Crkva u službi ljudi? Možda bilo nekad. Danas je ta neraskidiva spona između naroda i institucije vjere samo privid kojim se održava stvarna nekadašnja bit religije. Crkve, džamije, i ostale kuće koje su pod plaštem bogova, danas nisu ništa drugo nego vodeći konglomerati koji kao i ostale poslovne tvorevine na leđima ljudi služe samo sebi i svojim kontradiktornim ciljevima s početkom bez kraja..
 
Vjerski vazali vlast su počeli gubiti još davnih dana. Onoga trena kada su se odmetnute ovčice iz vlastitog stada počele služiti pismom i knjigama. Malo po malo znanje je postalo dostupno svima i to je vodeći uzrok propasti ovih velebnih institucija u bliskoj budućnosti. Vjera s vremenom postaje ono što i je bit neobjašnjivih stvari. Postaje individualna stvar s unikatnim molitvama samo za sebe.

Čovjek bez vjere je izgubljen, nema cilja i naivno je otvoren. Svatko vjeruje u nešto pa bilo to i jabuka ili ptica koja neobjašnjivo se vraća. Za takve stvari nam nisu potrebni ni svećenici ni popovi ni hodže.
 
Sunce je svaki dan na istom mjestu i zna se zašto pada kiša. Bogovi su u svima i svi vjeruju u tuđe bogove. Samo što se to davno sjetila neka malo pametnija čunka i odlučila vodu natjerati na svoj mlin. Nikad ni ne pomišljajući na posljedice tisućama godina unaprijed. Razdora između ljudi i zaborava da smo svi na istom komadu kamena koji lebdi među milijardama drugih i čeka neki novi početak u svemiru. Primitivni smo bili i ostali smo takvi. Nismo bili spremni za bogove, a oni koji jesu mislili su da su bolji od ostalih.
 
Srećom, danas ipak znamo da zemlju ne nose kornjače i to je dobar početak. Ljudi koji su nam to omogućili bili su paljeni na lomačama od istih onih ljudi koji su se predstavljali glasnogovornicima religije koja je bila negdje nametnuta, negdje prihvaćena iz pukog neznanja.

Danas, danas je to posao. Sjemeništa nisu ništa drugo nego super upakirane menadžerske škole gdje se uči kako ulagati u nekretnine i kako drugima uređivati život na jednostranu korist.

Nova fora naših pastira je skupljanje boca. Za obnovu zagrebačke katedrale. Trenutno se u Hrvatskoj na stotine crkvi gradi barem još njih dvadeset, pa neka mi netko kaže da je crkva bila primorana na kraju oteti i ono malo mogućnosti zarade najnižoj klasi. Uz sve milodare i donacije.

Godišnje država pljune nekoliko desetaka milijuna kuna koji preko naših crkvi ode najmanje za ono što je namijenjeno, za pomoć ljudima koji nemaju. Sve ide u moćni maleni Vatikan koji je s druge strane toliko slab kada ga uspije uzdrmati običan film, nečija fikcija..
 
Katolička crkva u Americi želi se odcijepiti od službenog Vatikana. Razlog je više nego jasan. Šuška! Koliko god se Vatikan protivio na kraju će se to dogodit. Već viđena zakulisna igra velikih lobija. Poruka svim ateistima, vjernicima i oni koji će to tek postati.
 
Religija i vjera su individualne značajke. Nisu vam potrebni vodiči ni institucije koje zagovaraju to. Umjesto da dajete milodare u neke kutije dajte ih prvom čovjeku kojemu pogled govori 'teško mi je'. Budite sami izaslanici svojih bogova.
 
U Bibliji lijepo piše, a ona nije crkvena nego naša knjiga. Iako nisi vjernik, on vjeruje u tebe ...