SVI NAŠI LJUDI: Redikul Zoran Milanović
Kod nas u Splitu riječ „redikul“ ima malo širi pojam i kontekst. Redikul, kako definicija kaže, u Splitu ne mora nužno biti osoba koja služi za ruganje, koja općim dojmom, ponašanjem ili, recimo, odijevanjem izaziva porugu. Nama ta riječ često služi i za osobu uživljenu u svoju ulogu, osobu koja ima svoj model ponašanja koji je često u suprotnosti sa stvarnošću. Riječ „redikul“ inače dolazi iz latinskog korijena „ridiculus“ što zapravo znači „smiješan“, no držim da smo je mi Splićani pokupili od Talijana kojima „ridicolo“, kao uostalom i nama, znači mnogo više. Nama u Splitu, da vas ne davim više, ta riječ često označava primitivca, „retaja“ što bismo mi rekli, ljigavca, cirkusanta, bezveznjaka ili, jednostavno, seronju.
Kada vidim sve te "kvalifikacije", dakle cirkusanta, bezveznjaka, ljigavca, seronju, kompleksaša, demagoga, ukratko – redikula, pada mi na um točno jedna osoba koja se tu svojim ponašanjem, izvedbama i načinom na koji komunicira, savršeno uklapa. Nije, istina, možda ni do njega samoga. Možda je jednostavno do položaja, mjesta, podzemnih voda, uroka ili nesreće da Hrvati uvijek biraju one najgore, no jedno je sigurno - institucija predsjednika uzaludne države kako je naziva Boris Dežulović, u ozbiljnom je problemu od same mile nam konstitucije iste. S prvim i nikada prežaljenim Franjom Tuđmanom nismo se proslavili. Ponavljam, možda čak i nije do njih, ali onih Tuđmanovih 200 obitelji sasvim je dovoljan razlog da tog popriličnog bezveznjaka i do dana današnjeg držim za redikula. Pogotovo kada se sjetimo famozne parade i siluete u bijelom, vrhovnika oružanih snaga.
Vrhovnik nad vrhovnicima (FOTO: WIkimedia/Zdenko Lučić)
Nismo se usrećili ni sa Stjepanom Mesićem. Znao je taj predsjednik pogrešno birati i društvo i riječi, a sve je, kada malo bolje razmislim, krenulo od same inauguracije. Taj simpatičan stariji gospodin koji prakticira aikido, postao je i bezveznjak i kompleksaš i cirkusant i demagog pa bih mirne duše i njega mogao strpati u isti kontekst.
Tu je i Ivo Josipović. Sjećate li se? Gospodin finih manira, uglađen, nadaren skladatelj klasične glazbe, otkako se uhvatio Pantovčaka, ako je išta zaboravio, zaboravio je na socijaldemokraciju iz koje je navodno ponikao. Na kraju sam i njega, koncem njegova mandata, savršeno uklopio u svoju definiciju bezveznjaka, beskičmenjaka i oportunista. Jednom riječju – redikula. No, kako ne vjerujem u slučajnosti, a pomalo sam fasciniran paranormalnim pojavama, ne odbacujem mogućnost podzemnih voda, opsjedanja zlih duhova i egzorcizma. No najgore nas je tek čekalo.
Mandat Kolinde Grabar Kitarović mnogima od nas ostao u traumatičnom sjećanju s okusom sramote i neugode. Tih pet tužnih godina obilježilo je praktički sve iz same definicije „redikul“. Od općeg cirkusa, eklatantnog kiča koji je konstantno pratila potpuna i narcisoidna bezveznost, do manifestacija potpuno suludog ponašanja posebno na sportskim događajima. Tih pet tužnih godine mnogi su duhovi opsjeli s Pantovčaka i šire područje Republike Hrvatske.
Sramoćenje na svakom koraku (FOTO: HINA)
No, jedan je čovjek otišao korak dalje. Bolje rečeno nadmašio ih je sve i pokazao nam je kako riječ „redikul“ može imati i neka sasvim nova, još neistražena značenja. Dok smo svi mi, kao zadnji magarci, bili zatvoreni po kućama i dok nam je svima bilo uskraćeno vidjeti svoje najmilije, naš se predsjednik zajedno s našom izabranom vrstom nalazio u klubu Dragana Kovačevića da, kako kaže, "iskoriste višak hrane da se ne baci".
