“Sam monopol HT-a ne bi bio problem, da oni nisu 2004. godine zaustavili i modernizaciju. Uvođenje zastarjelog ISDN-a pa i ADSL-a imalo je direktan utjecaj na zastoj razvoja gospodarstva u Hrvatskoj”, govori Tatjana Holjevac, pomoćnica ministra za promet i veze iz razdoblja u kojem je HT na čelu s Ivicom Mudrinićem vodio bespoštednu borbu. Uvjerena je da nas je na taj način, po pitanju širokopojasnog pristupa internetu, unazadio najmanje 20 godina u odnosu na Europu. Negdje u sjeni još uvijek se vodi i pravna bitka oko vlasništva nad podzemnom kanalizacijom za telekomunikacijske kablove, a ključni problem je i što se nauštrb nacionalnih interesa kasnilo s liberalizacijom tržišta što je najviše koštalo građane.

Ministarstvo prometa i veza nije imalo veze s privatizacijom Hrvatskog Telekoma. Prvi krug privatizacije obavilo je Ministarstvo financija, a drugi Ministarstvo gospodarstva, Tom prodajom, ocjenjuju neki stručnjaci, uvelike je zakočeno gospodarstvo Hrvatske. Naime, iako je liberalizacija 2003. godine zakonom propisana, vrh kompanije u sprezi s tadašnjom političkom elitom aktivno radi na njezinu kočenju.

Kako je za Lupigu ispričala Tatjana Holjevac, pomoćnica ministra za promet i veze u razdoblju od 2002. do 2004. godine, radilo se o vrlo bespoštednoj borbi koju je HT vodio na čelu s Ivicom Mudrinićem, a koja je intenzivirana dolaskom HDZ-a na vlast 2004. godine.

Holjevac, pomoćnica ministra za promet i veze u razdoblju od 2002. do 2004. godine, ocjenjuje da je zbog loših odluka HT-a, na čelu s Mudriničćem, Hrvatska po pitanju širokopojasnog pristupa internetu zaostala najmanje 20 godina za Europom (SCREENSHOT: YouTube)

“Sam monopol HT-a ne bi bio problem, da oni nisu 2004. godine zaustavili i modernizaciju, a telekomunikacije su vrlo propulzivna djelatnost i nove tehnologije dolaze na praktički dnevnoj bazi”, govori nam Holjevac, ističući kako su takvi potezi rezultirali time da je Hrvatska zaostala u širokopojasnom pristupu internetu. Za usporedbu, europske zemlje na sto stanovnika imaju 16 pretplatnika širokopojasnog interneta, a kod nas samo 0.4 posto.

“Uvođenje zastarjelog ISDN-a pa i ADSL-a imalo je direktan utjecaj na zastoj razvoja gospodarstva u Hrvatskoj. Ne zaboravimo da ni strani investitor ne želi doći u neku zemlju ako nema širokopojasni pristup internetu”, kaže Holjevac. Naime, HT na čelu s Mudrinićem ugrađuje staru tehnologiju i ne radi optiku do svakog stana. Napominje da se radi „optika“ do naselja, a dalje se koristi bakrena žica.

SVE AFERE IVICE MUDRINIĆA: Zatekao 11.500 zaposlenih, iza sebe ih ostavio samo 5.500

SVE AFERE IVICE MUDRINIĆA: Od dolaska iz Kanade s famoznim patentima do mračne epizode na HRT-u

„I dok današnja tehnologija u svijetu funkcionira u Gbit/s (gigabajtima), takav internet se kod nas mjeri u Mbit/s (megabajtima), odnosno njegova je brzina maksimalno oko 20 Mbit/s”, upozorava Holjevac. Drugim riječima, Hrvatski Telekom je bio dužan raditi mrežu do svakog pretplatnika, no kompanija se koncentrirala na održavanje monopola i naplatu pretplate. Korištenjem zastarjelog ADSL-a, Hrvatski Telekom nas je, uvjerena je Holjevac, unazadio najmanje 20 godina u odnosu na Europu po pitanju širokopojasnog pristupa internetu.

