Kada je udruga Vigilare lansirana u hrvatski eter, mnogi su isprva samo odmahivali rukom. No, Vigilare je danas sve prisutnija u javnosti. Njihovi stavovi i mišljenja bez ikakvog kritičkog odmaka pune stranice mainstream tiska, a članovi ove udruge nesrazmjerno su česti i radoviđeni gosti televizijskih emisija gdje ih se predstavlja kao relevantne faktore u cijelom nizu tema. 

Ovih dana Vigilare i njen čelnik Vice John Batarelo, doseljenik iz Australije i jedan od pokretača inicijative U ime obitelji, osim medija pune i poštanske sandučiće. Naime, u tijeku je akcija Vigilare protiv bivšeg hrvatskog predsjednika i predsjednika stranke Naprijed Hrvatska – Progresivni savez, Ive Josipovića. Građanima Vigilare šalje neželjenu poštu. Uz pismo u kojem se objašnjava zašto žele tužiti Josipovića, od građana se traži da ih podrže u tom naumu. Poziva ih se da uplate „30, 50, 70 ili čak 100 kuna“ na račun udruge te da, ukoliko žele, ispune odvjetničku punomoć, kako bi i aktivno sudjelovali u tužbi protiv bivšeg predsjednika države. 

A žele ga tužiti zbog njegovih statusa i komentara na Facebooku. Prvo im je zasmetalo što je na svom profilu uoči blagdana Velike Gospe podijelio komentar Ivice Maštruka u kojem stoji: "Ovo što se radi za blagdane prešlo je sve moguće granice dobrog ukusa. I nisu tu u pitanju religijska osjećanja gledatelja nego je to očito podilaženje crkvenim institucijama.” Druga, „optužba“ je to što je Josipović odgovarajući na komentar jedne čitateljice ispod te objave, koja mu govori da ne mora gledati HRT ako mu se ne sviđa, napisao: "Hrvatska je sekularna država. Nije katolička džamahirija.”. Kao treće mu spočitavaju da je nakon njihovog poziva da se zbog svega prethodnog ispriča napisao „Isprika – malo sutra“, čime je, kažu, pokazao da „ne mari za osjećaje katolika“. 

Da pomno nadziru Josipovićev rad pokazali su „četvrtom točkom optužnice“ kojom ga „terete“ što je nakon propovijedi mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskoga, koji je vodio euharistijsko slavlje u Sinju u povodu blagdana Velike Gospe, uz vijest kako je Barišić rekao „od gospodarske krize opasnija rastava braka“, na Twitteru napisao „Stigla svježa bunika?“. Nije se Vigilareu svidjela ni Josipovićeva reakcija na kritike glavnog urednika Glasa Koncila, Ivana Miklenića, koji je ustvrdio da u Ustavu RH nigdje ne stoji da je Hrvatska sekularna država. Tada je Josipović, ponovno na društvenim mrežama, napisao „Hrvatski desničari i klerikalci, očekujem: Miklenića za papu“. Time se, tvrdi Vigilare, bivši predsjednik „grubo i neosjetljivo narugao pripadnicima Katoličke crkve“. No, ni to nije sve, zamjerili su mu i kada je na Facebooku napisao „Ako 'ne postoji ni jedan problem u svijetu koji se ne bi mogao riješiti molitvom svete krunice', zašto Batarelo od građana traži novac?“, jer u tome vide izrugivanje s Majkom Božjom. 

Pisma posljednjih dana dostavljana u poštanske sandučiće potpisuje Batarelo, a odvjetničke punomoći Zvonimir Hodak. Cijela ta akcija traje posljednja dva mjeseca, pri čemu Vigilare s priopćenjima na ovu temu učestalo bombardira hrvatske medije, koji uredno objavljuju ista ta priopćenja. Jasno je, dakle, da je Vigilare u otvorenom ratu s bivšim predsjednikom. Tim povodom razgovaramo s Josipovićem koji bez kalkuliranja iznosi svoje stavove i viđenje situacije.

