Slika prva: Počelo je sasvim slučajno. Sanjala je da u frižideru ima tunu i dimljenog lososa; lososa ukusnijeg nego najukusniji pršut, rekla je.
Već dugo se ne sjećam ničeg od svojih snova pa nisam imao što za reći. Šutio sam i trudio se ne prekidati je u pola rečenice, što mi je inače običaj, a što mi ne služi na čast.
          Slika druga: Budim se u sedam i trideset ujutro, nakon četiri sata sna. Televizor je ostao upaljen cijelu noć. Prethodnu večer sam proveo u bunilu, napamet naučenim putem došao do Melina, popio pivo, a zatim se zaputio na Ilirski trg, teško disao uz stepenice na kojima gorko smrdi pišalina. Taj dio grada se dugo skrivao od mojih dotepenih očiju. Gore je netko slavio rođendan, upao sam se nepozvan nadajući se da ću upoznati nekog tko je sanjao tunu ili barem dimljenog lososa u svom frižideru. Slavljenica je ponudila nekoliko vrsta alkohola, a zatim otvorila frižider dohvaćajući rashlađeno crno vino. Nepristojno sam zavirio u njegovu unutrašnjost, bio je pun - unutra nije bilo mjesta ni za konzervu tunjevine, a o lososu da i ne govorim. Nakon  dvadeset minuta slavlje mi se zavrtjelo u krug. 
          Slika treća: Razbuđen već nakon dvije minute čujem glas svog upokojenog brata Davorina. "Sanjam da ti kažem vrati mi se draga, ako treba pobjegni od svega", šapće unjkavo Pimpek, a ja gubim još jedan dnevni rat prije nego ću postati svjestan da je i započeo.
Niti jedne cigarete. Na stolu četiri prazne kutije plavog Walter Wolfa, a u džepovima hlača svega dvanaest kuna. Trebalo bi kupiti kruh i mlijeko. Oblačim trenirku i majicu, napolju je kiša, prodavačica se još uvijek nije probudila, ali njeno tijelo je došlo na posao. Kupujem cigarete i nadam se da ću u stanu naći malo kave.
          Slika četvrta: Nes kava! Popio sam barem tri ili četiri šalice i za to vrijeme izbrisao dvije rečenice. Stajale su na ovom mjestu, bile su sasvim pristojne, zamazane blijedom nijansom crne boje koja se iz šalice nes kave razlila po cijelom stanu, ali njihova težina prijetila je da će prevrnuti brod, izvaliti ga na bok i utopiti ga lako kao što se utapa komad olova. Bolje da jutros ne tražim neke odgovore. Bez njih se može sasvim lijepo živjeti.
          Slika peta: Osjetim kako sedmoglava neman nostalgije razjapljuje svoje velike žvalje i već idućeg trena nestajem izgubljen u njenoj utrobi. Lijep dan se slaže, tko ga ne bi takvog poželio. Da sam barem uspio utišati Pimpeka. Nostalgija, patetika, neispavanost ili nešto četvrto, ne bih znao reći. "Mujo kuje konja po mjesecu…"
          Slika šesta: Sanjala je tunu i lososa. Pitam se što bi to, po sanjaricama, moglo značiti. Pitam se što su sinoć sanjali u podsvijest otplavljeni ljudi; što je sanjali oni koji su se spustili niz moje korito kao jato somova i iza sebe na dnu ostavili duboke brazde. "Ja se zovem El Muhamed, iz plemena starih Azra, što za ljubav glavu gube i umiru kada ljube…"
          Slika sedma: Subota je, danas će praviti ručak. Blitvu i piletinu. Ili grašak? Gurat će zelenje perunom po pjatu i iskreno se, od srca, barem jednom nasmijati. U isto vrijeme ja ću se pokrivati dimom cigareta kao poplunom i tražiti mjesto gdje pristojan čovjek može pobjeći sam od sebe. Naravno, neću ga naći. Cijeli život tražim taj komadić zrakopraznog prostora, vakuum u kojem bih se mogao odmoriti, zastati na nekoliko trenutaka ili se jednostavno skutriti kao fetus. "Lijepi li su mostarski dućani…".
          Slika osma: Pregazila je jučer Cvjetni trg, graciozna i lijepa kao uvijek. Svojim pogledom presjekla me je na pola pa u pozdrav mahnula rukom. Bijelo sam gledao u dno šalice na kojem se skorio vlažan šećer.
Njenih snova se uopće se ne sjećam. Znam da nije sanjala losose i tune. Sanjala je lijepe konkretne snove; snove koji se stapaju s nasmijanim jutrima bez vjetra i kiše, nimalo nalik ovom koje se sklopilo nad tmurnim Borovjem.
Tuna i lososi nisu njen stil. Čemu onda taj san koji mi se zabio u mozak kao iver? To je jedini san koji sam u zadnje vrijeme uspio uloviti u svoju mrežu, preširoku i poderanu na nekoliko mjesta. Što je kroz nju kliznulo u posljednje tri godine? Bilo je toga, bilo je, rekao bi Arsen. "Moj dilbere, kud se šećeš..."