"Ni strani investitor ne želi doći u neku zemlju ako nema širokopojasni pristup internetu" - Tatjana Holjevac (FOTO: Novilist.hr)

No, to nije sve. Nauštrb nacionalnih interesa kasnilo se i s liberalizacijom tržišta. Intenzivni politički pritisci u smjeru održavanja dominacije HT-a na tržištu telekomunikacija rezultirali su time da Hrvatska agencija za telekomunikacije (HAT, kasnije HAKOM) tek početkom 2005. godine stvorila uvjete za međusobni obračun teleoperatera na tržištu nepokretne mreže. I iako tek u ljeto 2005. godine HT-ova konkurencija počinje s radom, puna liberalizacija tržišta nastupa dolaskom trećeg mobilnog operatora.

"Mi smo u prosincu 2004. godine donijeli odluku da se tvrtki Tele2 odobri koncesija za rad. Oni s radom počinju u studenom 2005. To je bilo vrlo bitno za hrvatsko tržište telekomunikacija jer do dolaska trećeg operatera vladao je duopol, s efektima monopola, jer su HT i Vipnet sporazumno mogli formirati cijene na tržištu. Dolazak trećeg operatera dogodio se relativno kasno i protiv volje nekih moćnika iz izvršne vlasti. No, dolazak Tele2 značio je i pojeftinjenje usluga u pokretnim mrežama koje do danas kumulativno iznosi oko 15 milijardi kuna, odnosno dvije milijarde eura! To je više nego što iznosi ukupan godišnji prihod svih operatora", prepričava nam tadašnji predsjednik Vijeća HAKOM-a Gašper Gaćina.

No, liberalizacija tržišta sa sobom donosi još jedan ključni problem oko kojeg se bitke vode do dana današnjega. Radi se o problemu vlasništva nad podzemnom kanalizacijom za telekomunikacijske kablove (DTK-distributivna telefonska kanalizacija). U bivšoj Jugoslaviji nju je dijelom radio HT, dijelom SIZ-ovi (Samoupravna interesna zajednica za stambeno komunalnu oblast), a dijelom mjesne zajednice, gradovi i građani. Računa se da je svega 30 posto infrastrukture gradio HT, dok je ostalo financirano iz drugih izvora. Prema ugovoru o privatizaciji HT-a koji je Gaćina, objašnjava nam, imao u rukama, “nedvojbeno je da su Nijemci kupili gotovo čitavu telekomunikacijsku infrastrukturu, odnosno kabele i centrale”. Telefonsku kanalizaciju, međutim, nisu mogli kupiti jer bi to zadiralo u imovinsko-pravne odnose vlasnika zemljišta koje je mogao razriješiti jedino sud, a što je proces koji je u tijeku.

"Dolazak Tele2 na tržište označio je pojeftinjenje, koje do danas kumulativno iznosi oko 15 milijardi kuna" - Gašper Gaćina (FOTO: Nacional.hr)

Međutim, kako bi se omogućilo HT-u da se nesmetano odvija promet odnosno da se ne dovede u pitanje njegov kontinuitet i stabilnost, odvjetnici HT-a i Vlade RH su 2008. godine "izmislili" institut “prava puta” koji u Hrvatskoj postoji samo u Zakonu o elektroničkim komunikacijama. Međutim, ako je taj institut dobar, pita se Gaćina, zašto onda nije univerzalan za sve komunalce i zašto nije ugrađen u Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Usprkos svemu, Institut prava puta uveden je u Zakon o elektroničkim komunikacijama u lipnju 2008. godine.

