Presedan do presedana u našem Ustavu. Glavaš je slobodan i njegova sloboda opet je podijelila i ovako svadljiv narod. Hrvatska je napravila harakiri pred cijelom Europom. Jedna od najvažnih stavki u pregovorima je pravosuđe, a ovako smo pokazali da imamo jaja, ali ne i pamet. Kako će se to sve odraziti na nove i neke stare optuženike imat ćemo u skoroj budućnosti prilike svjedočiti svi skupa. Da sam odvjetnik sigurno bih savjetovao svog klijenta da prestane jesti.

Pokazali smo još jednom da pred zakonom nismo svi isti. Politička moć i moralna opredijeljenost svrstava nas u one važne i nevažne. Branimir Glavaš je nevažan politički. Njegovo vrijeme je prošlo. Moć koju on ima satkana je u sjećanjima i prošlosti od koje se i danas neki ljudi ne mogu naspavati. Isti oni koji su mu dali imunitet.

Neki će reći da se ovo događa posvuda. Međutim, siguran sam da se ovo ovako javno zbilo samo kod nas. Zakoni su postali jaki toliko koliko je potrebno vremena da se objavi ispravak u Narodnim novinama. Čovjeku koji nije zaslužio hrvatsku uniformu i koji je svoju nevinost odlučio dokazivati ne uzimanjem hrane jedni se klanjaju i njima se to ne može zamjeriti, a drugi ga osuđuju i gadi im se.

Mala zemlja je opet podijeljenja. Sjever i Jug! Tamna i Svijetla strana. Samo što se ovaj puta kolebanje u sili osjetilo jako jako daleko, iako toga nismo svjesni. Barem ne još neko vrijeme. Pomiješale su nam se vrijednosti. Ustavna mjerila se zaobilaze, ako si dovoljno jak. Šta je s nama? Ništa.

Možemo raditi ono šta jedino i znamo i moramo. Prebaciti program, preskočiti naslov u novinama. Možemo se čuditi jedni drugima na različitim mjerilima etike i moraliteta. Možemo se smijati Škori u saboru i moliti Boga da ne ovisimo o političkom iskustvu jednog estradnjaka. I možemo raditi ono u čemu smo postali najbolji. Zaboravimo sve!