Ne znam zašto nisam ovu kolumnu poslao na Lupigu odmah kad sam je napisao. Možda zato što za ljubav nikada nije kasno. No, o tome prosudite sami u svojim mislima dok je čitate:

Nije lako povjerovati da nam se i to dogodilo. Na Dori je pobijedila – Muzika! Nakon niza godina u kojima smo se svijetu predstavljali jeftinim kič proizvođačima i proizvodima, nekim čudom se desilo da nakon glasovanja na pobjedničko postolje stane suvisla pjesma koja će se moći slušati i nakon što istekne dvomjesečna posvećenost Eurovizijskom natjecanju. I da ju otpjeva – Čovjek.

Pobijedio je čovjek koji je čitav svoj život posvećen muzici na jedan dobar i pošten način. Dado Topić nije nikada bio od onih koji su težili ispraznim scenskim efektima. Muzičar za kojeg se već skoro četrdeset godina zna da je u mnogočemu najbolji, posebno kad se radi o kvalitetnom glazbenom izrazu. Pjevač, svirač, kompozitor i pjesnik koji je još osnivanjem grupe Time započeo utirati put poimanju dobre i poštene muzike, a bio zaustavljen i gurnut na scensku marginu pojavom dugmetarskog pastirskog rocka. Vokal pred kojim i danas mogu samo ustuknuti mnogi od onih koji se nazivaju pjevačima i koji se tim poslom bave. Upravo zbog kvalitete koja je trajno prisutna u njegovu radu iznenađuje činjenica da je netko kao on pobijedio na natjecanju poput Dore.

Doduše, iznenađenje je i sama Topićeva pojava u Opatiji, ali taj nastup i pobjeda istovremeno bude nadu da bi se konačno i u ovoj zemlji neke stvari mogle početi ispravno vrednovati. I ljudi početi cijeniti prvenstveno prema kvaliteti svog rada. Ipak, nije samo pjesma i njezina izvedba ono što je Dadu Topića učinilo pobjednikom u Opatiji.

Kako je Dora uz muzičko natjecanje također i happening na koji dolaze mnogi željni medijske pozornosti, ne bi li tako sami sebi pridali važnost ili tek održavali svoju prisutnost u žutim medijima, tako se dešava da je većina željna i izjaviti nešto za te medije. Novinari kruže s mikrofonima i ispituju koješta, a najmanje o temama vezanim uz muziku – jer o muzici uglavnom baš i nemaju tamo s kime kompetentnim popričati. Desilo se tako da je jednom novinaru palo na pamet priupitati za mišljenje sudionike Dore o nečemu što se ne odnosi na garderobu, frizuru i takve teme, pa je postavio pitanje što tko misli o izbacivanju iz ovogodišnjeg natjecanja onog tipa koji je za Valentinovo išamarao vlastitu ženu, a naziva se pjevačem. Bilo je raznih mišljenja i odgovora na tu temu, sve redom društveno poželjnih i kurentnih u ovo vrijeme kad se o nasilju u obitelji dosta piše.

Recimo da je to 'in' tema, pa su ljudi pred mikrofonom pokazivali svoju upućenost u nju. Pitao je tako novinar za mišljenje i Topića, od kojeg je dobio bitno kraći odgovor nego od ostalih ispitanika: "Ne znam tko je to.", odgovorio je Dado na spomen imena tog šamaro - "pjevača". Tim i takvim odgovorom Dado Topić postao je pobjednik Dore ne samo u muzičkom smislu, nego je i pokazao jedan ispravan ljudski odnos prema temi kojoj je mjesto u policijskoj kartoteci, kao i prema "pjevaču" koji može privući pozornost medija jedino na način da udarivši vlastitu ženu pokaže koliko mu je stalo biti u toku sa aktualnim društvenim temama. Tako je to kod nas gdje neki vjeruju u ljubav, a neki u šamaranje svoje žene.

Pobjeda pjesme 'Vjerujem u ljubav' pokazala je da za ovu zemlju još ima nade. Bez obzira što tko o tome mislio, jer ako netko i nije u stanju osjetiti muziku, ili čuti pjesmu, uvijek mu ostaje njezin naslov, kao tema za razmišljanje. Barem o samome sebi i ljubavi. Dakle o životu. Jer "Štikla" je sexy, samo slabo joj to vrijedi ako nema ljubavi!