Ruski književnik, ukrajinskog porijekla. Rodio se 1809. u Soročnicima, a umro 1852. godine u Moskvi.
Jedan je od najvećih svjetskih pisaca.
Jedno je vrijeme radio u Petrogradu kao činovnik, predavač povijesti na Sveučilištu i kao odgajatelj. 1836. godine, surađuje sa Puškinom u reviji "Suvremenik".
Svoje prve novele objavio je u zbirci "Večeri na majuru kraj Dikanjke", koje su izrazito romantičarske po svom porijeklu, a oslanjaju se na postupke njemačkog romantizma i na motive ukrajinske usmene predaje. Već je njima osvojio književnu kritiku i čitalačku publiku. 1935. godine izdaje zbirku "Mirgorod" u kojoj donosi priče iz ukrajinskog života i fantastično-grotesknu pripovijest Vij.
Od 1836. do 1849. godine boravio je u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. Tada se pojavljuju njegove pripovijesti iz petrogradskog života, u kojima nalazimo stvarne petrogradske ulice, uvjerljive likove siromašnih umjetnika i sitnih činovnika, među kojima je najvažnija "Kabanica".
Bio je zančajan i kao komediograf, a us svojoj komediji "Revizor", ismijava karijerizam i lakomislenost provincijskih činovnika.
U svom najvažnijem djelu "Mrtve duše" najbolje ističe svoj program realističke umjetnosti. Nažalost, sačuvan je samo prvi dio romana, dok je drugi dio pisac spalio prije smrti.
Gogolj, nije samo utemeljitelj ruskoga realizma što će ga zvati "Gogoljevom pravcem" ruske književnosti, već je ujedno naglašeno grotesknim suodnosima zbiljskoga i fantastičnoga u svojim djelima prethodnik mnogih pojava i u modernoj ruskoj i sovjetskoj književnosti.
Pripada kategoriji pisaca, koji su vrlo vješto i gotovo neprimjetno narušili postojani mir ruskog realizma.