VEDRANA RUDAN: Zločinačke banke uz blagoslov države Hrvatske pobile su i starce i djecu i buduće bebe
Krediti u švicarcima koji su zatukli nekoliko stotina tisuća građana Hrvatske i budućnost njihovih potomaka zločin je veći od napada na nešto što se nekad zvalo SR Hrvatska a danas se zove samo R Hrvatska. O Domovinskom ratu mislimo da znamo sve. Bio je oslobodilački, žrtve su pale da bismo bili svoj na svome, da nije bilo pet milijuna dragovoljaca danas bi bradati četnici krojili našu sudbinu u saboru koji se ne bi zvao hrvatski.
Hvala bogu, naši pali heroji, oni bez ruku i nogu, beskućnici, slijepi, gluhi, šepavi, svi koji su za ovo dali život ili bar dva organa imaju razlog za slavlje. Svoji smo na svome. Da smo svoji na svome, da smo ušli u savez civiliziranih zemalja već je pred desetak godina bilo vidljivo na svakom uglu Naše.
(ILUSTRACIJA: Udruga Franak)
Sa velikih plakata gledale su nas ogromne živine i mamile da u bankama koje one reklamiraju dignemo kredit. Nilski konj nam je namigivao, tek vjenčani mladi parovi na našim su ekranima plesali u novim stometarskim stanovima do kojih su došli jednim potpisom na komadu papira.
Cure koje su glumile službenice banaka smiješile su nam se onako kako se smiješe kurve u bordelu obećavajući mušterijama noć sa djevicom. Pa ti, beskućniče, odoli.
KREDITNO ROPSTVO: Trećina zaduženih za kredit daje 75 posto plaće
Stan ne možeš unajmiti jer te ni jedan ugovor u Hrvatskoj ne štiti od gazde. Najam ti može dignuti kad hoće, izbaciti na cestu također. A ti bi želio gajbu u kojoj bez stresa možeš ljubiti ženu, muža ili grliti svoje malo dijete. Potpiši, potpiši, potpiši. Ako potpišeš u francima sve će biti dvostruko jeftinije.
Tko je od ljudi koji su pred sedam godina na taj način kupili stan mogao pomisliti da upravo sebi i svojima potpisuje smrtnu presudu? Tko je mogao pomisliti da će zbog takvog kredita jednoj dvadesetosmogodišnjoj djevojci puknuti srce? Tko bi mogao pomisliti da će Država Hrvatska, Lijepa Naša, naša Domovina blagosloviti zločin stoljeća i ponijeti se prema svojim građanima gore nego Ameri prema Gadafiju? Nitko.
Danas nam je jasno da je zločin bio dobro planiran, da je akcija imala svoj početak i svoj kraj, svoje dobitnike i gubitnike. I ja sam nasjela slatkorječivosti svoje privatne bankarice koja se poput ostalih privatnih bankarica i bankara izgubila u bespućima najvećeg hrvatskog nacionalnog zločina.
Zašto sam ja digla kredit u visini od četrdeset i osam tisuća eura koje je banka “pretvorila” u franke? Željela sam da mi tridesetineštogodišnji sin dobije krov nad glavom. Sam nije mogao dignuti kredit na trideset godina, tako je planirao, jer je bio na “crnoj listi”. Jednom je u nekoj banci uplatio tisuću kuna tri dana kasnije nego je trebao.
Imali smo više sreće nego pameti. Danas nam je zbog toga, nakon sedam godina plaćanja kredita, ostatak duga samo četrdeset i osam tisuća eura pretvorenih u one franke. Ne smijem ni pomisliti kako bih se osjećala da mi je sin dignuo kredit na trideset godina.
Svim žrtvama hrvatskog zločina nad zločinama najteže pada što su nas izdali i prodali “ljudi ” za koje smo glasali i koje plaćamo da rade za naše dobro. Ipak, u ovoj nacionalnoj tragediji neviđenih razmjera mene je obasjalo sunce. Prvi put otkako živim u ovoj odvratnoj zemlji ugledala sam svjetlo. Ukazala se Udruga Franak, skupina mladih, obrazovanih, poštenih ljudi koja svima nama kukavicama poručuje da bismo se morali boriti protiv zločina.
Dignuti glas i tužbu. Možda u ovoj dolini leševa ipak postoji neki nekorumpirani sudac, neka poštena sutkinja? Ne crknimo bez borbe. Čujem da su danas banke izvedene pred suca i da traže da se sa budućih rasprava “isključi javnost”. Znaju da je ono što su učinile ravno najodvratnijem zločinu čije bi detaljno opisivanje moglo uznemiriti “javnost”.
Njihov zločin jest sličan ubojstvu djeteta, silovanju bebe, pucanju na djecu koja idu u dječji vrtić. U pravu su. Zločinačke banke uz blagoslov države Hrvatske zaista su pobile i starce i djecu i bebe i buduće bebe. Detalji o toj egzekuciji mogli bi “uznemiriti javnost”.
Članovi Udruge Franak krenuli su u najveću i najčasniju bitku u povijesti Hrvatske. Prema njoj je Domovinski rat igra u pijesku. Hoće li članovima Udruge Franak ostati glave na ramenima?
Vedrana Rudan
Lupiga.Com via Rudan.info