"Jesam li ja trebao biti doma tih mjesec dana", bahato je naš predsjednik Zoran Milanović pitao sve nas magarce koji smo poslušno ispraćali svoje majke, očeve i bake u vječnost bez da smo ih mogli vidjeti prije smrti. Mnogima od nas u tih par mjeseci otišli su najbliži, a mi se kao pravi magarci s ljudima koji su nas othranili nismo stigli ni oprostiti.
Tog dana Zoran Milanović je riječ „redikul“ postavio na sasvim novo i istaknuto mjesto. On ju je naime prebacio na nas. Svi smo mi po Zoranu Milanoviću ispali zadnji redikuli. I sam sam se, moram priznati, tako osjećao. Kao redikul.
A Hrvati su ipak solidnom većinom izabirali tog redikula na Pantovčak. Zaboravili su i oprostili Hrvati Milanoviću što je uništio socijaldemokraciju. Zaboravili su i oprostili Milanoviću Hrvati licemjerje njegove vladavine kao navodno socijaldemokratskog premijera, ulagivanje kapitalizmu i kleru, povlađivanje desnici i toleriranje nezakonitosti, pa i onog puzajućeg državnog udara koji je dovodio plinske boce na gradske ulice. Oprostili su mu i SDP-ovci ono kadroviranje vjernih stranačkih kolega i, na koncu, sječu onih koji nisu u velikom vođi vidjeli mesiju ljevice.
Ipak, ono što ovih dana radi Zoran Milanović novi je oblik redikulizma. Do sada potpuno nepoznat i nedefiniran. Zoran Milanović kao pravi pravcati redikul obrušio se na gore spomenutog Borisa Dežulovića koji je javno zatražio samo jednu stvar - da predsjednik redikul radi svoj posao. Da predsjednik redikul, vrhovni komandant oružanih snaga, zaštiti teritorijalni integritet RH. Njen obalni dio, za koji je ustvrdio kako je u privatnom vlasništvu. Dakle čitava jedna uvala, čuli ste vjerojatno za nju ovih dana, zove se Vruja, našla se u privatnom vlasništvu. „Ragnar iz Piska“ samo je iskoristio svoje ustavno pravo, usput tražeći od Ureda predsjednika da se izjasni o dvadeset godina devastacije i okupacije te uvale od strane Stipe Latkovića, inače financijera Milanovićeve kampanje.
I tako riječ „redikul“, ako mene pitate, danas ima potpuno novo značenje. Ona je nakon svega postala i redikulozno institucionalna. Ona se, ne samo proširila na sve nas, građane Hrvatske koje se drži i pravi redikulima, nego je postala i krajnje shizofrena. Jedna država, s jednim predsjednikom nije se, eto, u stanju obračunati sa njenim devastatorom, ali zato jest sa „piskaralom“ iz Piska. Kako ono reče „provincijalni hejter“, onaj „polupismeni“ Dežulović? Uzaludna država?
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA
"Cijeli jučerašnji dan sam tražila makar jedan razlog da persiram ne dobro došlu osobu u BiH, međunarodno priznatu državu prije Hrvatske (ma, da je i sekundu prije priznata, prije je i tačka) i istorijski stariju bar jedan vijek. Nisam ga pronašla. Ne može biti ništa razlog za uljudnost prema gostu koji vrijeđa državu u koju je bez pitanja došao. Meni on liči na ove teroriste koji se umiješaju u gomilu migranata. Ne mogu da mu poštujem ni funkciju predsjednika. Biti predsjednik ozbiljne države je jedna a biti predsjednik banana države je sasvim druga stvar. Meni je to nalik funkciji poslovođe u kineskim marketima. Ima svega, od igle do lokomotive, ali ništa ne vrijedi pet para. Dakle, kakva država takav joj i predsjednik. Šega živa od obadvoje.
