Afera "Zlatica" objavljena je u Novom listu u jeku predizborne kampanje za predsjednika države, ali u vrijeme kad je Hrvatska bila pred izborom Ivo Josipović ili Milan Bandić nitko na nju nije pošteno niti obratio pažnju. Danas kad znamo da tvrtke predsjednikovog kućnog prijatelja zarađuju desetke milijuna kuna od ZAMP-ovog harača afera Zlatica javlja se u novom svjetlu. Sad je, naime, savršeno jasno da Ivo Josipović nije, niti može biti moralna vertikala Hrvatske, odnosno da je njegovo predizborno zazivanje pravde bilo samo jeftin politički trik.

 

Predsjednik Ivo Josipović iz Komercijalne banke izvukao je svoj te depozit svoje supruge i majke, i to u trenutku dok je račun banke bio blokiran. Učinio je to sklapajući sa štedionicom "Zlatica" - tvrtkom kćeri Posmrtne pripomoći - ugovor o ustupanju potraživanja. Nakon toga je "Zlatica" isti dan takav ugovor o ustupanju potraživanja sklopila s Komercijalnom bankom, zahvaljujući čemu je Josipovićima i nekolicini institucija i poduzeća omogućeno da izvuku svoje depozite i blokirane banke.

U Komercijalnoj banci Josipović je imao deponiranih 57,3 tisuće njemačkih maraka, 11,8 tisuća nizozemskih guldena, 29,1 tisuću austrijskih šilinga, 61,1 tisuću francuskih franaka te 2,2 tisuće dolara. Njegova supruga Tatjana u banci je imala 37,1 tisuću njemačkih maraka, a majka Milica - 483 dolara. Za spomenute ugovore o ustupanju potraživanja Trgovački sud u Zagrebu prije tri godine utvrdio je da nemaju pravnog učinka te naložio da banka Kovanica - pravni slijednik štedionice "Zlatica" - novac mora vratiti Komercijalnoj banci u stečaju.

Naš list u posjedu je ugovora u ustupanju potraživanja, kao i navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu. Slučaj je tekao ovako:

Komercijalnoj banci račun je blokiran 19. rujna 1998. godine, nakon čega nije bila u mogućnosti isplaćivati depozite onima koji su novac tamo položili. Ivo Josipović u to vrijeme bio je član Nadzornog odbora štedionice "Zlatica", s kojom je 20. studenog - dva mjeseca nakon ulaska Komercijalne banke u blokadu - zajedno sa svojom suprugom i majkom sklopio Ugovor o ustupanju potraživanja.

- Štediše svoje potraživanje prema Komercijalnoj banci ustupaju štedionici radi naplate. Štedionica će po naplati štedišama izdati odgovarajuću ispravu o deponiranju naplaćenih sredstava u štedionici ili im na njihov zahtjev isplatiti gotovinu. Štediše se obvezuju najmanje polovicu naplaćenog iznosa deponirati pod uobičajenim uvjetima u štedionicu, kroz najmanje tri mjeseca, stoji u ovom ugovoru, koji su supotpisali odgovorna osoba u štedionici te Ivo Josipović, njegova majka Milica i supruga Tatjana. Tog istog dana - 20. studenog 1998. godine - štedionica "Zlatica" sklopila je ugovor o Ustupu potraživanja sa Komercijalnom bankom Zagreb. Dvije strane suglasno su konstatirale da Josipovići u banci imaju deponirane gore navedene iznose novca te da im pripada i kamata.

- S obzirom da zbog poteškoća Komercijalne banke nisu u mogućnosti podići svoja sredstva, prenijeli su (Josipovići) svoja potraživanja na vjerovnika (štedionicu Zlatica), navodi se u ovom ugovoru. U njegovom drugom članku navedena su imena dužnika Komercijalne banke, ljudi koji su tamo podigli kredit, a nisu ga do kraja otplatili. "Zlatica" i Komercijalna, naime, dogovorili su da ti ljudi - predsjednik udruge Posmrtna pripomoć Franjo Valjak, Đurđa Detelj, Andrea Javor, Ivor Vuglač, Niko Mišković, Ivan Garac, Zorislav Stepinac, Boris Kozjak, Zdravko Benko i Branko Nikčević - svoje rate kredita ubuduće uplaćuju "Zlatici". Tim novcem podmireno je potraživanje "Zlatice", odnosno potraživanje koje su joj ustupili Josipovići, ali i Pravni fakultet u Zagrebu, Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti, Hrvatski autoklub, KD Vatroslav Lisinski, Posmrtna pripomoć, VIMPO i Gaj Grupa.

- Radi podmirenja potraživanja prema strankama koje su ih prenijele na "Zlaticu", bez obzira na njihovu dospjelost, Komercijalna banka ustupa vjerovniku ("Zlatici") svoja potraživanja iz članka dva (gore navedeni dužnici banke) u dijelu koji primatelji kredita nisu podmirili. (...) Primarno će se naplatiti potraživanje iz članka 1., stavak 1. (Josipovići), a zatim potraživanje iz stavka 2. (Pravni fakultet u Zagrebu, Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti, Hrvatski autoklub, KD Vatroslav Lisinski, Posmrtna pripomoć, VIMPO i Gaj Grupa), stoji u ugovoru koji su potpisali Komercijalna banka i "Zlatica".

Štedionica "Zlatica" na taj način na prvom mjestu osigurala je izvlačenje depozita Josipovićima, a zatim i navedenim insitucijama i poduzećima. Dvije činjenice govore da je Ivo Josipović bio itekako aktivan u nastojanjima da izvuče svoj i novac svojih bližnjih iz Komercijalne banke. Prva je činjenica da su dva ugovora o ustupanju potraživanja potpisana na isti datum, a na drugu ukazuje rečenica iz ugovora koji je "Zlatica" potpisala s Komercijalnom bankom: "Primarno će se naplatiti potraživanje iz članka 1., stavak 1. (Josipovići)". Na ovom mjestu valja napomenuti da mnogi građani nisu uspjeli izvući svoje depozite iz blokirane banke, što zbog nepoznavanja pravno - bankarske materije, što zbog nemogućnosti da se povežu sa nekom štedionicom, na način kako je to učinio aktualni predsjednički kandidat Josipović.

Komercijalna banka u stečaj je otišla šest mjeseci nakon potpisivanja ugovora o ustupanju potraživanja - 30. travnja 1999. godine. Zbog navedenih ugovora Komercijalna se tužbom se obratila Trgovačkom sudu 29. ožujka 2000. godine. Tužena je "Banka Kovanica", pravna sljednica štedionice "Zlatica". Sud je 19. svibnja 2006. godine presudio da ugovori nemaju pravnog učinka te naložio "Kovanici" da plati 1,95 milijuna kuna, što je iznos ustupljenih potraživanja te pripadajuće zatezne kamate.

Lupiga.Com via www.novilist.hr