![SLUČAJ „ŠTANDARAC“: „Skulpture“ koje šute](https://static.lupiga.com/repository/article/horizontal_pic/14200/slider_velika1.jpg)
SLUČAJ „ŠTANDARAC“: „Skulpture“ koje šute
Splitski Trgovački sud ovih je dana donio odluku i dao za pravo kiparu Kuzmi Kovačiću u slučaju „štandarac“. Ukratko, „štandarac“ je jarbol s postoljem na Pjaci, središnjem gradskom trgu, a autorsko je djelo spomenutog Kuzme Kovačića. Na njegovom postolju ispisani su neki značajni datumi iz splitske povijesti, a slučaj je dospio na sud jer Kovačić tvrdi da su mu povrijeđena autorska prava zato što je naknadno na „štandarac“ upisan i 26. listopad 1944. godine - dan oslobođenja Splita od fašista. Prema sudskoj odluci gradske vlasti sada s postolja moraju ukloniti taj datum, u roku dva tjedna.
Gradonačelnik Ivica Puljak poručio je da će poštovati odluku suda, ali i pronaći novo rješenje za isticanje tog povijesnog datuma koji je upisan na štandarac nakon što je tako odlučilo Gradsko vijeće. Uskoro je obznanio i jednostavan plan za okončanje ove sage. Naime, vlasti će prvo ukloniti Kuzmi Kovačiću sporni datum, a odmah potom i cijeli „štandarac“ te će na njegovo mjesto postaviti novi na kojem će se naći svi važni datumi iz povijesti Splita, uključujući i datum oslobođenja grada od fašizma.
Na društvenim mrežama, očekivano, jedni likuju, a drugi se zgražavaju potezom suda i kipara koji je, usput rečeno, svojedobno bio laureat Nagrade sedam sekretara SKOJ-a. I sve bi bilo normalno u gradu pod Marjanom, osim jedne stvari. Jedne, po meni, jako bitne stvari, a ona se zove klima. I tu ne mislim na klimu kao skup prosječnih vremenskih uvjeta koji prevladavaju na određenom području, već na onu klimu koju osjećam u kostima kada sjednem u svoj kafić. Klimu koja se polako, ali sigurno mijenja, kako u mom Splitu, tako i u državi. Klimu tolerancije na fašizam, ustaštvo kao takvo, i klimu koja zahvaća mlade. Populaciju koja mi je iznimno zanimljiva jer je uvijek indikator društvenih promjena.
Još 2015. godine na nedostatak datuma upozorio je poznati splitski kazališni redatelj i antifašist Ante Jelaska, dopisujući Dan oslobođenja markerom, da bi prije godinu dana taj datum bio i uklesan na "štandarac" koji je, inače, gradska imovina (FOTO: Facebook)
Prvo su Split šokirale snimke poveće grupe mladih ljudi kako u skupini, pod crnim kapuljačama skandiraju „ajmo ustaše“ pred utakmicu Hajduka i Slaven Belupa. Unatoč zakonu koji je jasan i može vas skupo koštati, veliki broj tih mladih ljudi s podignutom desnicom, nosi i prigodne crne majice koje ili insignijama HOS-a, ili Crne legije, ili čime sličnim, veličaju ustaštvo. Velik broj njih pali se, kako sam rekao, na taj đir koji i nije bio baš neki đir među mladima u Splitu, ali kako vidimo to polako postaje. Kult koji godinama dvosmisleno njeguje njihov novi bard, „Dylan s Dinare“, kako ga zovu, a koji nikada nije skrivao svoje simpatije prema pokretu koji u samom Splitu nikada nije bio mainstream. No, vremena se mijenjaju, mijenja se i klima. Osjetiš to u kostima, a ja porast ksenofobije, porast nacionalizma i, nažalost, porast fašizma, osjetim kao što osjećam i tramuntanu ili kada okreće na jugo.
Da je tome tako nije mi trebao čin napaćenog kipara kojeg je antifašizam afirmirao, niti su mi trebali „Dylan s Dinare“, doček rukometaša, Elon Musk i Donald Trump ili reformirani nacisti koji se nadaju osvajanju njemačkog parlamenta. Da je tome tako govore mi obični ljudi, ljudi u mom kafiću koji nikada nisu bili niti ksenofobi niti neonacisti. Odjednom svima, na primjer, smetaju strani radnici kojih je u Splitu na svakom koraku.
„Nisam fašist, znaš me čitav život, ali brale polako ih ima više nego nas", govori mi mladić kojeg zaista znam od kada se rodio, „netko treba svemu tome reći dosta, tim woke transvestitima, Pakistancima koji dovode čitave familije, Srbima koji su na vlasti i obnavljaju kuće koje su nam palili, četnicima koji dižu spomenike vojvodama po našim grobljima“.
Slušao sam ga kako nabraja i osjetio istu onu zebnju koju osjetim u kostima uvijek i nepogrešivo. Istu zebnju kao kada su mladi srpski sportaši u panici skakali u more na rivi, istu zebnju kao kada momci od dvadeset pjevaju Jasenovac i Gradišku Staru … I uvijek se sjetim Miljenka Smoje koji je jednom rekao da nisu problem takvi momci, kao što ni sad nije problem taj nesretni kipar, već je problem ako sto tisuća nas drugih šuti. Ako svi kao roditelji šutimo, a znamo što nam djeca rade. Ako oporba mudro šuti, i ako se gradonačelnik mora dovijati kako da na Pjacu, u srce Splita stavi jedan od najznačajnijih datuma grada u povijesti.
To je problem. Klima koja se polako, ali sigurno mijenja i samo je pitanje što je iduće? Što nas čeka u budućnosti u takvom gradu, takvoj zemlji, takvom svijetu. Klima je bit i esencija svakog društva. Klima je svijest, odgovornost i perspektiva. Nikada, naravno, nije kasno i nikada nije bespotrebno upozoravati na nju. Svi smo zajednički odgovorni za klimu, i svi snosimo odgovornost za njene posljedice. Barba Smoje, kome je danas, na Valentinovo, rođendan, krasno je to uočio i ostavio nam svima jasnu poruku. Nije problem u kiparima.
Problem je u skulpturama koje šute.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/HRT
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Dakle, u glavi se nalazi siva masa, koja je odgovorna za nase kognitivne sposobnosti i rad nervnih zavrsetaka.
Siva masa je puku na Balkanu u deficitu!
Ovaj je dogadjaj po svojoj perfidnosti i beskrupuloznosti, jednak pokusaju uvodjenja 1 veljace kao dana osnivanja Sarajeva( Ishak beg Ishakovic).Treba me ubijediti da je Sarajevo nastalo u 15 stoljecu a ne u neolitu, zatim kao rimski municipij i srednjovjekovni naseljeni treg.
Sarajevo ,ili Split.Potpuno svejedno.Brisu, dodaju, falsificiraju.