"Vidi se da Vigilare grca u novcu, pa sumnjam da ovime skupljaju novce za neke druge akcije" - Ivo Josipović (FOTO: Hina)

Je li Vas strah tužbe koju najavljuje Vice Batarelo?

- Umirem od straha! Kao i kad su me cirkusanti iz tzv. Etičkog sudišta sudili i osudili kao veleizdajnika. Ali, strah me toga u što se pretvara hrvatsko društvo. Vigilare je jedna od perjanica radikalno desne revolucije koja je očita. Negdje se ona pokazuje kao ustašofilija, negdje kao prema sirotinji bešćutna vlast, a negdje, kao kod Vigilarea, kao ultrakonzervativni klerikalizam.

Kako objašnjavate da je jedna tako moćna organizacija, kakva je nedvojbeno Vigilare, prisiljena da novac za jednu običnu tužbu prikuplja moljakanjem, i to na način da građane maltretira slanjem zahtjeva za donacije u poštanske sandučiće?

- Mislim da uopće nije riječ o novcu. Očekuju dobiti veći broj građana pa da s tim mašu u javnosti. Iako je način kako skupljaju novce prilično odvratan, mislim da on nije glavni motiv. Ovdje je riječ o promidžbenoj akciji. Vjerojatno žele vidjeti mogu li regrutirati još istomišljenika. Da li će iritirati neistomišljenike, pri tome ih nije briga. S obzirom na opseg aktivnosti, vidi se da grcaju u novcu, pa sumnjam da ovime skupljaju novce za neke druge akcije.

Možete li našim čitateljima objasniti zašto su se oni uopće tako „naljutili“ na vas?

- Najkraće, ljute se jer zagovaram sekularnu državu. Pri tome iskrivljuju smisao onoga što sam rekao. Svi koji su objektivno pratili sav moj rad znaju da nisam ni protiv vjere, ni protiv vjerskih zajednica, najmanje protiv vjernika. Uostalom, dobio sam prestižnu nagradu za ekumenizam, iako sam nisam vjernik. Prvo, rekao sam da Hrvatska nije katolička džamahirija već sekularna država. To ih je najviše razljutilo. Drugo, rekao sam da je za Veliku Gospu HRT pretjerao s vjerskim sadržajima jer je danima punio program s njima. Oni su to izvrnuli i izmislili da sam napao HRT zbog prijenosa mise na Veliku Gospu i da želim da se ukine religijski program. Treće, prigovorio sam govoru mons. Barišića koji je s oltara, a i u javnosti, obiteljske odnose tumačio na način koji je neprihvatljiv za sekularnu državu. Tu sam upotrijebio metaforu s bunikom. Ona je možda bila „tvrda“ i možda je mogla naljutiti mons. Barišića, ali, izgleda nije. Drago mi je jer sam s njim inače imao korektne odnose. Konačno četvrto, bio sam sarkastičan prema Batarelu koji je u sve uplitao Gospu, pa je on to interpretirao kao da sam protiv Gospe. Zapravo sam protiv njega i njegove vizije Hrvatske.

Kako je moguće da se jedna udruga poistovjeti sa sve do jednim katolikom na ovoj planeti pa smatraju da je Vaše odbijanje njihovog poziva za isprikom zapravo znak da ne marite za „osjećaje katolika“?

