Često kažemo da nam je za sporazum potrebno pronaći “zajednički jezik”, pa tako mnogi vjeruju da bi se veće razumijevanje među ljudima postiglo kada bi svi govorili zajedničkim jezikom.Radi toga je dr. Lazar Ludwig Zamenhof, poljski lječnik okulist 1887. godine stvorio umjetni međunarodni jezik objavivši udžbenik pod pseudonimom dr. Esperanto, što znači “onaj koji se nada”. Esperanto se tada zvao “Lingvo Internacia”. Na ideju je došao jer su u njegovom gradu Byalistoku, koji je tada bio pod ruskom vlašću , živjeli Poljaci, Rusi, Njemci, Židovi i Litvanci koji su bili međusobno podjeljeni, a svakodnevni život bio je pun mržnje i neprijateljstva, a kako su govorili različite jezike nije moglo doći do pravog kontakta. Htjeo je da esperanto usvoje svi ljudi na svijetu, a da bi pokazao kako može zamijeniti i najveće žive jezike, na esperanto je preveo Shakespearovog Hamleta.Jezik se počeo širiti po svijetu, a pretpostavlja se da ga danas govori oko 3 milijuna ljudi. Kažu da je esperanto najlakši jezik za učenje u svijetu i da se uči do 10 puta brže od drugih jezika. Kao prve esperantiste u hrvatskoj navodi se pet djevojaka iz Osijeka još davne 1889.
«La Espero»
En la mondon venis nova sento,
Tra la mondo iras forta voko;
Per flugiloj de facila vento
Nun de loko flugu ĝi al loko.
Ne al glavo sangon soifanta
Ĝi la homan tiras familion;
Al la mond’ eterne militanta
Ĝi promesas sanktan harmonion.
(dio esperantske himne)