Emocija koja izaziva gnjev može razarati, no nalazimo li mržnju i u književnosti? Odgovori na to pitanje tražili su se ovog tjedna na devetoj tribini „Zašto se mrzimo?“ u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, koja je pod nazivom „Mržnja u književnosti“ održana u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Vladimir Arsenijević, književnik iz Beograda, odgovorio je kako se među srpskim piscima nalaze perjanice nacionalizma kao što su Dobrica Ćosić, Momo Kapor i Dragoslav Mihajlović, iako je s druge strane bilo i drukčije nastrojenih poput Danila Kiša i Filipa Davida. 

“Srpski pisci su u vrijeme rata pisali o drugim temama, pa je tako Dragoslav Mihailović objavio tada svoje reminiscencije o Golom otoku. Mržnja se uvijek pokušavala relativizirati i predstavljati kao nešto drugo. Momo Kapor mi je, primjerice, objašnjavao da u to vrijeme nije bilo sve kao što se govori te da Vukovar nije bio značajni barokni grad. Kao da je onda bilo opravdano razarati ga”, kazao je Arsenijević. Velikim problemom označio je nedostatak potrebe da se itko ispriča zbog čega se negativne pojave iz 90-ih prenose i danas.

"Momo Kapor mi je objašnjavao da u to vrijeme nije bilo sve kao što se govori te da Vukovar nije bio značajni barokni grad, kao da je onda bilo opravdano razarati ga" - Vladimir Arsenijević (FOTO: Centartolerancije.hr)

Književnica Ivana Šojat smatra kako nema otvorene mržnje u književnosti jer svi duboko u sebi znamo da je mržnja sramotan osjećaj. 

“I sama sam se u sebi borila protiv te emocije. Ljudi se lako upregnu u mržnju prema svima koji nisu kao mi. Mržnju temeljimo prema identitetu, lažemo o dičnoj povijesti i uvijek pravdamo zločine naših. No, kolektivni identitet je malo važan u privatnom životu”, ističe Šojat. Svoju negativnu stranu imaju i društvene mreže, jer je na njima mržnja dobila slobodan prostor, dodala je.

„Ne mogu zamisliti čovjeka koji u sebi nema mržnje“, rekao je pisac Kristian Novak, pojašnjavajući kako je i sam nedavno mrzio čovjeka koji je iz skupog automobila tresao pepeljaru na ulicu. Ustvrdio je kako se mržnja brzo okrupnjuje, jer kad onaj koji mrzi nađe istomišljenike, smatra se jačim. Novak je otkrio kako je i sam dobio kaznenu prijavu za govor mržnje zbog krivog shvaćanja njegove knjige „Ciganin, ali najljepši“. 

“Kaznena prijava je odbačena, no zapitao sam se može li moje pisanje nanijeti štetu. Zaključio sam ipak kako treba pisati do kraja bez milosti prema sebi i drugima”, naglasio je Novak.

"Zaključio sam kako treba pisati do kraja bez milosti prema sebi i drugima" - Kristian Novak (FOTO: Centartolerancije.hr)

Svi sudionici tribine uz moderatora Seida Serdarevića ističu problem slabe čitanosti te površnih poruka koje se danas plasiraju. 

“Danas vlada tabloidni jezik, drukčiji se uvijek vrijeđaju. Djeca se počinju rugati već u školi, a društvene mreže su danas postale globalni dječji vrtić”, istaknuo je Arsenijević. Kristian Novak dodao je kako čak i studenti kroatistike čitaju samo jer moraju te da danas trebamo kompetentnog čitatelja koji neće postati nacist jer čita „Mein Kampf“ ili narkoman jer čita knjigu „Mi djeca s kolodvora Zoo“.

Ivana Šojat iznijela je porazni podatak kako samo pet posto studenata dolazi redovito u HNK Osijek. 

“Nalazimo se u začaranom krugu, jer su mladi danas postali konzumenti kratkih rečenica kao u SMS porukama. Površne poruke danas izazivaju porast mržnje što predstavlja ozbiljnu opasnost za društvo”, zaključila je Šojat.

Lupiga.Com via Centartolerancije.hr

Naslovna fotografija: Centartolerancije.hr