Mrle iz Leta 3 - domaćin trojici Lupeža.

Što to Europu, onu koja se odaziva na EU, razlikuje od ostatka Europe, onog bez EU? Kada je pitanje u tom stilu urednik ovog nazovi-portala postavio Damiru Martinoviću – slavnom Mrletu iz Leta 3, ovaj mu je rekao da je plavo nebo posuto zvijezdama. Pa i kod nas je. I jest, ali zato kod nas (i ne samo kod nas, već i nadaleko) nema kuće kakvu je Mrle dizajnirao za šefa Dallas Recordsa, Gorana Lisicu Foxa. Njeno otvorenje 29. svibnja 2004. godine bila je prava prilika da vidimo o čemu se radi.

Pogled na dvorište s trećeg kata novog sjedišta Dallas Recordsa.

Iako nam isprike nikada nisu trebale, ovaj put nam je za put u EU i slovensku prijestolnicu Ljubljanu poslužilo svečano otvaranje sjedišta Dallas Recordsa u toj istoj slovenskoj prijestolnici. Volja urednika ove stranice za potpisivanjem (a ne i isplaćivanjem) dnevnica na put je povukla trojicu Lupeža od kojih je jedan imao diktafon (i soli u glavi, doduše u ružnoj glavi), a druga dvojica fotoaparate (i djelomično poznavanje ljubljanske topografije).

No, kada se pronađe Mirje, ima se što i vidjeti. Svaki detalj vrišti vedrinom.

Pa krenimo, kuća koja izdaje Severinu, Let 3, ali i Čukija te Roc'n'band predstavila je svoje središte smješteno nedaleko od centra Ljubljane, u kvartu i ulici Mirje za koje, sudeći prema našim iskustvima, nije čuo skoro nijedan Ljubljančanin ili tamo opet "nitko nije odavde". I kada smo nakon polusatne sasvim ugodne potrage shvatili da smo parkirali jedva 80 metara od tražene lokacije, igre za uši, nepca i oči mogle su početi.

Sjedište Dallas Recordsa izvana, kuća k'o i svaka prosječna urbana trokatna vila.

Dakle, izvana je novo središte Dallasa kuća k'o i svaka prosječna urbana trokatna vila, osim što je u ovoj vili nekada živio jedan on najpoznatijih slovenskih slikara, Mate Sternen. Ali ono izvana ionako nije bilo razlogom za naš put i (nikada isplaćene) dnevnice. Nas je zanimalo kakvim se dizajnerom pokazao basist Leta 3, Mrle, kojeg znamo kao glazbenika, ali i kao svojevremenog posjetitelja kioska u prolazu na Trgu, gdje su se s njim družili tadašnji prodavači pive i cigara, a danas urednici i direktori marketinga.

Sedam metara visoko drvo, u Ljubljanu dopremljeno s Učke, potom prerezano na nekoliko dijelova kako bi moglo biti uneseno u kuću, nakon čega je ponovno spojeno, bez vidljivih "ožiljaka".

Mrletova kućica valjan je odraz sulude ikonografije kojoj je Let 3 sklon već godinama. Šarenilo interijera i sveukupan dojam susreta šlag je na tortu njegovog jednogodišnjeg truda. Odmah po ulazu, dočekalo nas je po stropu naslagano šiblje skupljano po pustopoljinama Cresa i Plavnika, žuti zidovi s crnim aztečkim ornamentima i sobe u kojima boje i detalji plešu na granicama kiča i vrište sa svih strana. Fala hurcu pa je to vrištanje ornamenata, minijatura i ostalih fora ugodno. Svaka od brojnih prostorija koja se proteže na tri kata, plus podrumske prostorije, uređen je u sasvim osebujnom i nadasve originalnom stilu, no ne previše napadno, već naprotiv toplo, ponajviše iz razloga kako bi radna atmosfera zaposlenicima Dallasa bila što je moguće ugodnija. Mišljenja smo da će barem prvu godinu na posao dolaziti sretni i na svom radnom mjestu ostajati u najmanju ruku puno radno vrijeme.