- Oni su samozvanci. S kojim pravom udruga Vigilare utvara sebi da je odvjetnik katolika u Hrvatskoj? Vigilare, konzervativna udruga često bizarnih stavova i bizarnoga društva, sjetimo se samo "uglednih" gostiju iz Amerike, poručuje nam: Katolička crkva u Hrvatskoj – to sam JA. Ispada tako, da je dovoljno da netko u Vigilareu pritisne odgovarajući gumb, i svi katolici u Hrvatskoj redom trpe duševne boli, ni manje ni više, nego zbog, recimo, mojih komentara. Implicira li udruga Vigilare da svi katolici misle isto, eto, baš kao oni? Da su svi "križari Crkve i crkvenog" koji brane baš sve što crkveni ljudi čine, bez obzira na zdrav razum, kritičku svijest i moralni habitus? Po svemu sudeći, Vigilare misli baš tako. Nastupajući oholo u ime svih katolika, udruga Vigilare promiče upravo ono što simbolizira pojam džamahirije – autoritarnost i jednoumlje, sve ono protiv čega se Katolička crkva, u svijetlom koncilskom slijedu papa, od Ivana XXIII. do pape Franje, zalaže. Neka malo promole nos iz svoje "tvrđave pod opsadom", vidjet će da katolici nisu ovce kao što oni misle, a ni da vrag nije baš tako crn. I neka s malo kršćanske poniznosti poslušaju papu Franju čije poruke na tu temu do njih očito još nisu stigle. Udruga Vigilare, kao i njoj slične udruge, preživljavaju u zapećku moderne Katoličke crkve i suvremene civilizacije. Točno tamo im je i mjesto. Bez obzira na to smatram da u javnom prostoru treba biti mjesta i za njih, što ne znači da ih nitko ne smije kritizirati ili im oponirati. Upravo suprotno, njihovu politiku treba stalno i odlučno kritizirati. Smatram da istinska vjera i katoličanstvo nisu ono što zagovara Vigilare. Kad je Batarelo otvarao raspravu o mojim izjavama, javljalo mi se dosta vjernika koji su me podržavali. Naravno da marim za osjećaje vjernika svih vjera, ali, ne marim za specifične osjećaje agresivnih klerikalaca. Iznimno marim za osjećaje svih vjernika. Uostalom, baka koju sam silno volio i poštovao bila je iskrena vjernica. Najveći dio mojih prijatelja se deklariraju kao vjernici. Kao predsjednik, iako nisam vjernik, za Božić sam odlazio na misu upravo da iskažem poštovanje sugrađanima-vjernicima. Bezbroj puta sam primao svećenike, posjetio samostane i upoznao krasne ljude koji vjeru vide kao ljubav u Boga i ljubav u ljude. Bio sam i na pravoslavnoj liturgiji povodom Božića. Mojom je intervencijom Vlada konačno zaključila ugovore s nekim manjim vjerskim zajednicama, posebno protestantima, primao sam i budiste i druge brojne manje zajednice, zvao ih na državni prijem za Dan državnosti. Dobar dio njih danas predsjednica Grabar Kitarović ne zove na državni prijem. I sa svima sam razgovarao uz međusobno uvažavanje. Da, upravo zato sam dobio nagradu za ekumenizam. Vjerojatno i to smeta Batarelu. Ali, poštivanje vjere i vjernika je dio demokracije. Kao što je to i poštivanje ateista i agnostika. Ovo što radi Batarelo, katolički je fundamentalizam, protivan suvremenom demokratskom uređenju, u suprotnosti s duhom hrvatskog Ustava.

Batarelo u Hrvatskom saboru (FOTO: Hina/Daniel Kasap)

Smatrate li da nekome u 2017. godini Vaše riječi mogu biti „vrlo uznemirujuće“, kao što tvrdi Batarelo?

- Eto, njega su uznemirile. Da živimo nekoliko stotina godina ranije, valjda bi me predao inkviziciji. Danas me hoće tužiti. Podržavam ga u tome. To će biti prilika da i kroz pravosuđe vidimo jesmo li sekularna država ili katolička džamahirija.

Kako objašnjavate da ni u dva mjeseca u Vigilareu nisu uspjeli odgonetnuti pravo značenje riječi džamahirija pa i dan danas misle da se ona odnosi na „zločinačke islamske režime“?