Holjevac, koja vodi višegodišnju bitku za povratak vlasništva nad DTK-om građanima, upozorava: “Zakonom iz 2008. godine u koji je uvedeno ‘pravo puta’ HT-u je kabelska kanalizacija poklonjena bez naknade. Lukavo sročenim ‘pravom puta’ vidi se da kabelska kanalizacija nije prodana ugovorom o privatizaciji, jer da se nalazi u ugovoru, nitko to ne bi mogao osporiti”. Da je Holjevac doista u pravu svjedočile su i zemljišne knjige u kojima je prema posljednjoj njezinoj provjeri 2006. godine i dalje jasno stajalo kako je DTK društveno, a ne privatno vlasništvo.

Vodeći se uvjerenjem da je DTK dio komunalne infrastrukture, nakon što je 2005. godine izabrana za predsjednicu Skupštine Grada Zagreba, Tatjana Holjevac inicira osnivanje gradske tvrtke Digitalni grad, po uzoru na švedski STOKAB. DTK se u Skupštini proglašava komunalnom infrastrukturom, te se počinje sa sklapanjem ugovora sa svim telekomunikacijskim operaterima o iznajmljivanju kabelske kanalizacije. Kako je Digitalni grad naplaćivao iznajmljivanje kabelske kanalizacije upola manje od HT-a, započinje bitka oko vlasništva nad tom infrastrukturom.

“Digitalni grad je svima omogućavao jednak pristup toj infrastrukturi, dok je HT mogao uništavati alternativne operatere previsokom cijenom najma. Zanimljivo je da Deutsche Telekom ni u drugim državama nije vlasnik DTK, samo je to slučaj kod nas. Pitanje je tko je pogodovao tome da se to dogodi? Podsjećam da govorimo o razdoblju prije donošenja Zakona o elektroničkim komunikacijama dok još nije bio uveden famozni institut prava puta i upozoravam, zarada HT-a na DTK je velika, kao i kočenje cijele države”, ističe Holjevac.

HT zbog DTK tuži Digitalni grad i sve operatere koji su s komunalnom tvrtkom sklopili ugovor. Tim potezom se razvoj telekomunikacija de facto prebacio na sudski teren, i usprkos tome što je jedna od strana u sudskim postupcima bio moćni HT, ipak su mnoge od sporova izgubili jer nisu mogli dokazati da je DTK njihovo vlasništvo. HT je, naime, uspio dokazati da pravo puta imaju nad 30 posto mreže dok ostalo nisu mogli dokazati. Radi se o bitki koja još uvijek traje. Holjevac ovdje upozorava na još jednu zanimljivost.

HT je mnoge od sporova izgubio jer nije mogao dokazati da je DTK njihovo vlasništvo (FOTO: zgh.hr)

“U razdoblju od 2006. do 2008. godine, dakle prije donošenja Zakona o elektroničkim komunikacijama, a kada je već formiran Digitalni grad, mi smo htjeli naplatiti HT-u korištenje podzemne kanalizacije. Kako nam to nisu htjeli platiti, podigli smo tužbu koja je za sada stala na prvostupanjskoj odluci suda da HT mora platiti 390 milijuna kuna Digitalnom gradu”, podsjeća Holjevac. No, zanimljivo je, dodaje ona, da je HT ljetos povukao sve tužbe koje je pokrenuo protiv alternativnih operatora koji su s Digitalnim gradom sklopili ugovore o najmu DTK. “To je, smatram, čisti dokaz da se nešto u HT-u događa.

Kako bismo što bolje shvatili ulogu koju je tada HT igrao na tržištu, valja pojasniti i razloge zbog kojih su tri najveća alternativna operatera – Optima, H1 i Metronet – završili u ogromnim dugovima te se trenutno nalaze u procesu predstečajne nagodbe. Priču o tome pokušali smo doznati i od njih, no zbog osjetljivosti postupka u kojem se nalaze, kompanije su odlučile radije šutjeti.

