Svi mi imamo doma odjeću koja je jednostavno nesretna odjeća. Najčešće je to haljina, odijelo ili košulja koji privlače pa čak i traže prljavštinu, masne mrlje, izbočine, čavle, prevrnuti umak i druge opasnosti. Možda je moguće čak i da se radi o lijenosti ovih odjevnih predmeta - oni bi se što prije vratili odmoru na vješalici ili u kutiju i bune se kada ih obučemo. Takva odjeća sklona nezgodama rijetko se (ako uopće) popravi, jednom kada je prepoznamo najbolje je odmah prekinuti odnose s njom, inače nas može uvući u mnogo neprilika, a možda i u pravu katastrofu. Čak i kada nam odjeća nije obdarena takvom natprirodnom moći, njezino simboličko značenje može s godinama narasti. Recimo vratimo se s posla kući i otkrijemo da nam je žena bacila stari sako ili stare vojničke gaće, često se znamo gore naljutiti nego što to situacija podrazumjeva. Ne samo da smo izgubili svoju magičnu moć već smo natjerani da svoju suprugu gledamo kao nekog pravog neprijatelja (kao na osobu koja nas želi lišiti udobnosti ili zaštite). Nešto ugodnija vrsta magije javlja se kod uobičajene izmjene odjeće među ljubavnicima. U sred. vijeku dama bi često davala svoju maramicu ili rukavicu izabranom vitezu. Kad bi išao u bitku ili se borio na turniru stavio bi je blizu srca ili pričvrstio na kacigu. Danas, vjerovatno zbog tabua koji muškarcima brani nošenje ženskih odjevnih predmeta, izmjena je u potpunosti jednosmjerna npr. djevojka nosi u školu spitfire jaknu svog dečka, žena oblači gornji dio suprugove pidžame itd. Međutim, ako se veza zakomplicira, izmjenjivanje gubi svoje prethodno značenje; blagoslov postaje prokletstvo. Naš magični odjevni predmet često ćemo dobiti natrag u jadnom stanju: uprljan, zgužvan ili "slučajno" progoren cigaretom. Ili će namjerno biti uništen, bačen u smeće pa čak i osvetnički isjeckan na krpice. Mogu vam dati i svoj primjer, ja sam sa poklonjenim boksericama očistio lanac od bicikla.