Dva dana nakon što je prikazan "Plastični Isus", posjetitelji Zagreb Film Festivala imali su prilike vidjeti i čehoslovački film "Sunce u mreži". Za razliku od "Isusa" ovaj je film ostavio dojam općeg čuđenja u gledalištu. Naime, nitko od upitanih nije mogao sa sigurnošću reći zbog čega je uopće ta slovačka ljubavna priča Stefana Uhera iz 1962. godine, bila zabranjena. Naime, radi se o zaljubljenim tinejdžerima Fajolu i Beli koji dangube na krovu zgrade u predgrađu Bratislave (film je inače prikazan u popratnom programu "Bunker" gdje je riječ o uratcima koji su bili udareni žestokom rukom cenzure).

Ona ima ćoravu majku kojoj svi lažu, on bi da ju jebe, a ova se ne da ... Fajolo odlazi na radnu akciju, u međuvremenu Bela nalazi nekog poluidiota, a Fajolo njegov pandan ženskoga spola i tako se to blabla, razvlači 95 minuta. I zašto je ta doooosadna filmčina zabranjena? Jedini razuman zaključak koji se nameće jest da je cenzor bio jedna vrlo uviđavna osoba, nimalo nalik na one komunističke birokrate u sivim odijelima i s naočalama debelih crnih okvira.

Općenito kuul tip koji je shvatio da se radi o grozno dosadnom filmu kojim ne treba mučiti čehoslovačku javnost što je u tih sat i pol mogla preokrenuti par bala sijena, iskopati koju kilu ugljena, istaliti par tona čelika ili sklopiti pokoju "Škodu" ... Kaže se, kako je u Čehoslovačkoj zabranjen zbog "realističnih opisa društvenih problema i suptilnog otpora autoritarnosti". Onako neupućeno govoreći, rekao bih da bi u Jugoslaviji taj film bio pušten bez ikakvih problema što podosta govori o razlici između komunizma u CZS i YUG. Inače, upravo po ovom filmu nazvane su slovačke filmske nagrade koje se svake godine dodjeljuje najboljim domaćim filmovima.