O toj smo problematici stoga porazgovarali s telekomunikacijskim stručnjakom Đurom Luburom. Prema njegovu mišljenju ključ propasti alternativnih operatera krije se u pogrešno provedenom redoslijedu liberalizacije

"Normalni tijek liberalizacije tržišta bio bi da se napravi isplativim bitstream, odnosno da novi operateri koriste kompletnu infrastrukturu postojećeg operatera i kroz nju nude svoju uslugu kako bi bez velikih ulaganja dobili veliku bazu korisnika. Tek nakon toga, kada bi dobili dovoljan broj korisnika na nekom području, trebalo se krenuti u raspetljavanje lokalne petlje (local loop). No, stvar je u tome da se krenulo obratno - prvo u local loop zbog čega je veliki novac uložen u kolokacije, što se pokazalo totalno neisplativim. Odgovornost za to je na regulatoru koji nije dobro odradio svoj posao, odnosno nije dao mogućnost alternativnim operaterima da profitabilno posluju na drugačiji način", smatra Lubura.

"U Hrvatskoj je liberalizacija krenula suprotno od normalnog tijeka " - Đuro Lubura (FOTO: lubura.eu)

Tek nakon što su se alternativni operateri našli u velikim problemima zbog investicija u raspetljavanje lokalne petlje, prije godinu i pol dana regulator je omogućio da bitstream bude profitabilan. Iako je takav potez na prvi pogled izgledao kao ispravljanje nepravde, kaže nam Lubura, to je omogućilo novim igračima da uđu na tržište bez ulaganja, praktički time obezvređujući ono što su alternativni operateri uložili do tada.

"Radi se o tome da je takav potez trebalo odgoditi, kad se već nepravda dogodila, i zaštititi dotadašnja ulaganja velikih alternativnih operatera zbog kojih su sva tri završila u predstečajnoj nagodbi", napominje ovaj telekomunikacijski stručnjak. Uzmemo li u obzir da je Deutsche Telekom u tom trenutku stari igrač na tržištu s međunarodnim iskustvom koji je trebao znati da ovakav redoslijed stvari vodi ka uništenju njegove konkurencije, opravdano se postavlja pitanje jesu li ovakvi procesi bili smišljeni i namjerno izvedeni. Odgovor na to teško je dati, obzirom da se regulator uvijek može braniti neznanjem, a u prilog mu ide i činjenica da su alternativni operateri, ne sumnjajući nimalo da će ih takav put odvesti u propast, aktivno ulagali velike novce za raspetljavanje lokalne petlje, iako je postojao način da korisnike pridobiju na znatno jeftiniji način.

"Svakako, Hrvatski Telekom vukao je poteze koji su bili savršeno logični s ciljem očuvanja njihove pozicije na tržištu, a da bi im to bilo moguće, pomogao im je svojim lošim procjenama HAKOM, ali i alternativni operateri. Pokazalo se, naime, da je onaj koji je više ulagao, sada u većim problemima", objašnjava Lubura.

Prozvani Gaćina, koji je tada bio na čelu HAKOM-a, razloge za propast alternativnih operatera - Optime, H1 Telekoma i Metroneta – vidi u njihovim krivim poslovnim potezima. Konkretno, pokušaju da konkuriraju moćnom HT-u na cijelom geografskom području sa svim uslugama. Pri tom valja imati na umu da cijena za korištenje fiksne mreže od 2001. godine iznosi 23 lipe po minuti i sve do dolaska konkurencije ona nije rasla. No dolaskom drugih operatera na tržište cijena počinje padati, dok s druge strane raste cijena energenata, te se fiksna telefonija pokazuje neprofitabilnim biznisom. Zasigurno je stoga i to jedan od razloga što se dio konkurencije našao u problemima. Umjesto selektivnog pristupa i zauzimanje jedne tržišne niše, ambiciozna konkurencija zagrizla je za prevelik zalogaj te zbog nemogućnosti konkuriranja HT-u u fiksnoj telefoniji, završila u predstečajnim postupcima.

Razlozi neuspjehu konkurencije nisu, međutim, samo njihove krive poslovne procjene. Ovdje valja imati na umu i da je liberalizacija tržišta počela prekasno, te da je HT držao cjelokupnu telekomunikacijsku infrastrukturu. Nadalje cijena usluge u nepokretnim mrežama je padala zbog inflacije, a govorna komunikacija seli se u pokretne mreže. Sve to kumovalo je vrlo teškoj situaciji u kojoj se našla HT-ova nova konkurencija. Paradoksalno, primjerice Optimi je danas, u predstečajnoj nagodbi, HT jedan od najvećih vjerovnika. Kako se to dogodilo?

