- Gdje su mi cigare?

- Dodaj onu kolu!

- Nije kod mene. Eno je ispod stola!

- Koliko figurica ide na četiri igrača?

- Jebote figurice! Gdje su mi cigare!

- Boli me kita, ja sam crni, a ti stavi koliko god hoćeš.

- Prestani pisat te poruke više.

- Evo još samo ovu!

- Hoće mi neko više dodat tu kolu!

- Nemam kolu hoćeš sok od borovnice?

- Ma boli me, ode ja po pivu!

- Daj meni sok, ali od naranče!

- Nećeš ti bit crni ja sam crni!

- Ma ti si ustaša!

- Jesu ovo moje cigare?

- Ostavi, moje su! A ti stvarno prestani s tim porukama. Već četvrtu noć za redom samo pišeš poruke.

- A šta te boli kurac, jesi mi ti mater!

- Gdje ti stoje čaše!

- Prljave su!

- Zvuk za primljenu poruku ti je odvratan.

- Čekaj, čekaj još samo ovu.

- A šta si sad i ti počeo pisati poruke!

- Pa dobro, gdje je ta kola?

- Opstruiraš mi koncentraciju. Vrati cigare!

- Po 30 ide na četiri igrača!

- Ja sam svejedno crni!

- Gle, ovog pedera uzeo je ljubičaste!

- To su rozi, a ne ljubičasti! I mogo bi oprat te čaše.

- Ljubičasti su!

- Operi ih sam.

- Sve mi jedno!

- Kako niko nema upaljač?

- Daj prestani hodat po stanu.

- Neću dok ne nađem cigare.

- Onda nađi i kolu. Imaju barem dvije boce!

- Boli me za kolu!

- I mene za cigare!

- Kažeš trideset?

- Vuci karticu!

- Daj prekini, sad moram ispočetka brojat.

- A po kojim pravilima.

- Onim bržim!

- E onda ja neću igrat.

- Daj vuci više karticu!

- Pa jebote vratite mi jebene cigare.

- Mrš!

- 27, 28, 29, pa jebi se s tim porukama.

- Ja ću onda iz flaše pit.

- E nećeš.

- Operi čašu!

- Koja ti je ovo poruka? Trideseta?

- Gdje su kartice?

- Ne znam. Ti ih podijeli.

- Ja bih, ali nema mi cigara.

- Evo mojih u jakni, znači da su ovo tvoje.

- Pa ti stvarno nisi normalan!

- Puši ga!

- Aloooo, upaljač?

- Gle neće da je pošalje!

- I to me zaboli ...

- Pa dobro hoće neko počet igrat?

- Hoćeš li ti vući više ovu karticu?

- Čekaj još samo ovu!

- Daj ti tamo sjedi!

- Neću, jesi ti normalan?

- Ionako, ne znate igrat!

- Kako to misliš, ne znaš gdje ti je pepeljara!

- Jebo pepeljaru, nađi selotejp da zalijepim ove kutije da imamo gdje bacat kocke!

- Sad si našo lijepit.

- Boli te kad ću ja lijepit!

- Ej, evo kole, a gdje su čaše.

- Nema ih, konju! Jesi gluh?

- Ko prvi igra?

- Čekaj samo da još ovu pošaljem!

- Ja ću samo sebi oprat čašu, da znate!

- Peri, ko te jebe!

- A kako ono idu pravila?

- Čitaj, sve piše!

- Vi svi niste normalni!

- Daj i meni operi jednu!

- Neću.

- Dobio sam šesticu!

- Čekaj nisam ni prebrojao figurice.

- Vrati moje crne!

- Kako to misliš 'tvoje' crne?

- Šta si sad obadvoje cigare uzeo.

- Gdje ću stavit pivu?

- Jebe mi se!

Ako se pitate kakav je ovo iritantni i besciljni razgovor, odgovor je krajnje jednostavan - početak je to jedne od uobičajenih partija Rizika koju već četiri dana za redom igra štovano uredništvo ovih nekoliko bijednih stranica weba. Svaki od tih genijalno retardiranih ljudi ima svoja pitanja i svoju taktiku nad omalenom pločom i svaki od njih redovno gubi, a partiju je nemoguće završiti!