Mauricijus je otočna država u Indijskom oceanu, smještena istočno od svog prvog, ali ipak podalekog i mnogo većeg susjeda, Madagaskara. Država je to neobične četverobojne zasave u koju bi, svi mi redom, željeli otići na godišnji i uživati u tropsko-oceanskoj klimi, pa makar samo na vikend, a ako takav naum ikada ostvarite znajte da vam je za boravak tamo potrebna određena suma rupija, što je tamošnja valuta.


Dakle, osim što je poželjna turistička destinacija (u praksi pogotovo za medeni mjesec), Mauricijus je i jedna od najgušće naseljenih država na zemaljskoj kugli. Na samo 2 045 m2 (gotovo 30 puta manje od Hrvatske) smjestilo se golemih  1 100 000 stanovnika. Službeni jezik na Mauricijusu je uz domaći kreolski, još i engleski.

Mauricijus posjeduje nebrojeno mnogo specifičnosti, a jedna od njih je i vjerski sastav stanovništva. Dominantno je ono hindusko, koje sačinjava 54% od ukupnog broja stanovnika. 30% je kršćana, a 16% muslimana. Ukoliko vas zanima od čega pripadnici svih tih vjera žive, moram vam reći da je odgovor vrlo jednostavan i glasi: od šećera. Naime, prema nekim podacima čak 90% od ukupnog izvoza ove zemlje otpada na šećer. No, uz šećer se na Mauricijusu uzgajaju još neke kulture, kao što su, riža, kokos, duhan, čaj.


Inače povijest ove države je jadna i prožeta oholim kolonijalnim duhom kako to i običava biti kod gotovo svih neeuropskih zemalja. Sve velike svjetske kolonijalne sile, osim Španjolske, izredale su se na Mauricijusu. Portugalci su ga otkrili 1510 godine, da bi ga potom krajem 16. stoljeća zajašili Nizozemci, koji su ga morali prepustiti Francuzima početkom 18. stoljeća, da bi 1810. godine s izrabljivanjem nastavili Britanci koji su ga vjerujem dobro pokrali, sve do 1968. godine kada Mauricijus napokon postaje neovisan.

Eto, dakle, ako ikada odete na Mauricijus, sjetite nas se i pošaljite nam razglednicu.