- Nisu uspjeli, jer ne žele. Prigovaraju ovom terminu da nema smisla, objašnjavajući to kroz libijsko iskustvo. Ali, odavno se kolokvijalno formirao pojam ovakve ili onakve džamahirije kao nečeg ekstremnog, isključivog i netolerantnog. Eto, upravo takvu hrvatsku zagovaraju Batarelo i Vigliare. Kad sam upotrijebio kolokvijalni termin „katolička džamahirija“ mislio sam, a svatko razuman je i shvatio, da Hrvatska nije i ne smije biti država koja se ravna po katoličanstvu kao jedinom ispravnom svjetonazoru, koja je isključiva, netolerantna i usmjerena na klerikalizam kao polugu vlasti.

Batarelo i Vigilare se, očito, poistovjećuju ne samo sa svim katolicima, već svaku provokaciju usmjerenu prema toj udruzi ili njenom čelniku osobno tumače kao svojevrsno svetogrđe, poput ovog slučaja kada su ustvrdili da se vi zapravo izrugujete Majci Božjoj kada napišete – „Ako 'ne postoji ni jedan problem u svijetu koji se ne bi mogao riješiti molitvom svete krunice', zašto Batarelo od građana traži novac?“.

- To je sarkazam prema Batarelovu srebroljupstvu. Naravno da to nije sprdanje s Majkom Božjom, nego s fundamentalizmom Batarelova tipa.

Tvrde da ste reagirali nepromišljenim riječima. Jesu li tu možda u pravu, s obzirom da ste za vrijeme Vašeg predsjedničkog mandata, između ostalog, ostali zapamćeni upravo po vrlo promišljenim javnim istupima.

- Ne bih rekao. Ovi moji nastupi su vrlo promišljeni. U mom mandatu nije bilo, barem ne ovako agresivnog i indirektno i od vlasti potpomognutog klerikalizma. Bilo mi je važno graditi ekumenizam i razumjeti cijeli spektar različitih svjetonazora, pa i tvrđe katolike. Zato sam, uz sjajnu savjetnicu za vjerska pitanja i znanost, profesoricu Ankicu Marinović – veliku poznavateljicu svih vjerskih zajednica, imao kao konzultanta, službenog naziva povjerenik, i gospodina Stjepu Bartulicu, inače danas bliskog Batarelovog suradnika. I moram reći, iako se u većini stvari nismo slagali, g. Bartulica je bio vrlo korektan suradnik. Neki su mi prigovarali, pitajući što će on u uredu predsjednika-agnostika. Ali, uz to što je bio korektan, bio mi je i koristan jer sam od njega saznao stvari koje nikada ne bih i to mi je pomoglo u vođenju ekumenske politike. Dakako, na moju je politiku ipak odlučno utjecala profesorica Marinović, ne Bartulica.

Mislite li općenito da je HRT posljednjih godinu dana pretjerao s vjerskim sadržajem?

- Da. Ali, trebao je više prostora dati malim vjerskim zajednicama. Iako, moram reći da je gospodin Augustin Bašić sa svojom Ekumenom radio odličan posao i bio otvoren za sve vjerske zajednice. Kad kritiziram HRT, prije svega mislim na informativni program koji gotovo da ne zna za druge vjerske zajednice, osim prigodno za pravoslavnu i islamsku.

Što odgovoriti nekome tko kaže „ako niste zadovoljni ona nemojte gledati HRT“?

- HRT je javna televizija koja ima zadaću biti otvorena prema svima. Vjernici drugih vjera, agnostici i ateisti žele na našoj nacionalnoj televiziji gledati sadržaje i za sebe. Osim toga, dobar dio katolika ne podržava katolibanstvo na HTV-u, a ni sadašnju simbiozu crkve i države. Zato neću gasiti HTV ili mijenjati kanal, već ću tražiti da mu program bude primjeren. Na kraju krajeva, svi ga plaćamo, pa i ja.

