U zagrebačkom Tiflološkom muzeju, u Draškovićevoj 80, jednom od rijetkih specijaliziranih muzeja u Europi koji se bavi problematikom osoba s invaliditetom, prije svega osoba oštećena vida, nedavno je otvorena izložba „The best place for a blind date / Najbolje mjesto za spoj na slijepo“ koja problematizira fenomen „slijepog viđenja“. Tijekom izložbe posjetitelji će se u mraku kretati po prostoriji s intrigantnim predmetima, mirisima, zvukovima i teksturama s kojima se i inače svakodnevno susreće, no, s obzirom da ih ne vide, ova svakodnevica postat će potpuno novo, skoro pa senzacionalno iskustvo. 

Prema riječima kustosa muzeja Morane Vouk i Igora Maroevića, jedan dio izložbe zamišljen je kao proširena Tamna soba u kojoj će posjetitelji moći na različite načine p(r)obuditi svoja osjetila.

Morana Vouk i Igor Maroević (FOTO: Borna Subota)

„Prvi dio putovanja vezan je uz Tamnu sobu čiji je cilj i svrha dočarati stanje nevida, a ujedno je Tamna soba i multisenzorička soba. Naime, posjetitelj može dobiti približnu predodžbu o tome kako je to biti slijep jedino ako ga se dovede u situaciju u kojoj se mora snaći bez vizualnih informacija. Istovremeno može/mora osvijestiti sva preostala osjetila (dodir, sluh, okus i njuh). Na taj se način također posredno djeluje u smjeru senzibilizacije videćih posjetitelja prema osobama s oštećenjem vida, ali i prema osobama s različitim vrstama invaliditeta“, izjavila je povodom izložbe kustosica Morana Vouk. 

Kustos Igor Maroević naglasio je namjeru poigravanja sa stvaranjem stvarne virtualnosti, nasuprot virtualnoj stvarnosti: „Nešto, virtualno ili stvarno, stvarno je u onoj mjeri u kojoj je netko zdravo stvaran u tome, kolika mu je sposobnost prosudbe, samostalnog odlučivanja i razina samoosviještenosti.“ 

Izložba koju treba doživjeti (ILUSTRACIJA: Tiflološki muzej)

Virtualna i stvarna veza ostvarena je i s Muzejom prekinutih veza, čija je voditeljica Ivana Družetić ovim povodom izjavila da se radi o izložbi koja se temelji na doživljaju i emociji te da im je fraza „Ljubav je slijepa“ u ovoj suradnju poslužila kao početna točka istraživanja priča koje pokazuju na koji način se sljepoća koristi kao metafora u ljubavi. 

U drugom dijelu moći će se pogledati i dokumentarni film „Ljubav nije slijepa“ redateljice Višnje Biti, nastao 2004. godine u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, koji priča priču o ljudima koji su se na Kubi liječili kao slijepe osobe i zaljubili. Izložba je otvorena do 31. siječnja sljedeće godine.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Borna Subota