Zorane, nesrećo jedna! Ima jedna stara bosanska riječ za takve kao ti. NAHOD. Čovjek koji dolazi nepozvan i uglavnom neželjen. Davi ukućane bedastim pričama a nakon njegovog odlaska uvijek nešto u kući fali… Pričaš da nisi nacionalista a došao si u posjetu najcrnjim nacionalistima fašističke proviniencije. Lupetao si nešto o evropskim vrijednostima a zagovaraš kleronacionalistički ustroj države sa kojom ti nemaš ama baš ništa. I, ti kao fol Europejac. Idi, Zorane ne nasmijavaj nas. Ti si šega od čovjeka a smeće od političara. Jadan ne bio, Hrvatska je sramota EU, najsiromašnija, najprimitivnija, najzaostalija… Po svim parametrima ste najgori u EU. Politika Hrvatske je da stvara sukobe gdje god stigne. Ni sa jednim susjedom nemate prijateljske odnose osim sa fašistom Orbanom koji vam je maznuo INU a još će ponešto, ako Bog da. Kakav si ti eurokenjac kada ne poštuješ njihove vrijednosti, ne priznaješ presude haškog tribunala, ne vidiš zločine svog naroda, rehabilituješ zlikovce krvavih ruku. Htio ti ili ne, Hrvatska je dio UZP, Herceg Bosna je tvorevina UZP, haški osuđenici su ratni zločinci… Slavi ih slobodno. Svijet zna o vama sve. Možeš lagati sebe i šacicu okorjelih fašista, niko ti ne vjeruje od čestitih Hrvata.
Šta ono reče, ko je zadnja rupa na svirali? Okreni se oko sebe jado. Vidjet ćeš da vam sve propada, da je sve u neredu, da nemate ruku koja će vam ponuditi pomoć. BiH je u užasnim teškoćama zbog vas, predsjednika banana države i četnickog režima preko Drine. Da vi i neuki, nepismeni bošnjački nacionalisti ne podržavate ove vođe nacionalnih torova BiH bi za vas bila Švicarska.
Samo ti nastavi sa tim HDZ ološem, pokaži jasnu sliku kako si đubre od čovjeka. Na izborima si pobijedio našim glasovima, kao kandidat SDP-a. Nisi ni stigao u predsjedničke dvore a već si navukao crnu uniformu. Ne koketiraš sa liderima HDZ-a ali sa njihovom politikom i politikom zaostalih exstremnih desničara si blizak kao nokat i meso. Jadan si ti kada te slave u Hercegovini (gdje niko nije glasao za tebe) i extremno desni otpad u Hrvatskoj. Da ti misliš dobro Hrvatima, ne bi se smucao po Hercegovini gdje se pola njih pozdravlja sa ZDS nego bi otišao u Fojnicu kod dobrih bosanskih franjevaca da te nauče nešto korisno, ili u Banja Luku kod kardinala Komarice da ti kaže kako je Hrvatima kod tvog jarana Dodika u RS. Da imaš išta ljudsko, otišao bi da vidiš logore u Dretelju, Gabeli, Čapljini, na heliodrom – gdje su se ti tvoji sagovornici iskazali u svim zločinima kojih se ni Pavelić ne bi postidio…
Ne, dobri ljudi tebi ne trebaju. Ti si došao da zakuhaš, da potpiriš vatru nacionalizma da ohrabriš potomke ustaša.
Pretpostavljam da ćeš se sada ironično smijati i reći “koja je ovo budala”. Imaš pravo. Budala sam i izvinjavam se mojim štovateljima što sam na društvenim mrežama agitovala za tvoj izbor i pripomogla da dobiješ bar 500 glasova više. Ali i ja se tebi smijem i rugam gdje god god i kad god vidim tvoju sliku. Čak sam jednu stavila na vrata špajza da mi unuci ne kradu kolače. Plašim djecu sa tobom.
Ti si svjestan da si ukoljica, prznica i bezobrazan čovjek. Uživaš što si takav. Ali, doći u državu koja taj dan obilježava užasan genocid i vrijeđati je, nije bezobrazluk, to je za psihijatrijsko posmatranje. Trebali su te bar u obitelji upozoriti na to.
Ajde jadan, idi svojim putem i okani se BiH. A, prijetiti možeš svojoj materi, ne BiH, u BiH te se niko ne boji. Kukavica si, čak si rat izbjegao jer si baja samo na jeziku. Siti smo mi i naših nacista, taman nam još ti fališ.
P.S.
Sapun ti ne dam. Kupi sebi i sapun i parfem. Pošto mi ne djeluješ kao higijenski čistunac, nekako si sav ulojen, zapamti, prvo sapun 2-3 puta pa onda parfem. Na našu žalost BiH se usmrdjela od truleži tvojih miljenika i drugih nacionalista pa se tvoj elegantni miris hijene nije posebno osjetio”.
Margit Tomik Levy, primadona sarajevske Opere,Narodnog pozorista u Sarajevu.
Otvoreno pismo Zoranu Milanovicu