"U mom mandatu nije bilo, barem ne ovako agresivnog i indirektno i od vlasti potpomognutog klerikalizma" (FOTO: Lupiga.Com)

Kojom logikom se koriste u Vigilareu, kada zaključuju da je kritiziranje nekoga tko smatra da je rastava braka opasnija od gospodarske krize, poruka svima koji obitelj smatraju najvećom društvenom vrijednošću da su zadrti i nazadni, a da istovremeno poruka da je rastava opasnija od gospodarske krize nije uvreda za sve one koji su rastavljeni? Ili, recimo, kada se s oltara na „nevjernike“ baca drvlje i kamenje, te se poručuje da će gorjeti u paklu?

- Nema logike. Čak se s nekih oltara, naglašavam nekih, jer znam mnoštvo vrlo korektnih i čovjekoljubivih svećenika, govori kako su nevjernici krivi za kriminal, zločine, hvali se ustaštvo, moli za Pavelića … Usput, priličan je broj svećenika poginuo u partizanima, neki i od ustaške ruke. Nikada nisam čuo da je za njih održana misa.

Što imate reći na odabir odvjetnika koji će vas tužiti – Zvonimira Hodaka?

- Ništa, osim da, vjerojatno, osim profesionalno, radi i iz uvjerenja. Siguran sam da bi me g. Hodak tužio pro bono. Jednom je to probao za Tomca i Jurčevića pa je omanuo. Nakon nove tužbe, rezultat će biti 2:0.

Očekuju nekoliko tisuća punomoći i veliki broj donacija. Mislite li da će građani pozitivno reagirati na njihove namjere?

- Sigurno, nije teško, što iz uvjerenja, što na blef, naći određeni broj ljudi koji će potpisati. Moram reći da ću, kad dobijem parnicu, od svih tražiti sudske troškove i onda ih uplatiti za neku dobrotvornu svrhu, možda baš za ovu zadnju akciju koju vodi Caritas.

Smatrate li da se slanjem bianco odvjetničkih punomoći građanima u poštanske sandučiće krši Kodeks odvjetničke etike?

- Da. 

A vjerujete li da postoji sud koji će prihvatiti njihovu tužbu?

- Ha, ha, možda Inkvizicija? 

Ukoliko tužba ipak bude prihvaćena, kako vidite razvoj tog sudskog postupka i mogući epilog?

- Rekoh, 2:0. Ili ću, u što sumnjam, biti osuđenik za verbalni delikt zagovaranja sekularne države.

Kada ste se javno izjasnili kao agnostik, objašnjavali ste kasnije početkom Vašeg predsjedničkog mandata, mislili ste kako će to razbiti određeni strah kod hrvatskih građana, koji se pojavio početkom devedesetih, da se moraju izjašnjavati kao vjernici. S obzirom na društvena kretanja zadnjih godina, smatrate li da ste imalo uspjeli u tome?

- Društvo je dinamična kategorija i nikada neko postignuće nije zauvijek. Da, u vrijeme mog mandata, do pred sam kraj, kada se i Crkva obilato uključila u kampanju, postojala je pozitivna klima ekumenizma, barem kod većine. Uostalom, to sam osjetio i sam, pa i kroz razgovore s nekim uglednim svećenicima, poput, na žalost, sada pokojnog fra Serafina Sobola, mons. Devčića, mons. Uzinića, a i mnogih lokalnih svećenika i časnih sestara. Sjetite se samo da sam i u BiH, osim s narodom i političarima, i sa svećenicima sve tri vjere posjetio grobišta žrtava, i Hrvata, i Srba, i Bošnjaka, što nikada prije i nikada poslije nije učinio ni jedan političar. Na žalost, mnoge stvari koje sam zagovarao, a i uspio barem dijelom ostvariti, poput pomirenja sa susjedima, prihvaćanja europskih vrijednosti, borbe protiv pretvorbenog kriminala i slično, sadašnja politika, ne samo da je vratila na početak, već i ozbiljno unazadila. Zato se i zalažem za jedinstvo ljevice i lijevog centra, da konačno iznjedre novu generaciju političara koja će Hrvatsku vratiti na pravi put.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"