BORNHOLM, BORNHOLM: Napeta priča o ljudima koji nisu imali sreće
Božidar Alajbegović
21. 09. 2016.
Hubert Klimko-Dobrzaniecki poljski je pisac rođen 1967. godine. Studirao je teologiju, filozofiju i islandsku filologiju. Bavio se raznim zanimanjima, između ostalog bio je pantomimičar, svinjar, poljoprivredni radnik, švercer dijamanata, čerupao je purane, prodavao je kavijar i umjetnička dela. Dugo godina je živio na Islandu, gdje je objavio dvije zbirke pjesama. Cijenjeni je kratkopričaš, ali je nakon šest objavljenih knjiga pripovijedaka objavio i nekoliko od kritike hvaljenih romana.
„Bornholm, Bornholm“ prvi je autorov roman nakon njegova dugogodišnjeg pisanja pripovijedaka i iako se strukturalno i dalje naslanja na kratkopričaštvo, autor je njime dokazao sposobnost oblikovanja i tečnog vođenja i zaokruživanja duljih i razvedenijih fabula. Autorovo kratkopričaško iskustvo prepoznaje se u fragmentarnoj fabularnoj konstrukciji romana koji je sastavljen od dvije narativne linije koje donose životne priče dvojice različitih protagonista, ali i nekoliko s njima usko povezanih likova, čije se sudbine na koncu isprepliću otkrivajući snažne veze koje ih povezuju.
Jedna pripovjedna linija govori o Nijemcu Horstu Bartliku, profesoru biologije koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio pripadnik njemačke jedinice stacionirane na naslovnom danskom otočiću Bornholmu. Druga fabularna linija locirana je u sadašnje vrijeme i u njoj jedan Danac svojoj majci koja leži u bolnici, u komi, putem dugačkih monologa otvara dušu i govori joj štošta što joj u njezinom svjesnom stanju nije imao hrabrosti izreći. Pritom se otkriva kompleksnost njihova odnosa obilježenog drastičnom, gotovo pa patološkom majčinom posesivnošću koja je igrala veliku ulogu u oblikovanju karaktera i tijeku sudbine njezina sina.
Hubert Klimko-Dobrzaniecki svoje stranice omata ironijom i toplim, blagim humorom, zbog čega ga kritika i naziva „najčeškijim poljskim piscem“ (FOTO: Leszek Zych)
Iako naizgled nepovezane, životne putanje ove dvojice ljudi međusobno su vezane, a mjesto sudbinskog susreta je otočić Bornholm, koji igra važnu ulogu u životima obojice protagonista. U životima obojice važnu ulogu također su igrale i žene, zapravo njihov utjecaj sudbinski je odredio tijekove životnih putanja ove dvojice ljudi. Rukopis je zato impregniran velikim dozama eksplicitne erotike, a seks se pokazuje važnim oblikovateljem sudbina i karaktera protagonista – bilo da ga se koristi kao nagradu, bilo kao kaznu, bilo u svrhu manipulacije. No, autor pazi da ni na trenutak ne prijeđe granicu dobrog ukusa, te da iz sfere erotike nikad ne klizne u pornografiju.
Hubert Klimko-Dobrzaniecki u romanu suverenom rukom vodi dvije paralelne priče, prostorno i vremenski odijeljene, vješto kombinira iskaze u prvome i trećem licu te dojmljivo portretira više različitih karaktera. Pritom je vrlo umješan u gradiranju napetosti, ali i u kombiniranju različitih emocionalnih registara, te se u romanu lirsko-meditativan ton izmjenjuje s dionicama velike napetosti, uz podjednak omjer tragike i komike, a psihološka utemeljenost priče i čvrsta fabularna arhitektonika rukopis čine kompaktnom, zaokruženom i vrlo dojmljivom cjelinom. Ipak zamjeriti mu se može zbog predvidljivosti veze koja spaja dvojicu protagonista, ali gubitkom enigmatičnosti roman ipak ne postaje nezanimljiv.
„Bornholm, Bornholm“ je roman o ljudima koji nisu imali sreće, kojima je povijest potpomognuta ljudima zlim i pokvarenim podmetnula nogu pa se cijeli daljnji tijek njihova života sveo na bezuspješno ustajanje i novo posrtanje; ujedno je to priča i o usamljenicima, pojedincima koje karakterne osebujnosti sprečavaju u uspješnoj komunikaciji, a nesklona ih okolina ne želi prihvatiti kakvima jesu već im s osobitom okrutnošću nameće očekivanja koja nisu u stanju ispuniti, ili iz etičkih razloga ne žele ispuniti.
No, iako piše o nesretnim sudbinama i duboko zadire u psihologiju pojedinaca, ali i okrutne rulje, roman nije pesimističan niti tmuran jer Hubert Klimko-Dobrzaniecki svoje stranice omata ironijom i toplim, blagim humorom, zbog čega ga kritika i naziva „najčeškijim poljskim piscem“.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hena.com