Umjesto u infrastrukturu ulagalo se u uslugu pre paida u pokretnoj mreži (FOTO: viawire.net)

HT od prvog dana DTK mrežu iznajmljuje svojoj konkurenciji prema cijeni koju je odredio HAKOM. Novi operateri su tako od potrošača osim naknade za uslugu ubirali i paušal za održavanje mreže. Novac od paušala zatim su morali refundirati HT-u kojem su plaćali i najam pristupne petlje, što je još jedan paušal u iznosu od 60 kuna. No, u ljeto 2011. godine donosi se odluka da krajnji korisnik ima samo jedna račun, te čitav iznos plaća novom operateru koji onda plaća korištenje infrastrukture HT-u.

Još jedna stvar koju je važno znati. Kada je DT 1999. godine došao na hrvatsko tržište, oni su zatekli izvrsno razvijenu nepokretnu mrežu s preko 15.000 kilometara svjetlosnog kabela što nijedna zemlja u okruženju nije imala. No, Nijemci u infrastrukturu, čini se, nisu ništa ulagali. Umjesto toga, sva svoja sredstva uložili su u ponudu usluge pre paida u pokretnoj mreži kako bi konkurirali Vipnetu koji ih je na tom području doslovce bacio na koljena. Radilo se o jedinstvenom slučaju u svijetu da konkurencija tom brzinom osvoji tržište. Tek 2008. godine HT počinje ozbiljno ulagati u pristupnu svjetlovodnu mrežu, da bi 2009. godine regulator donio ekstremne regulatorne mjere kojima se zaustavlja taj investicijski ciklus.

"To se radilo zato što se smatralo da HT-u treba onemogućiti jačanje dominantnog položaja, ne shvaćajući da je takvo ulaganje iznimno važno i za građane i za industriju. To je bila katastrofalna stvar za Hrvatsku jer smatram da u vremenima krize treba dati prednost investicijama i zapošljavanju, a olabaviti regulatorne obveze”, kaže nam Gaćina. Bilo kako bilo, sve gore iznesene rabote prema mišljenjima nekih ljudi s kojima smo razgovarali slučaj su za DORH.

“Što se mene tiče, radi se o protudržavnoj aktivnosti, kao što je bila svaka od divljačkih privatizacija, samo nijedna nije tako ugrozila ukupan razvoj Hrvatske i uzrokovala njezino unazađivanje, kao što je to slučaj privatizacije HT-a”, ocijenio je jedan od stručnjaka koji nije želio da ga imenujemo. Hrvatska, nažalost, niti sada ne iskorištava mogućnosti da popravi slab razvoj telekomunikacija uzrokovan dosadašnjim praksama. Iako bi iz europskih fondova mogla povući novac za gradnju optike koja je infrastruktura za razvoj “pametnih i energetski učinkovitih gradova”, u tim projektima, za koje je zaduženo Ministarstvo gospodarstva, ne vidi se značajan pomak.

“Kod nas se još uvijek ugrađuju bakrene žice po zgradama i na krovove se montiraju kućne antene, umjesto da se ugrađuju optički kabeli. U 21. stoljeću umjesto da se telekomunikacije prepoznaju kao imperativ razvoja, mi to propuštamo”, zaključuje Holjevac.

Lupiga.Com

Ovaj tekst posljednji je u nizu tekstova iz serije "Svi grijesi Ivice Mudrinića", koji se bavi istraživanjem karijere čovjeka koji od početka devedesetih do danas igra vrlo važnu ulogu u životu ove zemlje. Projekt je podržalo Ministarstvo kulture, a tekstovi se izvorno objavljuju na neprofitnom portalu www.lupiga.com.