Koliko je jadno i traljavo naše Državno odvjetništvo znamo svi, ali da će nekadašnja ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije ležerno išetati iz sudnice kao "ne kriva" nikome nije bilo na kraj pameti. Teta Brajša je na svoje iskrivljeno i podrugljivo zločesto lice dodala još jednu naboranu crtu, crtu moralnog davitelja. Živjeti s istini suprotnoj odluci suda i pritom od sebe lagano praviti žrtvu odlika je najgoreg šljama, stanara predvorja samog pakla.

Jelena Brajša nije vještica iz Salema kako je neki njezini sljedbenici vole doživljavati. Pratnja ispranog mozga ... Crkva se u ovom slučaju lagano nevidljivo distancirala, razlog je više nego jasan. Ni sami nisu sigurni u čistinu njene duše. Netko će trebati objasniti i djeci koja su nažalost iz čistog oka oluje stavljena u drugi plan. Neki zadnji plan..

Kakav je naš sud? Naše pravosuđe i kakvi su to suci? Koliko imamo šanse kao građani naše zemlje obraniti se ili utjerati pravdu ako nemamo bazen ispred kuće i ako nemamo nekog tko će nam držati leđa? Na sva ova pitanja može se odgovoriti s tri riječi. Nikakav, nikakvi i nikakve.

Žalosno je to, i ne obraćamo pažnju, sve dok i sami ne uletimo u vrzino kolo, a onda si svoj i ničiji ... Naš zakon nam u ovakvim slučajevima dopušta da slični postupci traju vječno, samo ako vi tako želite i ako vam tako paše. Bili krivi ili ne, sloboda vam je zajamčena sljedećih pet do deset godina.
 
Nažalost, ali kako se sada čini još jedna slavna stranica naše pravosudne bajke bit će zatvorena. Nekada sam ljut sam na sebe što me uopće diraju ovakve stvari kojima ni direktno ni indirektno ne mogu dati svoj prinos. Teško da ću se ikad naviknut na ovakve stvari.