to jušto prišla nutar - jako važna persona - ja. Mmmmm, stavin prst u usta i gledan ča je na sniženju; a onda pomalo partin naprid gledajuć po stalažami ča mi se lipoga nudi. Dijetalna prehrana - ne, to mi ne rabi ionako mi svi govore da san sve mršavija. Kolo toga bin se i zamislila da mi to ne govore već dvajset let. Da mi je ča, već bin bila…

Ovisnost nikada nije bila moja furka. Ovisnost je sinonim za slabost, beskičmenjaštvo, deficit u spoznaji pravih životnih vrijednosti, uzaludno trošenje energije, razbojničku krađu Bogu dana.  Mislio sam, ovisnici su samo drhtave siluete na obzoru mog vida, nikad ispunjene, nikad smirene, nikad spokojne, uvijek u potrazi za neuhvatljivim objektom svoje želje.  To je rupa bez dna, dragi moji.  Katkad vam se učini da je kraj na pomolu, još samo jednom i prestajem, ali budimo…

Počelo je još prije Jeffa Millsa u krcatom OTV-u za kojeg je prodan navodno ograničen broj karata. Previše energije sam trošila na preživljavanje u okolini najprikladnijoj za obuku američkih komandosa u ekstremnim uvjetima, pa se nisam baš ufurala u party. Tako neko vrijeme nisam ni bila sigurna je li muzika stvarno toliko loša ili samo tripujem. Gledajući ljute klince kako mašu rukama i nogama, osvijestila sam spoznaju koja je čučala i negdje u meni zahtijevala svjež zrak: tata rata ra-rata…

Prvi deo "Vere" na ovom linku! Drugi deo "Vere" na ovom linku! Treći deo "Vere" na ovom linku! Četvrti deo "Vere" na ovom linku! Peti deo "Vere" na ovom linku! ... Kroz vrata autobusa ušao je dečak, u mantiliću sa kapuljačom, sav pokisao. U rukama je nosio veliku kutiju. Svi sa nevericom piljiše u njega, a dečak pokaza očima na stvari u kutiji i natpis. Među svim tim stvarima, na velikom komadu hartije pisalo je: "Cigarete, grickalice, sendviči, osvežavajuća bezalkoholna pića. Kupite…

Ki smo, ča smo i od kud smo - ja z Bodulije Naslov ove štorije van je neč kako da san napisala "Ja Klaudije". Bodulija ... to van je recimo, jedan zemljopisni pojam ki označava moj lipi škoj. Tako ga naime zovu svi kopneni sisavci. Mi, Boduli, mi smo vodeni sisavci aš smo zi svih bandi zaokruženi z moren. Boduli su ljudi ki žive na Boduliji. Ako jih kadi god spomenete, reć će van da su to jedni hudi i napose škrti ljudi. Boduli će van pak reć da nisu niš huji od bilo koga drugoga…

Vrhunac dana bilo joj je dvojenje oko toga hoće li na plin uspjeti pripaliti cigaretu bez da zakovrča trepavice i neravnomjerno skrati nešto što se niti ne može nazvati šiškama. Stalno gubi upaljače.  Samoća joj pasala, mada nije znala što bi od sebe. Sunce je probijalo kroz škure i htjela je nekoga nazvati, ali nije znala koga, pa se odlučila za nikoga. Nekako se lakše nosila s osobnim ništavilom, nego s činjenicom da mora čekati nekog kome u biti nema što za reći, jer ne zna odakle…