Foxov "rasta" TV.

Ipak najugodniju radnu atmosferu imat će već spomenuti Goran Lisica Fox, čije prostorije odišu, pa slobodno recimo – hedonizmom. Jedini on, od svih zaposlenika Dallase će se u ljetnim prevrućim danima moći istuširati u svojoj rastafarijanski šarenoj kupaoni, nakon čega se može osunčati na terasici od jedva nekih pedesetak kvadrata. Našu oduševljenost svim viđenim jednostavno nije moguće prenijeti, ma koliko se mi to trudili. Tamo se moralo biti, jer to što smo vidjeli rijetkost je u ovom dijelu Europe.

Odličan nastup Leta 3, pojačanog s Enicama.

Kako bi ovo druženje bilo uzdignuto na jedan viši nivo u Dallasu su organizirali i sasvim solidan koncert koji je pred dvjestotinjak posjetitelja (koliko smo primjetili, riječ je o slovenskom jet-setu) održan u dvorištu kućice iz bajke. Sa zagrijavanjem su počeli domaći Čuki i Roc'n'band, da bi dobru atmosferu materijalizirali dečki iz Let 3 svojim fenomenalnim nastupom, na nekoliko stvari pripomognuti neizbježnim Enicama. No, zbog mira u susjedstvu sve je moralo završiti prije 23 sata, tako da i u ovom slučaju stoji ona "sve što je slatko traje kratko". 

Atraktivne plesačice bile su apsolutna senzacija.

I da ne bi previše pričali o onom što ionako gledate na fotografijama, malo ćemo prozboriti  i o ostalim stvarima. Najbolje smo se sprijateljili s konobarom, čije smo točiteljske sposobnosti isprobali nebrojeno mnogo puta. Mi smo zapamtili atraktivne plesačice, a nas su zapamtili pladnjevi sa hranom, koji se nikako nisu praznili, pa čak ni do kraja ovog šestosatnog druženja. Izdvajamo paprike u maslinovom ulju (Vukija u bulju), pržene tikvice, lučice u octu i pršut, izravno sa Krasa.

Sjekire na ulazu u jednu od mnogobrojnih soba.

Ne izdvajamo zasigurno neidentificirani umak, koji u kombinaciji s previše alkohola tijekom sutrašnjeg dana izaziva vrlo neugodne posljedice, te nestanak kozareca, što bi na slovenskom značilo da je nestalo čaša, pa smo bambuse morali praviti u flaše. Sklopljena su i brojna prijateljstva. Pokušali smo s otužnim rezultatom napraviti intervjue s Let 3 i nezaobilaznim Enicama koji su, otprilike, ovako izgledali.

- uredniče, makni palac s mikrofona dok snimaš.
- lijeni, kada razgovaraš, moraš upaliti snimanje.
- iksx, ne konzumiraj alkohol u tolikim količinama kad si na zadatku.

A CD-ova k'o u priči. Stat' pa gledat'.

Šala mala, intervjui će kakvi takvi ipak osvanuti na Lupigi, u dogledno vrijeme. Na povratku smo doznali o: nekim zanimljivim detaljima iz urednikove prošlosti koje ćemo iskoristiti u prvom njegovom sljedećem pokušaju cenzure, nekim probavnim smetnjama koje izaziva teška hrana, nekim logičkim greškama izazvanim alkoholom, a posjetili smo (većim dijelom) i našeg Tatu Branka koji nas je po običaju darivao vinom, pivom i medom. Za kraj vam ostavljamo još par fotki ...

 

Mrle objašnjava povijest aztečkih ornamenata na prvom katu.

 

Otkud ovo ovdje?

 

Svojevrsna čekaonica.

 

Plafon u Foxovom sultanatu (čitaj treći kat). Na ulazu u taj sultanat postavljeni su senzori koji putem zvončića na stropu dojavljuju svaki dolazak "nametnika".

 

Ljubi, ljubi, ljubi, ljubi meeee ...