U razgovoru za T-portal Dubravka Ugrešić iz daleke i hladne Nizozemske, "gdje sunce ne ostavlja opekline kao što ga ostavlja naše", poručuje da su ljudi Thompsonovog kova pobijedili. Ugrešićka je u pravu, ljudi njegovog kova su pobijedili. Bolje rečeno - opet su pobijedili. Nije to ni čudo, da oni stalno pobjeđuju, kad igraju na domaćem terenu.

Kaže mi Damir Avdić, zvani Diplomatz i Bosanski psiho, da nije točno da su "džigeraši" sve preuzeli. (Džigeraši - tako u Tuzli nazivaju ljude Thompsonovog kova.) Nisu u pravu mediji kad pišu da su džigeraši sve preuzeli, kaže on pomireno, ovo ovdje je uvijek bilo njihovo, samo im je neko vrijeme bilo medijski oduzeto. Ovo je džigeraško tlo, poentira, a meni ne ostaje nego da se složim.

Ovo je džigeraško tlo, ovo je džigeraško tlo, bubnji mi već danima u glavi. Ne dižem slušalicu kad me zovu, niti zovem upomoć.
Ovo je džigeraško tlo. Ovo je džigeraško tlo.

Džigera - to je boks meč na Trgu bana Jelačića (u organizaciji Koncetne direkcije Zagreba); džigera - to je hapšenje dvojice umjetnika u centru grada, španjolskog klauna i hrvatskog očajnika koji je pred džigeraše bacio Tolstojev citat: "Domoljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica."; džigera - to je Ivo Pukanić; džigera - to je Thompson; džigera - to je socijalizam s ljudskim licem i Josip Broz Tito; džigera - to je većina, džigera - to je zaslijepljena masa koja se lovi na udicu ideologije.

Večeras idem među sto tisuća "džigeraša". Oni će se razmetati svojim domoljubljem i pjesmom poručiti unutarnjem i vanjskom neprijatelju da Hrvatska nikad više neće dozvoliti da je se trpa u jugointegracije. Vidio sam to već stotinu tisuća puta. Vidio sam to već stotinu tisuća puta i počelo mi je izlaziti na uši.

Vidio sam Vidovdan u Bratuncu, "mali hadž" u Bugojnu i Veliku Gospu u Sinju. Gdje god krenem, završim među džigerašima koji se razmeću, nekad svojom vjerom, nekad domoljubljem, a vjerom i domoljubljem - uvijek. Redovito mi bude neugodno kraj tolike ljubavi, jer među njima se osjećam kao da ću prije dobiti šaku u glavu, nego cjelov u obraz. To su, naravno, paranoje i nezdravo razmišljanje. Ovo je njihovo tlo. Završit ću kao Howard Hughes, rekao bi Arsen.